Split, 2006. Mentor: prof dr sc. Vladimir Jurić

3.Zaključci

Kao osnovni problem našeg istraživanja istakli smo pitanje stječu li učenici grupnim radom u nastavi biologije bolje kompetencije nego frontalnim modelom rada. Na osnovi prikupljenih podataka u našem istraživanju možemo zaključiti da utvrđena razlika u prosječnim ocjenama ni kod testa K1 ni kod testa K2 statistički nije dovoljna da bismo to u potpunosti mogli tvrditi. Ipak, jasno se pokazala statistički značajna razlika u kvaliteti znanja (prema pojedinačnim pitanjima) i na testu K1 i na testu K2 što ukazuje na potrebu daljnjeg istraživanja, posebice kvalitete znanja koje učenici stječu grupnim radom. Nedostatak ovog istraživanja su instrumenti kojima smo se koristili. Naime testovi K1 i K2 nisu u potpunosti baždareni i ne sadrže isti broj zadataka u prvom i drugom dijelu testa, iako su ti dijelovi različiti po tome koju razinu znanja ispituju. Stoga se predlaže da u novom istraživanju naglasak bude na mjerenju kvalitete znanja koje učenici stječu pojedinim oblikom rada u nastavi.

Analiza testova najboljih učenika pokazala je da takvim učenicima pogoduje grupni oblik rada jer, iako su u eksperimentalnoj skupini u prvom testu postizali jednake rezultate, nakon četiri mjeseca njihovi su rezultati statistički značajno bolji nego kod učenika kontrolne skupine. Kod slabijih učenika uočene razlike između skupina u korist eksperimentalne skupine nisu statistički značajne ni u jednom mjerenju pa stoga nismo potvrdili hipotezu da grupni rad više pridonosi promjenama kompetencija kod slabijih učenika. Što se pak tiče hipoteze da grupni rad daje jednake rezultate kod učenika obaju spolova možemo reći da je to točno jer nismo ni u jednoj analizi uočili statistički značajne razlike između spolova u eksperimentalnoj i kontrolnoj skupini.

Analiza ankete nastavnika pokazala je da većina anketiranih nastavnika, suprotno postavljenoj hipotezi, smatra da učenici grupnim radom stječu dovoljno znanja i da je ono kvalitetno. Unatoč tome nastavnici i dalje nisu previše skloni upotrebi grupnog rada u nastavi biologije, što je također bila hipoteza koja se pokazala točnom. Jedan dio razloga za to može se povezati s nedostacima koje su naveli za grupni rad. Velik dio nastavnika procjenjuje da je grupni rad vremenski neekonomičan i da od njih zahtijeva daleko složenije i dugotrajnije pripreme. Čini se da se upravo u tim stavovima nastavnika krije razlog zašto grupni rad relativno rijetko primjenjuju. I prema anketi učenika grupni rad primjenjuje se rijetko ili povremeno.

Hipoteza po kojoj smo kod uvođenja grupnog rada predvidjeli teškoće s učenicima pokazala se točnom jer smo i u anketi učenika mogli vidjeti da unatoč zadovoljstvu grupnim radom, učenici preferiraju oblike nastave u kojima glavnu riječ imaju nastavnici, dok se oni svode na pasivne promatrače ili se, eventualno, uključuju u rasprave.

Analiza Pearsonovih koeficijenata korelacije između testova K1, K2 i pojedinih pitanja iz ankete učenika pokazala je pozitivne korelacije između stavova učenika prema grupnom radu i njihova uspjeha na prvom kontrolnom testu. Na osnovu toga bismo mogli reći da su naše hipoteze da samostalniji rad učenika u grupnom radu pozitivno utječe na stjecanje znanja, oblikovanje stavova, razvoj vještina i socijalnih kompetencija, kao i na zadovoljstvo učenika u nastavi biologije i da veće zadovoljstvo učenika motivira na bolju uključenost u rad (što u konačnici utječe na kvalitetu i trajnost znanja) time donekle dokazane. No, kako takva korelacija nije jasna i prema drugom kontrolnom testu možemo zaključiti da za potpuni dokaz ovih tvrdnji treba provesti dodatno istraživanje.

Hipoteza da nastavnici smatraju kako nemaju dovoljne kompetencije za kvalitetno provođenje grupnog rada u nastavi biologije, pokazala se netočnom jer je većina anketiranih nastavnika vrlo visoko ocijenila svoje kompetencije za provođenje grupnog rada. No, zbog velike razlike u iskazanim stavovima i stvarne situacije u nastavi u daljnjem istraživanju anketu za nastavnike trebalo bi doraditi i pokušati provesti na većem uzorku.

Naši rezultati ukazuju na nekoliko mogućnosti daljnjeg istraživanja. Prije svega, istraživanje bi valjalo provesti na većem uzorku što bi omogućilo općenitije zaključke. Što se tiče izrade instrumenata za mjerenje razine postignuća učenika, trebalo bi izraditi instrumente koji bi se točnije baždarili prije samog istraživanja, ali i uskladiti pitanja s obzirom na razinu postignuća kako bi se s većom sigurnošću mogla utvrditi razlika u kvaliteti znanja koju učenici stječu primjenom grupnog rada. Rezultati testa koji je proveden s odmakom od četiri mjeseca nakon obrade gradiva ukazuju na moguću razliku u trajnosti znanja s obzirom na korištenje različitih oblika rada pa bi to, također, trebalo točnije ispitati i to s većim uzorkom, ali i s duljim razmakom između obrade gradiva i ispitivanja razine postignuća učenika. S obzirom na uvođenje HNOS-a u osnovne škole, bilo bi zanimljivo vidjeti koliko će ti učenici nakon mnogo češće primjene grupnog rada u nastavi biti za njega pripremljeni i kakva će biti razina njihovih postignuća.

Iz svega navedenog u našem istraživanju, možemo zaključiti da postoje naznake kako učenici grupnim radom u nastavi biologije stječu bolje kompetencije nego frontalnim radom. Unatoč stavu da grupni rad pridonosi boljim kompetencijama učenika nastavnici nisu previše skloni njegovu većem uključivanju u nastavu. I kod učenika je prisutna spoznaja o većoj slobodi i zadovoljstvu grupnim radom, ali oni ipak više vole oblike rada koji traže manji angažman. Prema podacima učenika i nastavnika grupni rad se samo povremeno koristi u nastavi biologije u našim školama.

4.Literatura

• 
  Abrahami, P.C., Chambers, B., Poulsen, C., Kours, Ch., Farrell, M., D“Apollonia, S., Positive Social Interdependence and Classroom Climate, Genetic, Social and General Psychology Monographs, 120, 3, 327-346, 1993.
  
• 
  Abrahami, P.C., Chambers, B., Poulsen, DeSimone, Ch., D“Apollonia, S., Howeden, J., Classroom Connections: Understending and Using Cooperative Learning, Harcourt&Brace, Toronto, 1995.
  
• 
  Ajduković, M., Grupni pristup u psihosocijalnom radu, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, 1997.
  
• 
  Andrić, Z., Autoindividualizirani rad u nastavi, Školske novine, Zagreb,1989.
  
• 
  Arends, R. I., Laerning to Teach. New York, McGraw-Hill, 1991.
  
• 
  Bačić, T., Erben, R., Krajačić, M., Raznolikost živog svijeta, udžbenik za drugi razred gimnazije, Školska knjiga, Zagreb, str. 30-55., 2003.
  
• 
  Barić, N., Oblici rada u nastavi i mogućnosti individualizacije, Život i škola, br.3-4, str. 137-139, 1980.
  
• 
  Beattie, M., New perspects for Teaching Education: Narrative Ways of Knowing Teaching and Teacher Learning, Educational Research, 37, 1, 53-67, 1995.Abrahami, P.C., Chambers,B., Poulsen, DeSimone,Ch., D“Apollonia,S., Howeden, J., Classroom Connections: Understending and Using Cooperative Learning, Harcourt&Brace, Toronto, 1995.
  
• 
  Borresen, C. R., Success in introductory statistics with small groups, College Teaching, Winter 90, vol. 38 issue 1, p26,3p,1 chart, database: Academic search premier, od 20.1. 2006.
  
• 
  Buljubašić-Kuzmanović, V., Kooperativno učenje u nastavi kao čimbenik socijalizacije, Napredak, Časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, vol. 144 (2003.), br. 4, str.459-473.
  
• 
  Bognar, L., Matijević, M., Didaktika, Školska knjiga, Zagreb, 2002.
  
• 
  Cohen, L., Marion, L., Research methods in education, London, New York, Routledge, 1989.
  
• 
  Cooper J., Robinson P., Small-group Instruction in Science, Mathematics, Engineering and Technology (SMET) Disciplines: A Status Report and an Agenda for the Future (URL: http://www.scudh.edu/SOE/cl_network/RTinCL.html od 7.6.2005.)
  
• 
  Cota Bekavac, M., Istraživanja suradničkog učenja, Napredak, Časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, vol.143 (2002.), br.1., str.32-40.
  
• 
  Damon, W., Peer education: The untapped potential, Journal of Applied Devalopmental Psychology, 5,331-343.,1984.
  
• 
  Desfolges, C., Uspješno učenje i poučavanje: psihologijski pristupi, Bennett, N., Učenje kroz grupni rad, Educa, Zagreb, 2001., str.145-158.
  
• 
  Dryden, G.,Vos, J., Revolucija u učenju, Zagreb, Educa, 2001.
  
• 
  Furlan, I., Psihologija podučavanja, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
  
• 
  Furlan, I. , Kljaić, S., Kolesarić, V., Krizmanić, M., Szabo, S., Šverko, B., Petz, B., Psihologijski riječnik, Prosvjeta, Zagreb, 1992.
  
• 
  Gillies, R. M., Ashman, A. F., The effects of gender and ability on students behaviours and interactions in classroom-based work groups, British Journal of Educational Psychology, 65,211-225, 1995.
  
• 
  Gillies,R.,M., Ashman, A.,F., The Effects of Cooperative Learning on Students with Learning Difficulties in the Lower Elementary School, Journal of Special Education, 34(1):19-27, 2000.
  
• 
  Gillies, R.M., The effects of cooperative learning on junior high school studens during small group learning, Learning and Instruction,Vol.14,Issue 2,april 2004.,pages 197-213 URL: http://www.sciencedirect.com/science (od 10.3.2005.)
  
• 
  Greene, B., Nove paradigme za stvaranje kvalitetne škole, Alinea, Zagreb,1996.
  
• 
  Havelka, N., Psihološke osnove grupnog rada u vaspitanju i obrazovanju, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  
• 
  Jelavić, F., Nastavna metoda, Metodika-časopis za teoriju i praksu metodika u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi, vol. 1, br. 1, 2000., str. 55-61
  
• 
  Jelavić, F., Didaktičke osnove nastave, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1995.
  
• 
  Johnson, D.W., Johnson,R.T., Toward a cooperative effort:A response to Slavin, Educational Ledership, 48, 80-81, 1989.
  
• 
  Johnson, D.W., Johnson,R.T., Cooperative Learning Returns to College, Change,30 (4) 1998.,26-35.
  
• 
  Johnson, D. W., Johnson, R. T., Learning Together and Alone; Cooperative and Individualistic Learning, Prentice_Hall Inc., New Yearsey, 1987.
  
• 
  Johnson, D. W., Johnson, R. T., Cooperative Learning and Achivement ; v Shlomo Sharan Ed.: Cooperative Learning; Theory and Research; New York, 1990., str.22-37.
  
• 
  Johnson, D. W., et. Al: Impact of Group Processing and Achivement in Cooperative Groups, The Journal of Social Psychology,130 (4), Aug.1990., str. 507-516.
  
• 
  Johnson, D. W., Johnson, R. T., 1999., Making cooperative learning work, Theory Into Practice, 38, 67.
  
• 
  Jovan, H., Timska nastava, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1987.
  
• 
  Jurić, V., Učenikovo pitanje u suvremenoj nastavi, Školska knjiga, Zagreb, 1974.
  
• 
  Kagan, S., Cooperative learning, Resources for Teachers, san Juan Capistrano, 1989.
  
• 
  Kalmikova, Z. I., Produktivnoe mišlenie kak osnova obučaenosti, Moskva, „Pedagogika“, 1981. (85, 124)
  
• 
  Kamenov, E., Intelektualno vaspitanje kroz igru, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1983.
  
• 
  Klarin, M., Utjecaj rada u malim edukativnim grupama na usvajanje znanja, stavova i neke aspekte samopoimanja, Magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet; Odsjek za psihologiju, 1998.
  
• 
  Klippert, H., Kako uspješno učiti u timu; zbirka praktičnih primjera, EDUCA, Zagreb, 2001.
  
• 
  Kocić, LJ. Pedagoški eksperiment- karakteristike i mogućnosti, Beograd, Prosveta i institut za pedagoška istraživanja, 1981.,16.
  
• 
  Maloof, J., White, V. K. B., Team study training in the college biology laboratory, Journal of Biological Education, 39 (3), 2005., str 120-124.
  
• 
  Matijević, M., Alternativne škole, Tipex, Zagreb, 2001.
  
• 
  Meredith, K. S., Steele, J. L., Temple, C., Cooperative Learning, Reading and Writing for Critical Thinking Project-RWCT. University of Northern Iowa&InternationalReading Associations, 1998.
  
• 
  Meyer, E., Die Gruppe im Lehr- und Lernprozess (herausgegeben von Ernst Meyer), Akademische Verlagsgesellschaft am Main, 1970.,
  
• 
  Meyer, H., Didaktika razredne kvake - rasprave o didaktici, metodici i razvoju školstva, Educa , Zagreb, 2002.
  
• 
  Meyer, H., Što je dobra nastava?, Erudita, Zagreb, 2005.
  
• 
  Meyer, E., Grupni oblici rada u nastavi, Pedagoško-književni zbor, Zagreb,1957.
  
• 
  Milas, G., Istraživačke metode u psihologiji i drugim društvenim znanostima, Jastrebarsko, Naklada Slap, 2005.
  
• 
  Milat, J., Osnove metodologije istraživanja, Školska knjiga, Zagreb,2005.
  
• 
  Miljević-Riđički R., Miljković D., Pavličević-Franić D., Rijavec M., Vizek-Vidović V., Vlahović-Štefić V., Zarevski P., Učitelji za učitelje: primjeri provedbe načela Aktivne/efikasne škole, IEP, Zagreb, 2003., str.5-10.
  
• 
  Miljević-Riđički, R., Maleš, D., Rijavec, M., Odgoj za razvoj, Alinea, Zagreb, 2001.
  
• 
  Mužić, V., Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja, Educa, Zagreb, 1999.
  
• 
  Mužić, V., Metodologija pedagoškog istraživanja, Svjetlost, Sarajevo, 1986.
  
• 
  Ornstein, Levin, Fundations of Education, Houghton Mifflin Company, Boston,1989.
  
• 
  Peklej, C., Kooperativno učenje, Educa-strukovna revija za področje varstva, vzgoje i izobraževanje predšolskih otrok i otrok na razredni stopnji osnovne šole, letnik 1, št.6, 1992., str.427-431.
  
• 
  Piršl, E., Rafajac, B., Prikaz jedne komparativne studije modela obrazovanja nastavnika osnovne škole kod nas i u Italiji, Zbornik radova“Modeli obrazovanja nastavnika“, Rijeka, 1990.
  
• 
  Poljak, V., Međusobni odnos frontalnog, grupnog i individualnog oblika rada u nastavi, Pedagoški rad, br. 1-2, Zagreb, 1957.
  
• 
  Pranjić, M., Didaktika, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005.
  
• 
  Reardon, K.K., Interpersonalna komunikacija, Gdje se misli susreću, Alinea, Zagreb, 1998.
  
• 
  Rogers, C. R., Kako postati ličnost, Nolit, Beograd,1985.
  
• 
  Sadler K.C., The effectiveness of cooperative learning as a(n) instructional strategy to increase biological literacy and academic achievement in a large, non-majors colleg biology class, MSERA conferenc, Chattanooga, 2002.
  
• 
  Slavin, R.E., Reasearch on cooperative learning and achievement: What we know, what we need to know, Contemporary Educational Psychology, 21, 43-69, 1995. (URL: www.successforall.net/research/ cooplearn.htm od 12.12. 2005.).
  
• 
  Slavin, R. E., Cooperative learning: Theory, research, and practice. Englewood Cliffs, Nj: Prentice Hall., 1990., (URL: www.successforall.net/research/ cooplearn.htm od 10. 2. 2006.).
  
• 
  Slavin, R.E., When does cooperative learning increase student achievement? Psychological Bulletin, 94; 429-445, 1996., database: Academic search premier, od 20.1. 2006.
  
• 
  Springer, L., Stanne, M.E., Donovan, S., Effects of Small-Group Learning on Undrgraduates in Science, Mathematics, Engineering and Technology: A Meta-Analysis, Paper presented at Annual Meeting of the Association for the Stady of Higher Education 22nd, Albuquerque, NM, November 6-9, 1997. (URL: http://web16.epnet.com od 10.1.2006.)
  
• 
  Scheer, S. D., 1999. Strategies for Teaching Youth Development in the Undergraduate Classroom. College Student Journal, 33 (1): 154-160.
  
• 
  Stevanović, M., Modeli kreativne nastave,Andromeda d.o.o., Rijeka, 2003.
  
• 
  Švajcer, V., Grupa kao subjekt obrazovanja (problemi socijalizacije nastave), Matica Hrvatska, Pedagoška knjižnica, Zagreb, 1964.
  
• 
  Terhart, E., Metode poučavanja i učenja, Zagreb, Educa, 2001.
  
• 
  URL: www.carnet.hr/referalni/obrazovni/spzit/pismni/teorija/analize
  
• 
  Vizek Vidović,V., Rijavec, M., Vlahović-Štefić, V., Miljković, D., Psihologija obrazovanja, IEP Vern, Zagreb, 2003.
  
• 
  Webb, N., Peer interaction and learning in small group, International Journal of Educational Research, 13, 21-39, 1989.
  
• 
  Webb, N., Troper, J. D., Fall, R., Constructive activity and Learning in Collaborative Small Groups Journal of Educational Psychology, 87, 3, 406-423, 1995.
  
• 
  Webb M. N., Testing a teoretical model of student interaction and learning in small group edit by Hertz-Lazarowitz R., Miller N., Interaction in cooperative groups; the teoretical anatomy of group learning, 1992., str.102- 120.
  
• 
  Zvonarević, M., Socijalna psihologija, Školska knjiga, Zagreb, 1978.