~ 8 ~
je prvobitno SETI preuzet od strane SSSR već 1960. godine, Amerikance ponovo počinje da interesuje SETI
sedamdesetih godina. Kasnih 70-ih godina, SETI nalazi bazu u NASA-i i JPL-u (Jet Propulsion Laboratory). Plan je bio
da se vrše proučavanja na hiljadu zvezda koje su istog tipa kao i Sunce. Sve je išlo kao podmazano dok NASA 1993.
godine nije prekinula sa finansiranjem SETI projekta. Ubrzo, SETI postaje samofinasirajuća oranizacija kojoj pomažu
donacijama veliki broj ljudi iz celog sveta. Od kada je SETI pokrenut ogromni radio teleskopi širom naše planete
osluškuju različite delove neba, beleže tačno vreme, koordinate i signale koje čuju. U pocetku su radio teleskopi
korišćeni za SETI samo u slobodno vreme, kada nisu radili druge stvari. Bio je to, može se reći hobi za naučnike,
radio-astronome. Vremenom, stvari su ipak postale ozbiljnije, mnogo profesionalnije. Danas, svakoga dana 24 sata
dnevno, 7 dana u nedelji, cele godine neki radio teleskopi slušaju i beleže podatke. Podaci sami za sebe ne znače
ništa, potrebna je detaljna analiza. Tu na scenu stupaju moćni racunari. Račcunari obrađuju podatke i u njima
tragaju za različitim pravilnostima, bilo čime što bi ukazalo na prisustvo nekog inteligentnog života sposobnog da
komunicira.
Količina podataka koju prikupljaju radio teleskopi je ogromna, a vreme koje je bilo potrebno za obradu dosta
veliko. Moćni računari bili su zauzeti i drugim stvarima. Bilo je potrebno obezbediti dovoljno računara koji bi obradili
tu ogromnu količinu podataka.
Godine 1997. počeo je projekat SETI-home. Bio je ovo zanimljiv projekat koji je trebao da iskoristi računare koji
„sede” i čekaju novi posao. Zamisao je bila da se to vreme „dremanja” upotrebi za obrađivanje podataka koje su
prikupljali radio teleskopi. Napravljen je jedan zanimljiv i vrlo koristan kompjuterski program. Zapravo, bio je to
skrinsejver, ali ne običan. On ne samo sto je igrao ulogu obicnog skrinsejvera on je i radio, tragao je za signalima.
Skrinsejver je preko interneta, sa servera SETI-home preuzimao pakete podataka, radio signale koje su snimali
teleskopi, obrađivao ih a onda rezultate slao nazad glavnim serverima SETI projekta. U javnosti se brzo čulo za ovaj
skrinsejver i njegovu namenu. Vekovima stara ljudska želja za potragom za vanzemaljcima odigrala je ovog puta
ulogu.
Ogroman broj korisnika interneta instalirao je ovaj program
i učestvovao je u obradi SETI podataka. Ovo nije bio prvi
projekat ovakve vrste, dobrovoljnog ustupanja procesorskog
vremena, ali sigurno je bio najpopularniji i najmasovniji.
Postavio je i osnove za dalji razvoj mnogih sličnih projekata za
različite namene (fizika elementarnih čestica, klimatologija,
genetika, medicina). Zbog problema sa održavanjem i
finansiranjem nekoliko godina nakon nastanka, nekoliko
miliona korisnika i verovatno milijardi obrađenih paketića
podataka, 15. decembra 2005 godine originalni projekat SETI-
home je ugašen. Pridružen je projektu BOINC. Bio je to
projekat koji je radio na sličan način, ali korisnici su osim
potrage za vanzemaljcima slobodno vreme svojih računara
mogli da koriste i za druga istraživanja. Inače, ljudima koji se
bave pričom zvanom vanzemaljci nisu potrebni personalni
računari građana, ali je omasovljene ove priče bilo potrebno
da što više ljudi počne da razmišlja o vanzemaljcima kao o
mogućoj stvarnosti. To je potrebno upravo onima koji forsiraju
tu priču.
Ime je promenjeno, ali suština je ostala ista – traganje za
signalom neke napredne civilizacije. Ipak, sve do današnjeg
dana, ko zna koliko obrađenih podataka nije otkriveno ništa.
Samo par signala koji su bili kandidati za „nešto”, ali ništa više od toga. Gomila šumova i ničeg drugog… Oni koji
podržavaju SETI projekat ne odustaju, traganje se nastavlja, ogroman broj računara analizira podatke, i sve to sa
nadom da će prvi kontakt uskoro biti ostvaren, da će signal neke udaljene civilizacije biti detektovan. (Za to će se
već neko pobrinuti – na primer, projekat NASA „Plavi zrak“ ili HAARP – da masama napravi scenario dolaska
vanzemaljaca, „svemirske braće“ kako ih zovu Nju Ejdž propovednici, ili antičkih „bogova”, novog „Mesije”)
Projekat „Feniks” je započeo sa radom u februaru 1995. godine koristeći veliki Parkesov radio-teleskop od 210
stopa, u Australiji. To je najveći radio-teleskop na južnoj hemisferi. Pošto se projekat „Feniks” zasitio sa južnim
nebom, počelo je da se širi interesovanje za severno nebo. To je zahtevalo korišćenje radio-teleskopa od 140 stopa
u Grin Benku koje je započelo u novembru 1996. godine. „Feniks” ne pretražuje celo nebo. Ovaj projekat radije traži
signale koji potiču sa obližnjih zvezda sličnih Suncu. Takvih zvezda ima stotinak na udaljenosti do 200 svetlosnih
~ 9 ~
godina. Istraživanja se obavljaju na frekvencijama između 1000 do 3000MHz.
Do sredine 1999. godine, projekat „Feniks” je istražio više od polovine zvezda sa njihove liste i do dan danas
rezultata o postojanju vanzemaljaca nije bilo.
Da bi se poboljšao rad SETI projekta, napravljen
je najveći radio-teleskop na svetu prečnika 305
metara, koji se nalazi u Portoriku, u mestu Aresibo.
Ovaj radio-teleskop je posebne vrste jer je
konstruisan u grotlu ugašenog vulkana što mu
onemogućava normalnu okretnost kao kod klasičnih
radio-teleskopa. Pomeranjem žiže može se
promeniti položaj gledanja antene za nekoliko
stepeni, što je njen glavni nedostatak. Sa ovog radio-
teleskopa je pre nekog vremena poslata inteligentna
poruka u svemir.
Ova ploča, pričvršćena za svemirsku letelicu
„Pionir 10” koja je izbačena 1972, prvi je ljudski
predmet koji je napustio Sunčev sistem u potrazi za
inteligentnim bićima u svemiru koji bi je pročitali. Do
današnjih dana (kraj 2011) je letelica „Pionir 10“ sa porukom
već napustila sunčev sistem. Da verovanje u vanzemaljsku
inteligenciju nije niti šala ni zabava dokonih lakrdijaša,
dokazuje i ovaj projekat, koji je finansirala najbogatija država
sveta SAD. Ne verujem da bi bilo ko finansirao potragu za
patuljcima iz Nordijske mitologije, ili za dinosaurusima u
afričkim jezerima. Vanzemaljci su projekat u koji se ulaže
veliki novac, a zašto, shvatiće svako ko razmišlja. Zrakaste
linije predstavljaju 14 pulsara, a dvojne oznake daju njihove
frekvencije, prema frekvenciji vodonikovog atoma. Gore
levo, opadanje njihove frekvencije daje vreme proteklo od
lansiranja. Isto tako je obeležen i Zemljin položaj u Sunčevom
sistemu, putanja „Pionira“ i ljudski likovi. Koliko je ova
šklopocija koštala, kao i antene usmerene ka nebu, koliki je budžet za istraživanje vanzemaljaca, možemo samo da
zamišljamo. Kapitalistički svet ne daje novac nigde ako to davanje ne donosi neku dobit ili korist. Logika kaže da
nikakve dobiti od vanzemaljaca nema, novac se neće vratiti, nikakav posao se neće ostvariti. Ipak, ogroman novac
se ostavlja u budžet istraživanja i traganja za vanzemaljcima, a svrha itekako postoji.