Morfologija zamjenica
Yüklə 0,78 Mb.
|
ZAKLJUČAK Ključne riječi: izvornik, pravopis, morfologija, leksik, sintaktičke osobine. Zaključak potvrđuje jednu od teza iznesenu u Uvodu: pravopis je znak vremena, isto tako, pravopis je i znak autorstva. Zadiranje u tekst mijenja oblik, značenje i izgovor. Npr. u Smèrti bilježenje svakog dugog jata i svakog ijekaviziranog nastavačnog morfema skupinom -ije- mijenja ono što je Mažuranić označio različitim, jer je usporedbom tri Mažuranićeva teksta pokazana razlika u kvantiteti jata; pojednostavnjena suglasnička skupina -stn- > -sn- koja je u autografu i dva uspoređena tiskana izdanja bilježena -stn- također odudara od autentična Mažuranićeva pisanja; provođenje jednačenja suglasnika po zvučnosti ne daje nam vjerodostojnu sliku teksta. Primjeri iz Dopune: jednostavan dokaz da micanje jednog nadslovka dovodi do dvojbenog čitanja već su ranije navedeni primjeri pred sélom, miešte drúge; provedeno jednačenje suglasnika po zvučnosti u svim primjerima (osim npr. imenice sàrdžba, koja je tako bilježena i u transkripciji i u Dopuni), isto tako ne pruža vjerodostojnu sliku teksta. Problem izvornika: već ranije naveden primjer da Matičino izdanje iz 1844. priređeno prema Markovićevu izdanju i sedam različitih rukopisa ne bilježi dubrovačku leksičku osobinu brijeme, a izdanja koja je priredio profesor Milan Ratković, priređena prema Vatikanskom i Ohmučevićevu rukopisu tu leksičku osobinu imaju (u transkripciji brijeme / brime, uz lekseme vrijeme / vrime). Morfologija imenica u Smèrti i u Dopuni pokazuje veliki stupanj podudarnosti: u nastavcima te padežima s provedenim glasovnim promjenama (palatalizacija, sibilarizacija). Morfološki je zanimljiv lokativ jednine: u Smèrti imenice muškog i srednjeg roda imaju nastavak -u, a u Dopuni su nastavci -i i -u. O “starom nastavku -i” pisao je i Demeter u opisu jezika dubrovačkih pisaca. Nastavak -i u Dopuni se javlja zbog rime, a tim “starim nastavkom” pjesnik daje tekstu i obilježje starine. U Smèrti uz subjekt i uz objekt dolazi bilo određeni bilo neodređeni oblik pridjeva, isto tako je i u Dopuni. U oba teksta imamo primjere kad se određeni pridjevi sklanjaju kao neodređeni. I u Smèrti i u Dopuni nalaze se kontrahirani oblici zamjenica. I u Dopuni i u Smèrti nedosljedna je upotreba zamjenice svoj (često se mijenja s drugim posvojnim zamjenicama). U Smèrti prijedlozi s i z ispred oblika zamjenica prelaze u š i ž (š njim, iž nje), u Dopuni nema te promjene. Najčešće glagolsko vrijeme i u Smèrti i u Dopuni je prezent. Prema učestalosti, najčešće prošlo vrijeme i u Smèrti i u Dopuni je aorist. U Smèrti zatim slijedi perfekt, i to otprilike pola punih oblika i toliko oblika bez pomoćnog glagola. Na trećem mjestu je imperfekt. U Dopuni su podjednako zastupljeni perfekti i imperfekti. Češći su oblici perfekta s pomoćnim glagolom nego bez pomoćnog glagola. U Smèrti nema pluskvamperfekta, dok se u Dopuni prošlost izriče i pluskvamperfektom. Kondicional II. je glagolski način kojeg nema u Smèrti, ali je zabilježen u Dopuni. Budućnost se u Smèrti izriče futurom I., a u Dopuni futurom I. i futurom II. Smèrti i Dopuni zajedničke su i sintaktičke figure: veze imenskih riječi s prijedlogom u sredini, za + infinitiv, lična zamjenica na mjestu posvojne... Figura iz usmene književnosti koju nalazimo samo u Smèrti je slavenska antiteza (pitanje, negacija, afirmacija). Ivan Mažuranić je ostvario dva pjesnička djela: Dopunu (1844.), koja se uklopila u tekst baroknog pisca nastao u prvim desetljećima XVII. stoljeća te Smèrt Čengić-age, djelo koje pripada hrvatskom književnom romantizmu. Ono što ova dva djela povezuje je snažna jezično-izražajna spona koja se i kasnije iščitava u Mažuranićevu pjesničkom opusu (Hèrvati Madjarom, Karlovac, 1848.). Zanimljiv je i prepoznatljiv Mažuranićev rad na pjesničkom jeziku te svladavanje zakonitosti i obilježja usmene književnosti. Radeći na Dopuni, Mažuranić je u tekst unio brojne inovacije: leksičke, morfološke i sintaktičke. Skladno uklopivši svoje inovacije u barokni tekst, upotrijebio ih je kasnije i za pisanje Smèrti Čengić-age te pokazao da u jezičnom razvoju nije bilo naglih skokova i prekida: uz objasnidbeni rječnik i napor nužan za interpretaciju svakog književnoumjetničkog teksta, Dopuna i Smèrt Čengić-age i danas mogu biti izvori za obogaćivanje i razvijanje pjesničkog jezika.
1. Vladimir Anić, Ivo Goldstein: Rječnik stranih riječi. Drugo izdanje. Novi Liber. Zagreb, 2000. 1496 str. 2. Věkoslav Babukić: Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga. – “Danica ilirska”, II., br. 10., str. 37. – 40.; br. 11., str. 41. – 44.; br. 12., str. 45. – 48.; br. 13., str. 49. – 52.; br. 14., str. 53. – 56.; br. 15., str. 57. – 60.; Zagreb, 5. Ožujka – 9. Travna 1936. 3. Joannis Bėllosztėnëcz: Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium (…) Typis Joannis Baptistae Weitz, Inclyti Regni Croatiae Typographi. In Anno Domini M.DCCXL. [Pretisak u izdanju kuće “Stari grad”. Zagreb, 1998.] 4. Prof. dr Željko Bujas: Ivan Gundulić. “Osman”. Kompjutorska konkordancija. Sveučilišna naklada Liber. Zagreb, 1975. Sadržaj: Predgovor. Summary. Tekst kompjutorske konkordancije Gundulićeva “Osmana”. Knjiga I (A – ONU). Knjiga II (OPA – Ž). 5. M. Deanović – J. Jernej. Vocabolario italiano-croato. Dodicesima edizione. Editore “Školska knjiga”. Zagabria, 1997. 1029. str. 6. Deutsch-ilirisches Wörterbuch von I. Mažuranić und Dr. J. Užarević.
7. Djela Giva Frana Gundulića. Drugo izdańe. (Sa dvije slike.) Za štampu priredio Đuro Körbler. Na svijet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. U Zagrebu 1919. CIV + 789 + 112 str. 8. Djela Oiva Frana Gundulića. Treće izdańe. Za štampu priredio Đuro Körbler, a pregledao Milan Rešetar. O pjesnikovoj trista i pedesetoj godišńici smrti. Stari pisci hrvatski. Na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Kńiga IX. Treće izdańe. Zagreb, 1938. Tisak Nadbiskupske tiskare. XIV + 680 str. 9. Djela Iva Frana Gundulića. (Priredio Armin Pavić.) Stari pisci hrvatski. Knjiga IX. Na sviet izdala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. U Zagrebu 1877. XVIII + 616 str. 10. Gramatika hrvatskoga književnog jezika. 2. izdanje. [Priredili:] Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević, Marija Znika. Zavod za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku. Školska knjiga. Zagreb, 1990. 461 str. 11. Ivo Frangeš i Milan Moguš (priredili): Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Razred za filološke znanosti. Razred za književnost. Zagreb, 2001. 258 str. 12. L. o. G. Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko slavenskoga pravopisaña poleg mudronubneh, narodneh i prigospodarneh temenov i zrokov. Od L. o. G. Vu Budimu, iz tiskarnice Kranevskoga VseuBili~Ba. 1830. 27 str. 13. Lyudevit Gay: Pravopisz. – “Danicza Horvatzka, Slavonzka i Dalmatinzka”, I., br. 10., str. 38. – 40.; br. 11., str. 41. – 43.; br. 12., str. 46. – 48.; Zagreb, 14., 21., 28. Szushcza 1835. 14. Ilirsko-nemacski i nemacsko-ilirski rukoslovnik na korist Nemacah i Ilirah u Horvatskoj, Slavonii, Sremu, Dalmacii, Bosni, Serbii, Albanii, Dubrovniku, Cernoj Gori, u Hercegovini, Banatu, Ugarskoj i. t. d. Polag najsigurniih i najboljih izvorah izdilan i izdan Adolfom Miroslavom Richterom i Adolfom Joz. Ballmannom. Parvi illiti: ilirsko-nemacski dio. U Becsu, 1839. Kod Mihailja Lechnera, knjigara sveucsiliscta. 370 str. 15. Ilirsko-němačko-talianski mali rěčnik od Josipa Drobnića. Sa osnovom gramatike ilirske (protumačenom němački i talianski) od Věkoslava Babukića. Tiskom jermenskoga manastira. Troškom Matice ilirske. U Beču, 1846. – 1849. 812 str. 16. Ivan Gundulić: Osman. Diela Ivana Gundulića. Knjiga parva. Izdano troškom narodne Matice. Tiskom kr. povl. h. s. d. tiskarne Dra. Ljudevita Gaja. U Zagrebu. 1844. 17. Ivan Gundulić: Osman. S dopunom Ivana Mažuranića. Za štampu priredio te predgovor i tumač napisao Milan Ratković. Djela hrvatskih pisaca. Izvanredno izdanje. Urednik Dragutin Tadijanović. Zora. Izdavačko poduzeće. Zagreb, 1955. 284 + I – VIII str. + fotografije. 18. Ivan Gundulić II. Osman. Priredio: Milan Ratković. Pet stoljeća hrvatske književnosti. Knjiga 13. Zora – Matica hrvatska. Zagreb, 1962. 413. str. 19. Dubravko Jelčić: Povijest hrvatske književnosti. Tisućljeće od Baščanske ploče do postmoderne. Naklada P.I.P. Pavičić. Zagreb, 1997. 434 str. 20. Bartol Kašić: Osnove ilirskoga jezika u dvije knjige. (Izvornik: Institutionum linguae Illyricae libri duo, authore Bartholomaeo Cassio, Romae 1604.) Prijevod s izvornika: Sanja Perić Gavrančić. 1. izdanje. Biblioteka Pretisci; knj. 1. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb, 2002. (Usporedno su dani latinski izvornik i hrvatski prijevod.) 21. Josip Kekez: Usmena književnost. – Zdenko Škreb i Ante Stamać: Uvod u književnost. Teorija, metodologija. Četvrto, poboljšano izdanje. Biblioteka Posebna izdanja. Globus. Zagreb, 1986. Str. 133. – 188. 22. Bratoljub Klaić: Rječnik stranih riječi. Tuđice i posuđenice. Priredio: Željko Klaić. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb, 2002. 1456 str. 23. Ivan Kukuljević Sakcinski. Izabrana djela. Priredio Nikola Batušić. Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti. Matica hrvatska. Zagreb, 1997. 707 str. 24. Reinhard Lauer: Studije i rasprave. Biblioteka Inozemni kroatisti. Knjiga 6. Matica hrvatska. Zagreb, 2002. 342 str. 25. Josip Lisac: Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja. Golden marketing – Tehnička knjiga. Zagreb, 2003. 167 str. 26. Antun Mažuranić: Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike. Tiskom k. pr. ilir. tiskarne Dra. Ljudevita Gaja. U Zagrebu, 1839. 128 str. (Drugo izdanje objavljeno je 1842.) 27. Ivan Mažuranić: Hèrvati Madjarom. Odgovor na proglase njihove od ožujka mieseca i travnja 1848. Tiskom Ivana Nep. Prettnera. Karlovac, 1848. 20 str. 28. Antica Menac: Frazeologija Mažuranićeve Smrti Smail-age Čengića. – “Forum”, XXXI. godište, LXIII. knjiga, str. 261. – 269.; Zagreb, siječanj – lipanj 1992. 29. Antica Menac i Milan Moguš: Frazeologija Gundulićeva Osmana. – “Forum”, XXVIII. godište, LVIII. knjiga, str. 192. – 201.; Zagreb, srpanj – kolovoz 1989. 30. Milan Moguš: Povijest hrvatskoga književnoga jezika. Biblioteka Posebna izdanja. Nakladni zavod Globus. Zagreb, 1993. 205 str. 31. Nemacsko-ilirski i ilirsko-nemacski rukoslovnik na korist Nemacah i Ilirah u Horvatskoj, Slavonii, Sremu, Dalmacii, Bosni, Serbii, Arnautskoj, Dubrovniku, Cernoj Gori, u Hercegovini, Banatu, Ugarskoj i. t. d. Polag najsigurniih i najboljih izvorah izdelan i izdan Adolfom Miroslavom Richterom i Adolfom Joz. Ballmannom. Drugi illiti: nemacsko-ilirski dio, izdelan Rud Fröhlichom. U Becsu, 1840. Kod Mihailja Lechnera, knjigara sveucsiliscta. 400 str. 32. Ivo Pranjković (priredio): Jezikoslovne rasprave i članci. Fran Kurelac, Bogoslav Šulek, Vinko Pacel, Adolfo Veber Tkalčević. Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti. Matica hrvatska. Zagreb, 1999. 510 str. 33. Rěčnik němačkoga i ilirskoga jezika, sastavio ga Rud. V. Veselić. Drugi iliti němačko-ilirski dio. Troškom A. A. Venedikta, slavenskoga knjigara. U Beču, 1854. 775 str. 34. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Dio II. Četa – Đavļi. Obradili Đ. Daničić, M. Valavac, P. Budmani. Na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Tisak Dioničke tiskare. U Zagrebu 1884. – 1886. 960 str. 35. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Dio VII. Moračić – nepomiran. Obradio T. Maretić. Na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Kńižara Jugoslavenske akademije Lav. Hartmana (St. Kugli). Tisak Dioničke tiskare. U Zagrebu 1911. – 1916. 960 str. 36. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Obradili: J. Jedvaj, S. Musulin, J. Nagy, S. Pavičić, S. Pelz, P. Rogić, S. Živković. Svezak 76. 2. osamnaestoga dijela. Testamenat – toprv. U Zagrebu, 1963. 960 str. 37. Rječnik stranih riječi. Priredili: Muris Idizović, Abdulah Jesenković, Vladimir Knor. Biblioteka - R. I. kolo. Knjiga 1. Književna zajednica Drugari. Sarajevo, 1989. 405 str. 38. Sbirka někojih rěčih koje su ili u gornXoj ili u dolnXoj Ilirii pomanXe poznane. (Trudom i troškom c. kr. priv. narodne novinarnice ilirske.) Pritiskano pri Franji Suppanu. U Zagrebu, 1835. 22 str. 39. Josip Silić: Polifunkcionalnost hrvatskoga standardnog jezika. – “Kolo”, br. 1, str. 244.– 247.; Zagreb, 1996. 40. Petar Skok: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Uredili akademici Mirko Deanović i Ljudevit Jonke. Surađivao u predradnjama i priredio za tisak Valentin Putanec. Knjiga prva A – J. 788 str. Knjiga druga K – poni1 700 str. Knjiga treća poni2 – Ž. 703 str. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1971 – 1973. 41. Smèrt Čengić-age od Ivana Mažuranića. – “Iskra”. Zabavni sastavci od više domorodnih spisateljah. Izdao Ivan Havliček. Tiskom k. p. h. s. d. tiskarnice Dra Ljudevita Gaja. U Zagrebu, 1846. Str. 183. – 228. [Pretisak.] 42. Smrt Smail-age Čengića. Pjesma Ivana Mažuranića. Novo izdanje. Pečatnja K. Albrechta. U Zagrebu, 1857. 55 str. [Pretisak.] 43. Smrt Smail-age Čengića. Priredio Davor Kapetanić. Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Hrvatski pjesnici. Urednik akademik Marijan Matković. Tiskara Izdavačkog zavoda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1968. 182 str. [Prilozi uz ovo izdanje su pretisak prvog izdanja Smèrti Čengić-age iz “Iskre” i pretisak Tkalčevog izdanja Smrti Smail-age Čengića iz 1857.] 44. Miroslav Šicel (priredio): Programski spisi hrvatskog narodnog preporoda. Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti. Matica hrvatska. Zagreb, 1997. 378 str. 45. Abdulah Škaljić: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Četvrto izdanje. “Svjetlost”. OOUR Izdavačka djelatnost. Sarajevo, 1979. 662 str. 46. Zdenko Škreb: Mikrostrukture stila i književne forme. – Zdenko Škreb i Ante Stamać: Uvod u književnost. Teorija, metodologija. Četvrto, poboljšano izdanje. Biblioteka Posebna izdanja. Globus. Zagreb, 1986. Str. 233. – 282. 47. Zlatko Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Lingvističko-kulturnopovijesni prikaz filoloških škola i njihovih izbora. Drugo, dopunjeno izdanje. Hrvatske povjesnice. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb, 1990. 695 str. 48. Dr. Marija Uroić – Dr. Antun Hurm. Njemačko-hrvatski rječnik s gramatičkim podacima i frazeologijom. 2. izdanje. Školska knjiga. Zagreb, 1994. 1008. str. 49. Josip Vončina: Preporodni jezični temelji. Mala knjižnica Matice hrvatske. Novi niz: kolo I, knjiga 3. Matica hrvatska. Zagreb, 1993. 189 str. SAŽETAK Jezik Smèrti Čengić-age prema jeziku Dopune Gundulićeva Osmana Analiza književnoumjetničkih tekstova može se napraviti na tekstovima na kojima nije bilo naknadnih, neautorskih intervencija: mijenjanja pravopisnih obilježja, riječi te morfoloških obilježja. Usporedba jezika Smèrti Čengić-age i jezika Dopune Gundulićeva Osmana pokazuje da je autor u oba teksta imao brojna zajednička obilježja. Osim pravopisa, koji je u doba kad su tekstovi napisani bio morfonološki, tekstovi imaju brojne zajedničke riječi te zajedničke frazeme. Koliko je bitno držati se autorovih načela pokazuje jedan jednostavan primjer: u Dopuni iz 1844. zabilježen je oblik instrumentala jednine pred sélom (sestrom). U prikazanim kasnijim izdanjima Osmana (osim izdanja iz 1877. ) ovo mjesto glasi: pred selom. Ukidanje samo jednog nadslovka može zbuniti čitatelja: nalazi li se netko pred selom ili pred sestrom. Imenica séle upotrijebljena je samo jednom u cijelom Osmanu. Ona je Mažuranićeva leksička inovacija unutar teksta Osmana. Uvidom u Konkordanciju lako se vidi da je Gundulić u svojim pjevanjima imao samo imenicu sestra, a Mažuranić nema imenicu sestra već samo stilski obilježen oblik séle. Oba teksta, u skladu s temema koje obrađuju, imaju znatan broj turcizama. Turcizmi koji su zabilježeni u Smèrti Čengić-age pripadaju fondu usmene književnosti, dok brojni turcizmi iz Dopune pripadaju specifičnom osmanlijskom vojnom i dvorskom nazivlju.
izvornik pravopis morfologija leksik frazeologija SUMMARY The language of Smèrti Čengić-age (The Death of Agha Čengić - an epic by Ivan Mažuranić) juxtaposed with the language of Dopune (Supplements to Ivan Gundulić’s epic Osman by Ivan Mažuranić) An analysis of literary poetic texts can be undertaken where no subsequent alterations other than those by the author have been made: alterations in orthography, vocabulary or morphology. A comparison between the language of The Death of Agha Čengić and the language of the Supplements to Gundulić’s Osman shows that both Mažuranić texts manifest commont traits. Except for their orthography, which was different in the two respective periods of history, the texts have many words and phrases in common. A simple example illustrates how important it is to stick to the author’s: In Supplements of 1844 there is an instrumental case singular: pred sélom (before the sister). In later editions of Osman (with the exception of 1877 edition) this is written: pred selom (meaning before the village in modern language). Skipping just one accent mark may baffle the reader: is it before the village or before the sister? The noun séle is used only once in the entire Osman. It is Mažuranić’s lexical innovation within Osman. A look at Gundulić’s Konkordancija (Concordance) will suffice to show that there is only noun sestra (sister) in his verses, whereas Mažuranić is not using the noun sister, only the style-flavoured séle. Both texts, however, due to the themes they deal with, contain quite a few words of Turkish origin. Such words in The Death of Agha Čengić stem from the folk tradition, those in Supplements are taken from the specific Osmanli (Turkish) military and court vernacular. Keywords: original orthography morphology lexis
phraseology ŽIVOTOPIS Zovem se Andrea Pavlić. Rođena sam 1972. u Makarskoj, gdje sam završila osnovnu i srednju ekonomsku školu. Jednopredmetni studij kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisala sam 1991., a diplomirala sam 1997. Tema mog diplomskog rada, izrađenog pod mentorstvom prof. dr. sc. Marka Samardžije bila je iz leksikologije: Turcizmi u pripovijestima Dinka Šimunovića. Tijekom studija počela sam surađivati u biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti. Zaposlena sam u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, na projektu Tekstologija hrvatske pisane baštine. Područje mog stručnog interesa predstavljaju povijest hrvatskog jezika te leksikologija.
UVOD 1
HRVATSKI NARODNI PREPOROD 2 GRAMATIKE I RJEČNICI U DOBA PREPORODA 11 Gramatike 11 Rječnici 13 MORFOLOGIJA OSMANA IZ 1844. PREMA MORFOLOŠKIM PRAVILIMA KAŠIĆEVE GRAMATIKE 25 OBRADA SMÈRTI I DOPUNE 28 Pravopis 28 Pravopis Smèrti Čengić-age 28 Pravopis Mažuranićeve Dopune 29 Jat 34
Jat u Smèrti 34 Jat u Dopuni 37 Razlike između izdanja Smèrti Čengić-age iz “Iskre” i izdanja Imbre Ignjatijevića Tkalca (1857.) 40 Izostavnik 41 Izostavnik u Smèrti Čengić-age 41 Izostavnik u Dopuni 41 Nadslovci 43 Nadslovci u Smèrti 43 Nadslovci u Dopuni 44 Glasovne promjene 49 Glasovne promjene u Smèrti 49 Glasovne promjene u Dopuni 50 MORFOLOGIJA SMÈRTI ČENGIĆ-AGE I DOPUNE 52 Imenice u Smèrti 52 Jednina 52 Množina 54 Imenice u Dopuni 56 Jednina 56 Množina 57 Pridjevi 64 Pridjevi u Smèrti 64 Pridjevi u Dopuni 65 Brojevi 70 Brojevi u Smèrti 70 Brojevi u Dopuni 71 Zamjenice 72 Zamjenice u Smèrti 72 Zamjenice u Dopuni 74 Glagoli 76 Infinitiv u Smèrti 76 Infinitiv u Dopuni 76 Prezent u Smèrti 76 Prezent u Dopuni 77 Perfekt u Smèrti 78 Perfekt u Dopuni 78 Aorist u Smèrti 79 Aorist u Dopuni 79 Imperfekt u Smèrti 79 Imperfekt u Dopuni 80 Pluskvamperfekt 80 Futur I. u Smèrti 80 Futur I. u Dopuni 81 Futur II. 81 Imperativ u Smèrti 82 Imperativ u Dopuni 82 Glagolski pridjev radni u Smèrti 83 Glagolski pridjev radni u Dopuni 83 Glagolski pridjev trpni u Smèrti 84 Glagolski pridjev trpni u Dopuni 84 Glagolski prilog sadašnji u Smèrti 85 Glagolski prilog sadašnji u Dopuni 85 Glagolski prilog prošli u Smèrti 86 Glagolski prilog prošli u Dopuni 86 Kondicional I. u Smèrti 86 Kondicional I. u Dopuni 86 Kondicional II. 87 Prilozi 87 Prilozi u Smèrti 87 Prilozi u Dopuni 87 Prijedlozi u Smèrti i u Dopuni 90 Uzvici u Smèrti i u Dopuni 92 LEKSIČKE OSOBINE SMÈRTI I DOPUNE 94 Turcizmi u Smèrti Čengić-age 94 Turcizmi u Dopuni Gundulićeva Osmana 96 Leksik Smèrti i Dopune 99 Hipokoristici / deminutivi u Smèrti i u Dopuni 100 Pejorativi u Smèrti i u Dopuni 101 SINTAKTOSTILISTIČKA OBILJEŽJA SMÈRTI I DOPUNE 102 Neka sintaktička obilježja Smèrti i Dopune 102 1. Genitiv bez prijedloga uz komparativ 102 2. Izricanje početka radnje 102 3. Izricanje pripadnosti 103 4. Izricanje uzroka 103 5. Kontaktna sinonimija 104 6. Lična zamjenica na mjestu posvojne 104 7. Nizovi glagola 105 8. Opisivanje 105 9. Pleonazmi 105 10. Veze imenskih riječi između kojih je prijedlog 106 11. Veznici 106 12. Vokativ na mjestu nominativa 106 13. Za + infinitiv 107 Neka stilistička obilježja Smèrti i Dopune 107 ZAKLJUČAK 111 LITERATURA 113 SAŽETAK 117 SUMMARY 118 ŽIVOTOPIS 119 Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Ivana Lučića 3 Yüklə 0,78 Mb. Dostları ilə paylaş:
|