Pravilnik o nastavnom planu za prvi, drugi, treći I čETVRTi razred osnovnog obrazovanja I vaspitanja I NASTAVNOM PROGRAMU ZA treći razred osnovnog obrazovanja I vaspitanja

Treći razred

Realizacijom programa u III razredu treba da se pokaže: da svet nije samobitan, već da ga je stvorio Bog Otac slobodno, iz ljubavi, i to kao konkretne vrste i bića i da postojanje sveta zavisi od volje drugog, odnosno od Božije volje. Ovim se postiže veoma važan uslov za dalje razumevanje hrišćanske nauke, a što se ogleda u sledećem:

1. Činjenicom da je Bog stvorio svet slobodno, ukazujemo na to da je biće, odnosno postojanje prirode, izraz slobode jedne ličnosti, odnosno ličnosti Boga. Time se biće, odnosno postojanje, oslobađa nužnosti, tj. prirodne determinisanosti i postaje izraz slobode ličnosti.

2. Budući da je Bog Otac stvorio svet iz ljubavi, to znači da je taj svet Bogu vrlo drag i da ga je stvorio da bude večan. Zato uništavanje prirode znači greh i mržnju prema Tvorcu.

3. Stvaranje sveta ni iz čega, kao skup konkretnih vrsta i bića koja su razdeljena među sobom vremenski i prostorno, ukazuje da su stvorena bića druge prirode u odnosu na Božansku (nisu stvorena iz Božije prirode, stvorena su ni iz čega) i da su zato smrtna po prirodi. Svet, zato što je stvoren ni iz čega, ne može postojati sam za sebe, mimo zajednice sa Bogom, zato što stvorena bića nemaju prirodnih sila koje bi mogle da ih drže u beskrajnom postojanju, osim Božije volje. Razdeljenost bića po prirodi ukazuje na prisutnost smrti unutar stvorene prirode jer smrt nije ništa drugo do prirodna, prostorno-vremenska razdeljenost jednog bića od drugog, i zato njeno prevazilaženje pretpostavlja jedinstvo stvorenih bića i među sobom.

4. To što je Bog na kraju stvorio čoveka po "ikoni i podobiju Božijem", ukazuje na to da priroda ne može večno da postoji bez čoveka, odnosno bez ličnosti, da je čovek stvoren sa ciljem da on sjedini sva bića među sobom i da ih sjedini sa Bogom tako što će se sam sjediniti s Njim. Čovek je ikona Božija i razlikuje se od svih drugih bića zato što je slobodan - ličnost, odnosno što ima moć da preko slobode, izražene kao ljubav prema drugim bićima, čini ta bića apsolutnim, neponovljivim i delom svoje ličnosti. Istovremeno, čovek kao ličnost, tj. u zajednici slobode izražene kao ljubav prema Bogu, postaje i deo Božije ličnosti, a preko čoveka to postaje i čitava priroda. U tom iskustvu ljubavi prema drugoj ličnosti čovek je jedino biće koje vidi ograničenost i smrtnost stvorene prirode, odnosno njenu ugroženost nebićem. Zato teži da takvo stanje prevaziđe, usled čega se javlja potreba za Bogom i zajednicom s Njim, ali iz takve težnje proističe i stvaranje istorije, umetnosti, odnosno stvaranje civilizacije.

Ovde bi, na osnovu činjenice da je Bog, stvorivši čoveka, dao zapovest Adamu da ne jede od drveta poznanja, trebalo ukazati još i na to da je lično sjedinjenje stvorene prirode s Bogom, a samim tim i njena besmrtnost, zavisilo i od čoveka i njegove slobode, a ne samo od Boga. Odnosno, da savršenstvo sveta, njegova besmrtnost, nije data prirodi od Boga na početku, prilikom stvaranja prirode, odnosno nije umetnuta u stvorenu prirodu po prirodi, već je data kao mogućnost preko čoveka i njegove slobode, pod uslovom da to čovek slobodno i prihvati.

Za realizaciju ovog programa treba koristiti: dečja iskustva koja ukazuju na to da kad nešto iz ljubavi napravimo, onda je to za nas najlepše; da nam je uvek teško kad se rastajemo od onog koga volimo, kao i da kad volimo nekog, ne primećujemo da nam nešto nedostaje, odnosno u toj ličnosti kao da je sve sadržano. Treba graditi svest o tome da je vera čoveka u besmrtnost osnov celokupne ljudske progresivne civilizacije. U realizaciji programa treba pre svega imati na umu liturgijsko iskustvo postojanja sveta, kao zajednice s Bogom preko jednog čoveka, Isusa Hrista, načelnika na Liturgiji.

Teme: Bog je stvorio svet kao konkretne vrste ni iz čega i Posledice stvorenosti po prirodu... treba realizovati na osnovu opisa stvaranja datog u Sv. Pismu Staroga Zaveta (1 Moj. 1-2). Treba ukazati učenicima na to da je Bog stvorio elemente prirode (vodu, vazduh, zemlju, svetlost) posebno, sva nebeska tela posebno, kao i svaku životnu vrstu posebno. Treba ukazati, takođe, na činjenicu da je sve to stvoreno u različitim vremenskim razdobljima, odnosno da bića nisu istovremena u postojanju. Ovo je važno zbog toga što će učenici kasnije moći da zaključe da je svet po sebi i svojoj prirodi potencijalno smrtan (vremensko-prostorna razdeljenost među bićima) ako nema nekoga ko će ga ujediniti čuvajući njegove razlike, kao i to da je razlike među bićima i vrstama stvorio Bog i da to ima ontološke posledice po bića, te smo zato i mi dužni da ih poštujemo i čuvamo.

Temu Stvaranje čoveka... treba obraditi takođe na osnovu Sv. Pisma, ali za njeno tumačenje treba koristiti i drugu pomoćnu literaturu. Ono što je važno da učenici uoče u vezi sa stvaranjem čoveka jeste to da je čovek u prirodnoj vezi sa svim onim što je Bog prethodno stvorio, kao i da se razlikuje od svih stvorenih bića. Ta razlika se ogleda i u tome što je čovek slobodan, a ta sloboda se manifestuje na taj način što čovek želi da postoji slobodno u odnosu na prirodu koja ga okružuje, kao i u tome da kad čovek voli jedno biće, onda želi da to biće bude večno, odnosno besmrtno, i zato se ne miri sa njegovom smrću i gubitkom; da je čovek stvoren na kraju i da ima svoj zadatak zbog koga je stvoren, a to je da se brine o svim stvorenjima, da ih sjedini sa sobom, a na kraju i sa Bogom, na taj način što će on sam biti u jedinstvu s Njim.

Temu Evharistija kao svet u malom treba realizovati kroz opis liturgijske strukture na osnovu koga će se zaključiti da je čovek stvoren sa ciljem da ujedini svu prirodu i da je preko sebe sjedini sa Bogom čime će se prevazići smrt u prirodi, što znači da je čovek stvoren da bude sveštenik u prirodi. Opis Liturgije treba dovesti u vezu sa opisom stvaranja sveta i čoveka koji se nalazi u 1. Moj. 1 i 2.

Pravoslavna ikonografija prirodu uvek dovodi u vezu sa čovekom i zavisnost od čoveka. Pokazujući ikone učenicima, treba ukazati na one elemente koji to potvrđuju. Priroda nikad nije naslikana kao samostalna, već su, na primer, planine, kao i drveće, uvek nagnuti ka centru ikone gde je Hristos ili neko od svetitelja.

Opšte napomene

Ono što je najvažnije i što je osnovni cilj katihizisa jeste to da učenici postanu članovi liturgijske zajednice. Jer, Liturgija, kao živo prisustvo Hrista i kao ikona večnog postojanja prirode i čoveka, treba da dâ ipostas, odnosno da ocrkveni i da dâ smisao našem istorijskom življenju. Zato treba, kad god je to moguće, učenike dovoditi, ili upućivati na liturgijska sabranja.

U toku svake godine, konkretno pre svih nailazećih velikih praznika, kako Gospodnjih, tako i Bogorodičinih i svetiteljskih, treba upoznati učenike sa istorijom nastanka praznika i sadržinom događaja koji se slavi. Kad je reč o svetiteljskim praznicima posebnu pažnju treba obratiti Srbima svetiteljima: Sv. Savi, Sv. imeonu, na praznik Vidovdan itd. Učenici bi trebalo da se upoznaju i s ličnostima svetitelja koje slave kao Krsnu slavu. (U tu svrhu treba pre svega koristiti žitija tih svetitelja koja se mogu naći u: Justin Popović, Žitija svetih, Ćelije, Valjevo, a zatim i ostalu prigodnu literaturu).

Takođe, pre početka Vaskršnjeg posta, treba upoznati učenike s njegovom sadržinom i ciljem, kao i sa bogoslovskom podlogom posta, i njegovom važnošću za čoveka. (Najpogodnija literatura za to jeste: A. Šmeman, Veliki post, Kragujevac, poslednje izdanje.)

 

ISLAMSKA VERONAUKA (ILMUDIN)

Cilj i zadaci

Cilj nastave islamske vjeronauke u osnovnom obrazovanju i vaspitanju je da pruži učeniku osnovni vjernički pogled na svijet, sa posebnim naglaskom na vjernički praktični život, a takođe i budući vječni život.

To znači da djeca na način primjeren njihovom uzrastu upoznaju vlastitu vjeru u njenoj duhovnoj, moralnoj, socijalnoj, misionarskoj i drugim dimenzijama.

Izlaganje vjerskog viđenja i postojanja svijeta obavlja se u otvorenom i tolerantnom dijalogu sa ostalim naukama i teorijama.

Način pristupa je islamsko viđenje koje obuhvata sva pozitivna iskustva ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i vjersko obrazovanje.

Upoznavanje je istovremeno informativno-saznajno i doživljajno-djelatno, s nastojanjem da se osnovne postavke sprovedu u svim segmentima života: odnos prema Bogu, prema svijetu, prema drugim ljudima i odnos prema samom sebi.

Zadaci nastave islamske vjeronauke su da kod učenika:

- razvija svijest o Bogu kao Stvoritelju i odnos prema ljudima kao najsavršenijim božjim stvorenjima,

- razvija sposobnost (na primjeren način uzrastu učenika) za postavljanje pitanja o cjelini i najdubljem smislu postojanja čovjeka i svijeta, o ljudskoj slobodi, životu u zajednici, smrti, odnosu sa prirodom koja nas okružuje, kao i za razmišljanja o tim pitanjima u svjetlu vjere islama,

- razvija i izgrađuje sposobnost dubljeg razumijevanja i vrijednovanja kulture i civilizacije u kojoj žive, uspona i padova u istoriji čovječanstva, kao i dostignuća u raznim oblastima naučnog djelovanja,

- razvija sposobnost za odgovorno oblikovanje zajedničkog života sa drugima, za nalaženje ravnoteže između vlastite ličnosti i zajednice, za ostvarivanje susreta sa svijetom (sa ljudima različitih kultura, religija i pogleda na svijet, s društvom, s prirodom) i s Bogom,

- izgradi uvjerenje da je njegov život na ovom svijetu samo priprema za vječnost, da su svi stvoreni da budu sudionici vječnog života, da se iz te perspektive kod učenika razvija sposobnost razumijevanja, preispitivanja i vrijednovanja vlastitog odnosa prema drugom čovjeku kao božjem stvorenju i izgradi spremnost za pokajanje.

Operativni zadaci nastave islamska vjeronauka (ilmudin) u ovom razredu jesu da učenici:

- upoznaju šta treba da učine prije namaza,

- znaju koje su radnje sastavni dio namaza,

- upoznaju način obavljanja jutarnje molitve,

- upoznaju vrste jela i pića koje musliman smije jesti,

- upoznaju način ponašanja muslimana pri jelu i piću,

- upoznaju dokaz da je Uzvišeni Allah stvorio prirodu,

- upoznaju Kur'anske sure koje ukazuju na važnost vremena,

- upoznaju način uzimanja abdesta.

Sadržaj programa

1. Upoznavanje učenika sa nastavnim programom ovog razreda

2. Poslušnost roditeljima je naredba Uzvišenog Gospodara

NAMAZ

3. Namaski šartovi-priprema za namaz

4. Namaski ruknovi-sastavni dijelovi namaza

5. Tri pravila o klanjanju dnevnih namaza

6. Obnavljanje pređenog gradiva

7. Sabah namaz (jutarnja molitva)

ISHRANA MUSLIMANA

8. Muslimani jedu zdravu i čistu hranu

9. Ponašanje pri jelu i piću

10. Obnavljanje pređenog gradiva

11. Alah dž.š. je Stvoritelj prirode

12. Muhamed a.s. u plemenu Benu Sad

13. Alah dž.š. je stvorio čovjeka u najljepšem obliku

14. Obnavljanje gradiva

15. Važnost vremena u životu vjernika

16. Alah dž.š. se kune vremenom

17. Svaki posao ima svoje vrijeme

18. Obnavljanje gradiva

19. Način uzimanja abdesta (vjersko pranje prije molitve)

20. Način stajanja u namazu

21. Način odijevanja osobe koja obavlja namaz

22. Obnavljanje gradiva

23. Podne namaz

24. Muhamed a.s. kod svog amidže

25. Alah je stvorio dan i noć, sunce, mjesec i zvijezde

26. Obnavljanje gradiva

27. Dužnosti prema samom sebi

28. Bog sve vidi

29. Ikindija namaz

30. Obnavljanje gradiva

31. Musliman je muslimanu brat

32. Akšam namaz

33. Jacija namaz

34. Obnavljanje gradiva

35. Obnavljanje gradiva

36. Obnavljanje gradiva

Način ostvarivanja programa

Vjerska nastava je zajedničko djelo vjeroučitelja i učenika. Polazište je konkretna stvarnost. Iz doživljenih iskustava prelazi se na istine iz kojih se potom vraća na svakodnevnu njihovu primjenu. Ovakav način saznanja ima svoj red: upoznavanje (obrada novih sadržaja), ponavljanje, primjena i provjeravanje, sređivanje (sistematizacija). To je makro struktura ovakvog načina saznanja. Međutim, i ovi dijelovi imaju svoju mikro strukturu. Tako, na primjer: način saznanja posjeduje sljedeće stupnjeve: postavljanje cilja, motivisanje, obrada novih nastavnih sadržaja, učenje. Treba imati pred očima fizionomiju grupe i pojedinca, a takođe u okviru časa na kojem se obrađuju novi sadržaji, vrši se primjena i obnavljanje obrađenog gradiva.

Imajući na umu gore istaknuto, čas vjeronauke bi trebalo izgledati ovako: kratko ponavljanje sadržaja sa prethodnog časa i posebno osvjetljavanje onoga što će poslužiti kao temelj za aktuelni čas. Nakon postavljanja cilja, prelazi se na obradu novih nastavnih sadržaja, gde se zapravo objašnjava učeniku šta to znači da smo "Božja stvorenja", ističući kada se to i kako dogodilo. Nakon ovoga se već poznati sadržaji produbljuju, uče, tj. razgovara se o namazu - molitvi (zašto i kako). Ovako usvojeno gradivo, u skladu sa vaspitnim ciljem, mora naći svoju primjenu u životu učenika. Razgovara se zašto i kako treba zahvaliti Bogu za roditelje, braću i prijatelje. Ovakva saznanja i dječje iskustvo se oslanjaju na slovo Kur'ana i na učenički vlastiti doživljaj.

KATOLIČKI VJERONAUK

Cilj i zadaci

Cilj nastave vjeronauka je da u skladu sa župskom katehezom pomogne djetetu aktivnije uključenje u liturgijsku zajednicu. Naime, u ovoj dobi se djeca pripuštaju, koja to žele, prvoj pričesti. Među njima dakle nastaje jedno osobito zajedništvo koje nije više samo razredno nego "stolno", to znači zajedništvo oko oltara. Kako je sama pričest po naravi komunitarni sakramenat i izgrađuje zajedništvo sa Bogom i ljudima, odgojni cilj je ugraditi preko vjeronauka radost druženja i u Crkvi oko oltara. Ali ne postavljamo samo taj cilj nego oltarska zajednica je nužno i zajednica koja crpi snagu za radosno druženje baš iz činjenice pričešćivanja. Tako socijalizacija osobe koja je ovoj dobi vlastita prima i religijske oznake. Cilj je da dijete nauči kako Bog dijeli sebe kao kruh drugima, da i mi budemo kruh drugima.

Dakle, misao vodilja nastave vjeronauka trećeg razreda osnovne škole je zajedništvo koje daje euharistija i koje nas odgaja za zajedništvo i radost življenja s ostalima poput Isusa koji je sam sebe dao da imamo život. Slijedimo dinamiku katoličke liturgije svete mise.

 

Sadržaji programa

RADOST ZAJEDNIŠTVA

1. UVOD

- Upoznavanje učenika sa sadržajima programa katoličkog vjeronauka za 3. razred.

2. ZAJEDNIŠTVO S LJUDIMA

- Zajedno u obitelji (Zahvalan sam Bogu za roditelje)

- Jedno smo u vjeri (Sretan sam što vjerujem u Isusa)

- Jedno smo u molitvi (Sretan sam što mogu razgovarati s Isusom)

- Pomozimo jedni druge (Sretan sam što mogu dati)

3. ZAJEDNIŠTVO S BOGOM

- U zajednici s Bogom (Sretan sam što mogu biti zajedno s Isusom)

- Isusova posljednja večera (Zahvaljujem Isusu za Kruh života)

- U službi Isusu (Sretan sam što imamo apostole i njihove nasljednike)

- S Isusom za stolom (Sretan sam što imamo svetu misu)

- Božja riječ (Sretan sam što Bog sa mnom razgovara)

- Dijalog s Isusom (Dijalog me čini sretnim i sposobnim da prihvatim druge ljude)

- U misi molimo zajedno (Sretan sam što molimo zajedno)

4. ISUSOVA ŽRTVA - TEMELJ ZAJEDNIŠTVA

- Isus Krist je prikazao samoga sebe (Sretan sam što nas Isus toliko voli)

- Isusova žrtva i naša žrtva (Sretan sam što sam sudionik Isusove žrtve)

- Uzmite i jedite (Sretan sam što u meni živi Isus)

- Razni načini Isusove prisutnosti među nama (Sretan sam što se s Isusom susrećem osim u Oltarskom Sakramentu, u čitanju Evanđelja, u zajednici na misi, i u prihvaćanju drugih i susretu s drugima koji su različiti od nas.)

5. ZAJEDNIŠTVO S BOGOM I S LJUDIMA SVRHA MOGA ŽIVOTA

- Kruh života (Hvala za svagdašnji kruh)

- Isus - naša popudbina (Sretan sam što me Isus snaži i u bolesti)

- Služba oltaru (Rado ću ministrirati, pjevati, čitati - bit na liturgiji, ali postoje i druge liturgije)

- Duhovna i tjelesna priprema i zahvala za pričest (Ozbiljno se pripremamo za pričest)

- Česta sveta pričest (Pričešćivat ću se svake nedjelje)

- U zajedništvu s Duhom Božjim (Sretan sam što me Isus dariva svojim Duhom, te sam tako sposoban za aktivnu ljubav prema drugima).

Način ostvarivanja programa

Vjerska pouka je zajedničko djelo katehete (vjeroučitelja) i katehizanata (vjeroučenika). Polazište je konkretna stvarnost. Iz doživljenih iskustava prelazi se na istine, iz kojih se potom vraća na svakodnevnu njihovu primjenu. Ovakav način spoznaje ima vlastiti red: upoznavanje (obrada novih sadržaja), sređivanje (sistematizacija), ponavljanje, primjena i provjeravanje. To je makro struktura ovakvog načina spoznaje. Međutim, i ovi dijelovi imaju svoju mikro strukturu. Tako na primjer: način spoznaje posjeduje slijedeće stupnjeve: postavljanje cilja, motiviranje, obrada novih nastavnih sadržaja, učenje, induktivni i deduktivni zaključci, izravni i neizravni dokazi, formuliranje zapamćenih činjenica... Ili, sadržaj primjene ima ove dijelove: problem, postavljanje cilja, rješavanje problema, zadaća, upoznavanje prilika i uvježbavanje. Kod spoznavanja treba imati pred očima fizionomiju grupe i pojedinaca, no u okviru sata pod kojim se obrađuju novi nastavni sadržaji vrši se primjena, ponavljanje i vrednovanje obrađenoga gradiva.

Imajući na umu gore istaknuto, pojedini sat vjeronauka bi trebao izgledati ovako: kratko ponavljanje sadržaja prethodnog sata, i posebno osvjetljavanje onoga što će poslužiti kao temelj za aktualni sat. Nakon postavljanja cilja (što? i kako?), prelazi se na obradu novih nastavnih sadržaja (npr. treći razred, prvi sat treće tematske cjeline), gdje se zapravo objašnjava učeniku, što to znači da "smo u zajednici s Bogom", ističući što to znači za nas i za ljude oko nas. Zaključci se mogu istaći na ploči. Nakon ovoga se već poznati sadržaji produbljuju, uče, tj. razgovara se o pomirenju (što? kako? i zašto?). Ovako usvojeno gradivo, u skladu sa odgojnim ciljem, mora naći svoju primjenu u životu učenika. Razgovara se zašto i kako treba zahvaliti Bogu za roditelje, braću i prijatelje. Ovakva spoznaja i dječje iskustvo se oslanjaju na njegov doživljaj i na tekst Svetog Pisma.

Prozivku i domaću zadaću obavimo u prikladno vrijeme.

 

EVANGELIČKO-LUTERANSKI VJERONAUK SLOVAČKE EVANGELIČKE CRKVE A. V.

Cilj i zadaci

Cilj nastave evangeličko-luteranskog vjeronauka Slovačke evangeličke crkve a.v. u trećem razredu jeste da doprinese izgradnji duševnog života dece na osnovama hrišćanskog karaktera, da im u srce usadi ljubav i iz te ljubavi poslušnost prema Bogu i Božjim zapovestima.

Zadaci nastave evangeličko-luteranskog vjeronauka jesu:

- upoznavanje dece sa Isusom Hristom, njegovim učenjem i delom;

- upoznavanje dece da je Isus njihov spasitelj, ideal;

- negovanje kod dece ljubavi i odanosti prema Isusu;

- da objasni postepenost spasenja kroz događaje iz Biblije na kojima se zasniva spasenje;

- da potkrepi kod dece svest da su voljena, cenjena i da je njihov trud prihvaćen od Boga;

- razvijanje odgovornog ponašanja, morala i duhovnih vrednosti;

- podsticanje rada u grupi, saradnje i dijaloga;

- da predstavi Crkvu kao Božju instituciju koja nosi radosnu vest o spasenju.

 

Sadržaj programa

 

T E M A	L E K C I J A
OPET SMO ZAJEDNO Uvodne aktivnosti	Opet smo zajedno "Moj lični grb"
VREME MOJSIJA CILJ: učenici treba da shvate: - da se mogu osloniti na božju pomoć, - da Bog čuje naše molitve, - da Bog može i beznadežnu situaciju okrenuti na dobro	1. Mojsijevo rođenje i pozivanje. 2. Odlazak Izrailjevih iz Egipta. 3. Prelazak Crvenog mora; boravak u pustinji. 4. Davanje Zakona; zlatno tele.
MOLITVA CILJ: upoznavanje dece: - sa istinom da moliti može bilo gde i bilo kada; - sa konkretnim primerima iz Biblije: kako, kada i za što se treba moliti.	1. Kada i gde možemo da se molimo. Pavle i Sila u tamnici. 2. Za šta se možemo moliti. Solomun se moli.
ROĐENJE I DETINJSTVO ISUSA HRISTA CILJ: - upoznavanje dece da je Bog imao plan spasenja za grešnog čoveka; - formiranje predstave Boga kao Oca koji voli i koji ispunjava svoja obećanja.	1. Anđeo se javlja Mariji i Josifu 2. Rođenje Jovana Krstitelja. 3. Rođenje Isusa Hrista.
ŽIVOT I UČENJE ISUSA HRISTA CILJ: - upoznavanje dece sa životom Isusa Hrista; - sticanje saznanja da od Isusa mogu učiti; - razvijanje svesti da se mogu pouzdati u Isusa u svakodnevnom životu.	1. O milostivom Samarjaninu 2. O carstvu Božjem-Sijač 3. O izgubljenom sinu 4. O deset devojaka
ISUSOVO STRADANJE, SMRT I VASKRSENJE CILJ: - razvijanje znanja o smislu Uskrsa u svetlu Isusovog spasonosnog dela; - razvijanje znanja da za Hrišćane Uskrs ima dublji smisao, da osnovna tema jeste Isus kao Spasitelj grešnog čoveka.	1. Isus ulazi u Jerusalim. 2. Hvatanje i stradanje Isusovo. Petrovo odricanje. 3. Smrt Isusova na krstu i sahrana. 4. Vaskrsli Isus Hristos se javlja.
POČETAK HRIŠĆANSKE CRKVE CILJ: - približiti deci svetoga Duha kao treću ličnost Božjeg trojstva.	1. Hristovo uznesenje. 2. Silazak svetog Duha. 3. Petar izleči hromog.
KATEHIZAM CILj: - pomoći deci da u potpunosti shvate nastavno gradivo o pojedinim verskim istinama.	1. Deset zapovesti

 

Način ostvarivanja programa

Verska nastava je zajedničko delo veroučitelja i veroučenika. Polazište nastave je konkretna stvarnost. Iz doživljenih iskustava prelazi se na istine, iz kojih se potom vraća na svakodnevnu njihovu primenu. Ovakav način saznanja ima vlastiti red: upoznavanje (obrada novih sadržaja), ponavljanje, primena i proveravanje, sređivanje (sistematizacija). To je makro struktura ovakvog načina saznanja. Međutim, i ovi delovi imaju svoju strukturu. Primer: način saznanja poseduje sledeće stupnjeve: postavljanje cilja, motivisanje, obrada novih nastavnih sadržaja, učenje, induktivni i deduktivni zaključci, tačni i netačni dokazi, formulisanje zapamćenih činjenica... U primeni sadržaj ima sledeće delove: problem, postavljanje cilja, rešavanje problema, zadatka, upoznavanje prilika i uvežbavanje. Kod saznavanja, pred očima treba imati fizionomiju grupe i pojedinca. U okviru časa obrade novog nastavnog gradiva vrši se primena, ponavljanje i vrednovanje obrađenog gradiva.

Polazeći od onoga što je već istaknuto, čas veronauka bi trebalo da izgleda na sledeći način: kratko ponavljanje sadržaja sa prethodnog časa, i posebno ovetljavanje onoga što će poslužiti kao temelj za aktuelni čas. Nakon postavljanja cilja (šta? i kako?), prelazi se na obradu novih nastavnih sadržaja. Zaključci se mogu istaći na tabli. Posle ovoga, poznati sadržaji se produbljuju, uče, tj. razgovara se (šta/kako? i zašto?). Na ovaj način usvojeno gradivo, u skladu sa vaspitnim ciljem, mora naći svoju primenu u životu učenika. Razgovara se zašto i kako treba zahvaliti Bogu za roditelje, braću i prijatelje. Ovako stečena saznanja i dečje iskustvo oslanjaju se na doživljaj i tekst Svetog Pisma.

Nastavni program za III razred osnovne škole koncipiran je u deset nastavnih tema koje su razređene u 30 lekcija. Pri izradi godišnjeg i mesečnih planova rada, nastavnicima se preporučuje da šest časova posvete ponavljanju i sistematizaciji gradiva.

Uspešnoj realizaciji nastavnog programa treba da doprinese i upotreba odgovarajućih priručnika i literature. Osnovna literatura je Biblija, a osnovni priručnik je SVETLO.