Religija i tolerancija, Vol. VIII, Nº 13, Januar – Jun, 2010.
55
Četvrto, bog nije antropomorfan. Ovakva konstatacija izražena u tri poz-
nata Ksenofanova fragmenta (
DK21B14, B15, B16) ima za cilj da kritikuje tada
važeće Homerove i Hesiodove stavove o bogovima. Pošto je 14. fragment već
naveden, sledi najpre 15. fragment (
DK21B15) (Dils 1983: 133):
Nego, da volovi i konji i lavovi imaju
ruke
i da rukama svojim slikati mogu i
djelati kao i ljudi,
likove bogova na svoju bi slikali sliku,
konji kojima sli
čne, a volovi volu
podobne,
i tijelu bi davali oblik po svoju
prispodobu.
ἀ
λλ᾿ εἰ χεῖρας ἔχον βόες <ἵπποι τ᾿> ἠὲ
λέοντες
ἢ
γράψαι χείρεσσι καὶ ἔργα τελεῖν ἅπερ
ἄ
νδρες,
ἵ
πποι µέν θ᾿ ἵπποισι βόες δέ τε βουσὶν
ὁµ
οίας
καί <κε> θεῶν ἰδέας ἔγραφον καὶ σώµατ᾿
ἐ
ποίουν
τοιαῦθ᾿ οἷόν περ καὐτοὶ δέµας εἶχον
<
ἕ
καστοι>.
A potom i 16. Ksenofanov fragment (Dils 1983: 133):
Etiopljani kažu da su bogovi tuponosi
i crni,
a Tra
čani da su očiju plavih i crvene
kose.
31
Αἰθίοπές τε <θεοὺς σφετέρους> σιµοὺς
µ
έ
λανάς τε
Θρῆικές τε γλαυκοὺς καὶ πυρρούς <φασι
πέλεσθαι>.
Peto, bog vidi, misli i opaža „sveobuhvatno” (DK21B24) (Dils 1983: 134):
Sav posvema vidi, sav posvema misli, sav
posvema
čuje.
32
οὖλος ὁρᾶι, οὖλος δὲ νοεῖ, οὖλος δέ τ᾿
ἀ
κούει.
Šesto, bog pokre
će sve snagom svog uma (
DK21B25) (Dils 1983: 134):
Bez napora sve pokre
će snagom uma.
33
ἀ
λλ᾿ ἀπάνευθε πόνοιο νόου φρενὶ πάντα
κραδαίνει.
Sedmo, bog je „moralno” savršen. „Nemoralnost” Homerovih i Hesiodo-
vih bogova Ksenofan izlaže razornoj kritici u dva svoja fragmenta (DK21B11 i
DK21B12). Jedanaesti fragment glasi (
DK21B11) (Dils 1983: 132):
Svaki
čin koji je ljudima na sram i na
osudu
kao krasti, preljubnik biti, jedan
drugoga varati
i Homer i Heziod bogovima su
dodijelili.
πάντα θεοῖσ᾿ ἀνέθηκαν Ὅµηρός θ᾿
Ἡ
σίοδός τε,
ὅ
σσα παρ᾿ ἀνθρώποισιν ὀνείδεα καὶ
ψόγος ἐστίν,
κλέπτειν µοιχεύειν τε καὶ ἀλλήλους
ἀ
πατεύειν.
31
O antropomorfizaciji bogova kod Helena izveštava i Aristotel u svojoj Politici (1252b24-27).
32
Sli
čno se beleži u
DK21A28, A33.
33
Jeger smatra da Aristotelova ideja nepokretnog pokreta
ča ima svoje korene u ovakvim i
sli
čnim Ksenofanovim zamislima.
56
Ž. Kaluđerović: Bog i pravda u fragmentima Barda iz Kolofona
56
Zatim 12. fragment (
DK21B12) (Dils 1983: 132):
Tako ispri
čaše zamašan broj nedoličnih
djelâ bogova,
Krasti, preljubnik biti i jedan drugoga
varati.
ὡ
ς πλεῖστ(α) ἐφθέγξαντο θεῶν
ἀ
θεµίστια ἔργα,
κλέπτειν µοιχεύειν τε καὶ ἀλλήλους
ἀ
πατεύειν.
Napadima Ksenofana na Homera i Hesioda latentni antagonizam izme
đu
novog filozofskog mišljenja i starog mitskog pogleda, koji je dominirao
dotadašnjim postignu
ćima grčkog duha, eskalira u otvoreni konflikt.
Osmo, bog ima oblik kugle. Nema ni jednog originalno sa
čuvanog
Ksenofanovog fragmenta koji ovo potvr
đuje, ali konsultovani autoriteti, odnosno
njihovi fragmenti, uglavnom su saglasni oko ove pretpostavke.
34
Na ovom mestu
bi
će citiran deo Hipolitovog teksta ''Pobijanje svih jeresi'' (DK21A33), koji na
samom po
četku piše da, po Ksenofanu, ništa ne nastaje niti nestaje, niti se išta
kre
će. Hipolit, dalje, kaže da je jedno sve i da je ono izvan bilo kakvih promena.
Zatim nastavlja (
DK21A33) (Dils 1983: 125):
Potom kaže (Ksenofan, prim. Ž. K.) da je
bog vje
čan i jedan i jednak u svakom
svom dijelu i ograni
čen i ima oblik kugle
i ima osjetila u svakom svom dijelu.
35
φησ
ὶ δ
ὲ κα
ὶ τ
ὸν θε
όν ε
ἶναι
ἀίδιον κα
ὶ
ἕ
να καὶ ὅµοιον πάντηι καὶ
πεπερασµένον καὶ σφαιροειδῆ καὶ
πᾶσι τοῖς µορίοις αἰσθητικόν.
Kona
čno, ima i indicija da je Ksenofan boga (θε
ός) izjednačavao sa
svetom (
κ
όσµος). Ksenofan sam kaže da je bog „bez ikakve kretnje”, da svet nije
nastao i da bogovi nisu ro
đeni. Na osnovu ovoga moglo bi se na Dilsovom tragu
re
ći da je Ksenofanovo stanovište „ponešto uski panteizam”.
36
Evo kako to kaže
Ciceron na po
četku 34. fragmenta (DK21A34) (Dils 1983: 126):
Da je Jedno Sve i nije promjenljivo
i to je bog, nero
đen i vječan,
okrugla oblika.
37
Unum esse omnia neque id esse mutable et
id esse deum neque natum umquam et
sempiternum, conglobata figura.
34
Zbog nepostojanja originalnih fragmenata postoje i druga
čija stanovišta među
savremenim komentatorima. Jeger npr. smatra da je teza da je Ksenofanov bog sferi
čan
rezultat kasnijeg tuma
čenja njegovog 23. fragmenta koje je izvedeno pod uticajem
Parmenida (Jaeger 1967: 211). Kirk i Raven tako
đe tvrde da sferoidni oblik Ksenofanovog
boga seže izvan sadržaja fragmenata i da je „krajnje sumnjiv” (Kirk, Raven 1957: 170).
35
Sli
čni argumenti mogu se pronaći i u beleškama Diogena Laertija (
DK21A1), spisu
De
Melisso Xenophane Gorgia (
DK21A28), u Simplikijevim komentarima
Fizike (
DK21A31),
kod Cicerona (
DK21A34), Galena (
DK21A35) i Teodoreta (
DK21A36).
36
Ni oko ovog stava ne postoji saglasnost kod kasnijih istori
čara filozofije. Ksenofanov
panteizam osporavan je recimo od strane
Černisa (Cherniss 1964: 201).
37
Sli
čni stavovi mogu se pronaći i u
DK21A31 i
DK21A35.