Split, 2006. Mentor: prof dr sc. Vladimir Jurić

2.5.Rasprava

Osnovni problem našeg istraživanja bio je stječu li učenici grupnim radom u nastavi biologije bolje kompetencije (stjecanje znanja, oblikovanje stavova, razvoj vještina i socijalnih kompetencija) nego frontalnim modelom rada. Postojeća literatura govori u prilog grupnom radu i njegovoj primjeni u nastavi te nas je zanimalo kakva je stvarna situacija i stavovi učenika i nastavnika o grupnom radu.

Iako je uzorak učenika za ovo istraživanje ujednačen prema nizu varijabli predznanje, ocjene, spol, dob, sposobnosti, ipak se radi o prilično malim skupinama i nizu dodatnih faktora koje nismo mogli kontrolirati, npr. opterećenost drugim predmetima, različite nastavnice, osobne situacije učenika i slično pa dobivene rezultate treba uzeti s rezervom. Istraživanjem su obuhvaćeni samo učenici drugog razreda gimnazije u istoj školi, a za uopćavanje bilo kakvih zaključaka istraživanje bi trebalo provesti na većem broju škola, s većim brojem učenika različitih razreda te većim brojem nastavnika.

Analiza uspjeha učenika na prvom kontrolnom testu pokazala je da ne postoji statistički značajna razlika u postignućima učenika kod kojih je u nastavi korišten grupni ili frontalni oblik rada. Za utvrđivanje statističke značajnosti koristili smo t-test. No, daljnjom analizom podataka uočili smo postojanje razlika u pojedinim pitanjima između eksperimentalne i kontrolne skupine. Već na grafičkom prikazu jasna je razlika između pitanja iz prvog dijela testa u korist kontrolne skupine, a u drugom dijelu testa u korist eksperimentalne skupine. Korištenjem t-testa i izračunom t-vrijednosti za svako pojedino pitanje utvrdili smo da su između nekih pitanja te razlike i statistički značajne. Tako kod pitanja 7., 9. i 11. iz prvog dijela testa t-vrijednost pokazuje da s velikom vjerojatnošću možemo reći da su točniji odgovori učenika kontrolne skupine. Kod svih pitanja iz drugog dijela testa rezultati pokazuju veći uspjeh učenika eksperimentalne skupine,a kod 21., 22 i 23. pitanja to je i statistički značajna razlika. Negativna t-vrijednost pokazuje obrnutoproporcionalan odnos, tj. statistički značajnu razliku u korist eksperimentalne skupine učenika. Kako drugi dio testa čini skupina pitanja kod kojih se od učenika traži viša razina znanja, tj. primjena znanja, zaključivanje i rješavanje problema, taj nas podatak navodi na zaključak kako je kvalitativno razina znanja učenika u našem istraživanju bolja kod učenika koji su koristili grupni oblik rada, u odnosu na učenike s kojima se radilo frontalno.

Analizom uspjeha učenika na drugom kontrolnom testu pokazalo se da je prosječna ocjena kontrolne skupine niža od eksperimentalne, ali unatoč toj razlici t-test je pokazao da razlika između skupina ipak nije statistički značajna, iako je vrlo blizu donje granične vrijednosti. Možemo uočiti i veći broj negativnih ocjena kod kontrolne skupine što pokazuje veći pad znanja nego kod eksperimentalne skupine. Daljnjom analizom ipak su utvrđene neke statistički značajne razlike. Već na grafičkom prikazu uočljiva je razlika između pojedinih pitanja. Izračunavanjem t-vrijednosti za svako pojedino pitanje utvrdili smo da kod 6., 12., 15. i 17. pitanja iz prvog dijela testa i 18., 19., 20. i 22. pitanja iz drugog dijela testa postoje statistički značajne razlike. Samo na 6. i 20. pitanju razlika je u korist kontrolne skupine. U 20. pitanju tek s manjom vjerojatnošću možemo reći da je ta razlika statistički značajna dok su kod svih ostalih navedenih pitanja t-vrijednosti negativne što govori u korist eksperimentalne skupine i to možemo tvrditi s većom vjerojatnošću. Iz ove analize ponovno proizlazi da su učenici eksperimentalne skupine bolji od kontrolne, i to u drugom dijelu testa, koji od učenika traži višu razinu znanja, tj. primjenu znanja, zaključivanje i rješavanje problema. S obzirom da je drugi kontrolni test proveden s odgodom od četiri mjeseca od obrade tih sadržaja i nije posebno najavljivan na neki je način ispitano i koliko su učenici u tom periodu zaboravili naučeni sadržaj.

Kod uspoređivanja kontrolnih testova u obje skupine vidljivo je da je razlika između postignutog uspjeha na testu K1 i K2 manja kod eksperimentalne skupine. Veći pad ocjena, a time i znanja, zabilježen je kod kontrolne skupine. T-test kod učenika eksperimentalne grupe nije pokazao postojanje statistički značajne razlike u odnosu na prvi test. Kod eksperimentalne skupine na drugom testu smanjio se broj negativnih ocjena, a broj odličnih ostao je isti. Pad uspjeha kod ove skupine zabilježen je kod dovoljnih i vrlo dobrih ocjena, a rast kod dobrih. Iako je kod kontrolne skupine vidljiv slabiji rezultat na drugom kontrolnom testu u odnosu na prvi test t-vrijednost se ipak nalazi nešto ispod donje granične vrijednosti, stoga za ovu razliku ne možemo reći da je statistički značajna. Kod ove skupine broj negativnih ocjena ostao je isti, ali se smanjio broj vrlo dobrih i odličnih ocjena. Rast je zabilježen kod dovoljnih i dobrih ocjena. Na osnovu ovih podataka možemo zaključiti da su razlike u zadržavanju podataka koje su učenici usvojili fronatalnim i grupnim načinom rada nakon četiri mjeseca vidljive, ali nisu statistički značajne. Usporedba uspjeha kontrolne i eksperimentalne skupine na testovima K1 i K2 nije nam dala statistički značajnu razliku, stoga ne možemo tvrditi da je bolji rezultat postigla eksperimentalna grupa. Svakako, nije postigla slabiji.

Usporedba testova Pearsonovim koeficijentima korelacije kod obje skupine pokazala je da je u eksperimentalnoj skupini uspjeh učenika na drugom kontrolnom testu u korelaciji s uspjehom na prvom testu, ali da ta korelacija ne postoji prema inicijalnom testu niti prema sposobnostima učenika. Kod kontrolne skupine inicijalni test pak je u korelaciji s uspjehom na prvom kontrolnom testu, a on pokazuje korelaciju s uspjehom učenika na drugom kontrolnom testu. No, ni ovdje nije zabilježena korelacija između sposobnosti učenika i ocjene na bilo kojem od provedenih testova.

Da bismo ovu tvrdnju mogli s većom sigurnošću izreći bilo bi potrebno provesti novo istraživanje u kojem bi se kontrolni testovi ponovili i nakon nešto većeg vremenskog odmaka kako bismo mogli s većom sigurnošću iznijeti ovu tvrdnju.

Uspoređujući rezultate samo visoko iznadprosječnih učenika u obje skupine na svim testovima može se uočiti razlika u ocjenama na prvom i drugom kontrolnom testu kod kontrolne skupine. Primjenom t-testa dokazali smo da je uspjeh ovih učenika na drugom kontrolnom testu statistički značajno niži u odnosu na prvi kontrolni test iako to možemo tvrditi s manjom vjerojatnošću. Navedeni podatak može nam ukazivati na to da grupni oblik rada pogoduje visoko iznadprosječnim učenicima da iskažu svoje mogućnosti i da znanja koja su na taj način usvojili teže zaboravljaju.

Sličnu analizu proveli smo i s rezultatima najslabijih učenika koji prema Ravenovim progresivnim matricama pripadaju kategoriji slabijeg prosjeka. U ovom slučaju rezultati kontrolnih testova i kod testa K1 i kod testa K2 bolji su kod učenika eksperimentalne skupine, ali nakon analiza t-testom ta razlika nije se pokazala statistički značajnom niti unutar dijela učenika eksperimentalne niti unutar dijela učenika kontrolne skupine.

Napravili smo i analizu uspjeha učenika prema spolu i t-testom smo pokazali da ni u jednom slučaju ne postoji statistički značajna razlika između uspjeha učenika i učenica na testovima K1 i K2. Teza kako grupni rad daje jednake rezultate kod učenika obaju spolova, bez obzira na oblik rada koji se koristi u nastavi, potvrđena je u ovom istraživanju jer ni u jednom slučaju nije zabilježena statistički značajna razlika bilo u stavovima, bilo u uspjehu učenika ovisno o spolu.

Analiza ankete pokazala je da učenici obje skupine smatraju da je frontalni rad taj pri kojem će lakše razumjeti gradivo, razjasniti nejasnoće i biti uspješniji u učenju. Za grupni rad pak se pokazalo da ga učenici smatraju zabavnijim, da tada imaju veću slobodu na satu, da su tada više angažirani na nastavi i da više pridonosi međusobnom zbližavanju učenika. Učenici smatraju da zbližavanju učenika i profesora više doprinosi frontalni oblik rada. Pomalo kontradiktoran rezultat proizlazi iz pitanja u kojem učenici smatraju da aktivno sudjelovanje na satu doprinosi boljem svladavanju sadržaja iz biologije s obzirom da su svoju aktivnost ocijenili boljom u grupnom radu, a frontalni rad smatraju zaslužnijim za uspješnije učenje. U procjenjivanju oblika nastave koji im se više sviđaju zanimljivo je da učenici u svim anketiranim skupinama najbolje ocjenjuju oblike rada u kojima nastavnik izlaže uz pomoć videa, računala, a učenici slušaju. Na drugom mjestu kod svih skupina je nastavnikovo izlaganje uz raspravu učenika, a tek na trećem (za kontrolnu skupinu tek na četvrom) mjestu je grupni oblik rada. Iz ovih rezultata moglo bi se zaključiti kako su učenici skloniji onim modelima gdje se od njih ne traži preveliko ulaganje vlastitog rada. Vrlo slične rezultate pokazale su i sljedeće tvrdnje u anketi u kojima učenici kao oblik rada na kojem pažljivije prate nastavu i više nauče procjenjuju frontalni rad, a da u grupnom radu više lutaju mislima i ometaju jedni druge.

Što se tiče subjektivnog osjećaja ugode više od polovice učenika procjenjuje da se u grupnom radu osjećaju ugodnije nego u frontalnom, onih kojima je neugodnije gotovo i nema. Što se pak tiče prisutnosti grupnog rada u nastavi, učenici procijenjuju da se koristi ponekad ili rijetko. Analizom Pearsonovih koeficijenata korelacije između testova K1 i K2 s anketom učenika pokazalo se da postoji pozitivna korelacija između nekih pitanja u anketi i uspjeha učenika, ali samo kod testa K1. Kod testa K2 nisu utvrđene korelacije. Iz pitanja kod kojih se korelacija javlja može se zaključiti kako učenici koji imaju pozitivan stav i očekivanja od grupnog rada postižu bolji uspjeh na testu K1. Taj podatak možemo uzeti u obzir kad govorimo o hipotezi - samostalniji rad učenika u grupnom radu pozitivno utječe na stjecanje znanja, oblikovanje stavova, razvoj vještina i socijalnih kompetencija. Ovi rezultati idu u prilog hipotezi da samostalniji rad učenika u grupnom radu pozitivno utječe na zadovoljstvo učenika u nastavi biologije, veće zadovoljstvo učenika, motivira ih na bolju uključenost u rad, što u konačnici utječe na kvalitetu i trajnost znanja. No, kad je riječ o trajnosti znanja odmak od četiri mjeseca za drugi kontrolni test nije dovoljan da bismo govorili o trajnom znanju, ali ukazuje da bi u budućim istraživanjima valjalo ispitati ovu tezu kroz jedno dugotrajnije istraživanje.

Zanimalo nas je koliko je grupni rad danas stvarno prisutan i kakvi su stavovi samih učitelja prema tom obliku nastave, kao i stavovi učenika. Nastavnici smatraju da se grupni rad u nastavi koristi ponekad, da su njime njihovi učenici zadovoljniji od njih samih i da se njime stječe kvalitetnije znanje te da učenici djelotvornije koriste vrijeme na satu pri grupnom radu. Kao najjasniji učinak grupnog rada svakako su, prema procjeni nastavnika, socijalne kompetencije. Kao nedostaci najviše se spominju: neekonomičnost i veći utrošak vremena, prezahtjevne pripreme za kvalitetan grupni rad, kaos u grupama, nesudjelovanje svih, odnosno uključivanje samo nekih pojedinaca, izbjegavanje odgovornosti, problemi u organizaciji zbog potrebe za blok satom kao i nedostatak materijala i pribora za sve grupe i učenike. Također se spominje prevelik broj učenika u razredu za ovaj oblik rada, neozbiljnost učenika zbog doživljavanja grupnog rada kao igre, slaba povratna informacija i teškoće kod ocjenjivanja učenika. Neki nastavnici istaknuli su da ovaj način rada ne odgovara svim učenicima. No, iznenađujuće dobro nastavnici su procijenili svoju osposobljenost za provođenje grupnog rada što nije u skladu s postavljenom hipotezom da se grupni rad između ostalog slabo provodi zbog nedovoljne edukacije nastavnika.

Na pitanje stječu li učenici grupnim radom u nastavi biologije bolje kompetencije nego frontalnim modelom rada, teško možemo sa sigurnošću odgovoriti nakon obrade rezultata našeg istraživanja. Naime, iako ukupni rezultat na testu ne potkrepljuje ovu tezu kako u testu (i K1 i K2) veći broj bodova donose pitanja iz prvog dijela testa, trebalo bi u novom istraživanju kontrolni instrument napraviti tako da ova dva dijela testa donose jednak broj bodova kako bismo mogli s većom sigurnošću izreći ocjenu o djelotvornosti dvaju oblika rada na stečene kompetencije učenika. Kao još jedan nedostatak ovog istraživanja potrebno je napomenuti da, iako su učenici eksperimentalne grupe kroz period od nekoliko sati pripremani za grupni način rada, taj je period bio kratak i za potpunije rezultate trebala bi i dulja priprema učenika. Također je važno istaknuti da bi istovremeno korištenje više grupnog rada i u drugim predmetima sigurno pozitivno djelovalo na rezultate tih učenika jer za grupni rad učenici moraju biti pripremljeni i imati razvijene socijalne vještine.

Također suprotno postavljenoj hipotezi, većina nastavnika smatra da učenici grupnim radom stječu dovoljno znanja odnosno da je ono barem podjednako ili čak i bolje i kvalitetnije od znanja dobivenog frontalnim oblikom rada. Unatoč takvim stavovima o znanju učenika, nastavnici nisu previše skloni njegovoj upotrebi u nastavnoj praksi.

U sljedećim istraživanjima valjalo bi povesti računa o ovdje uočenim nedostacima jer nije korišten jednak broj pitanja u testu K1 i K2 u prvom i drugom dijelu testa. Također bi bilo važno provesti potpunije baždarenje testova prije upotrebe. Kod izrade anketa treba u potpunosti uskladiti pitanja i način odgovaranja u anketi učenika i profesora. Trebalo bi predvidjeti dulji rok pripreme eksperimentalne skupine učenika za grupni rad, povećati uzorak i obuhvatiti, osim jednog uzrasta i gimnazijalaca, veći broj nastavnika i škola što naravno zahtijeva veća novčana sredstva za istraživanje.