~ 3 ~
izrabljivanja, straha, progona. Jedna im kaže – razmišljajte i istražujte, a druga – slušajte, gledajte i prihvatajte. Jedna
im nudi da žive slobodnim životom, a druga im nameće kredite, besmislene zakone, dugove, obesmišljen rad,
ismejano poštenje, napredovanje beskrupuloznih. Koje su manifestacije jedne a koje su manifestacije druge religije.
Kakav se obruč steže oko čovečanstva i da li ima ikakve nade za ljude. Postavićemo pitanja i pokušati da odgovorimo
na njih.
Postoje li vanzemaljci i šta znače navodne antičke posete zemljanima? Foklorne predstave i predanja naroda
antičkog vremena?
Ko je hteo da ostavi „uspomenu“ za XX vek? Šta to leti, pojavljuje se i nestaje na nebu?
Ko je gradio i zašto je gradio Stonhendž, Markahuasi, Saksahuaman, Baalbek i ostale neobjašnjive građevine?
Kako fenomen „vanzemaljci“ nastoji da podrži evoluciju?
Zašto vanzemaljci trebaju Novom svetskom poretku, Nju Ejdžu i ekumenizmu?
Zašto poplava knjiga i emisija koje povezuju antičke paganske bogove sa vanzemaljcima, tumačenja drevnih
legendi koja ide na ruku toj teoriji i golicanje mašte masa?
Kako priča iz antičkog Sumera ponovo postaje aktuelna i svet se plaši sa „nadolazećom planetom Nibiru“ i
reptilima u ljudskom telu, koji su došli u drevna vremena i danas i vladaju svetom?
Odakle potiču neobjašnjive slike i reljefi po celom svetu kao i građevine za koje niko ne zna ko ih je sagradio i
čemu su služile?
Da li je svet stvarno star milijarde godina?
Kakve veze imaju komunizam, nacizam, ateizam, fašizam, darvinizam, moderna demokratija sa spiritizmom i
okultizmom?
Ciljevi Novog Doba?
Novi svetski poredak, tajna društva i porobljavanje čovečanstva
Rat dve religije, osobine jedne i osobine druge, prikriveni satanizam u institucijama, medijima, tradicionalnim
religijama, ideologijama?
Da li su tradicionalne crkve hrišćanske? Ima li uopšte ičega u svemiru?
Šta kaže Sveto Pismo (Biblija) na ovu temu, i zašto baš u toj knjizi tražimo odgovor?
Da li su nas pogrešno učili... Kamenje iz Ike, u Peruu koje prikazuje ljude i dinosaure.
~ 4 ~
JESMO LI SAMI U SVEMIRU?
Večno pitanje koje je „mučilo“ svaki um koji je bar malo posvećen knjizi i nauci je pitanje „Jesmo li sami u
svemiru“?
Ovo pitanje prvi su, najverovatnije, postavljali još pre nekoliko hiljada godina, kineski, arapski, egipatski,
vavilonski i grčki astronomi. Mada ne treba nikako zaboravljati i veoma razvijene civilizacije, kao što su Inke, Maje,
Olmeci i Asteci. Svaka od ovih civilizacija je imala drugačiji pristup svemiru jer je svaka kultura drugačija, a samim
tim i razmišljanje. Začuđuje poznavanje astronomije, koje su imali Sumeri, Vavilonci, Asteci, Maje, Egipćani, Kelti,
Kinezi, svi uglavnom mnogobošci i poklonici kulta Sunca.
Jedan od velikih uticaja na razvoj pitanja „jesmo li sami“ su bili Grčki filozofi koji i dan danas važe za najveće
mislioce svih vremena. Grčka filozofija ima veliki uticaj na sve nauke, a ne samo na astronomiju, jer je Grčka kolevka
zapadne, evropske filozofije.
Kao jedan od tvoraca evropske filozofije Tales iz Mileta (oko 640-550 godine p.n.e) je bio jedan od najvećih
filozofa svoga vremena. Taj period (6 i 7 vek p.n.e) je nazvan Kosmološkim periodom jer su se filozofi toga vremena
duboko bavili poreklom svega što postoji. Tales je bio veoma svestran filozof jer se bavio mnogim pitanjima o
postojanju svega što vidimo i ne vidimo. On je stekao slavu pošto je izračunao dan kada će biti pomračenje Sunca
(28.05.585. godine p.n.e.). Postoji i jedna anegdota o njemu da je upao u bunar dok je duboko bio zamišnjen
gledajući zvezde. Bio je odličan matematičar (izračunao je visinu piramida u Egiptu pomoću njihovih senki).
Svaki filozof antičke Grčke je imao različito mišljenje o postojanju svega – kosmosa. Kroz mnogo godina u antičkoj
Grčkoj je prošlo mnogo poznatih i značajnih filozofa koji su imali veliki značaj u razvoju nauka koje danas poznajemo.
Nema grčkog filozofa koji se nije tokom života bavio od poezije do najkomplikovanijih matematičkih rešavanja.
Njihov postepeni razvoj misli o svemiru i prostoru je imao veliki uticaj na astronomiju. Iako su njihova verovanja i
pretpostavke o svemiru bile na mnogo manjem nivou nego sada, ipak su bili jedni od začetnika astronomije u Evropi.
Postoje razne priče da su antički filozofi mislili da Sunce ima u prečniku samo 30 santimetara, a da su sve zvezde na
istoj udaljenosti od Zemlje i da neke sijaju jače jer su veće od drugih. Zbog mnogih neslaganja i nerazumevanja
složenih stvari i slika o svetu, Aristotel prvi uvodi metafiziku kao filozofsku nauku. On ju je nazvao prvom filozofijom.
Aristotel je tvrdio da se svet sastoji od 56 sfera, a da Zemlja zauzima centralni položaj među tim sferama. On
takođe tvrdi da je vreme beskonačno, tačnije da vreme nema ni početak ni kraj. Do sada se veruje da je svemir star
između 15 i 20 milijardi godina jer se najudaljenija tela (kvazari) nalaze na udaljenostima od 15-20 milijardi
svetlosnih godina od nas. Verovanja antičkih filozofa o nastanku sveta nisu bila vezana samo za materiju već i za
višu silu-Boga. Mnogi filozofi su tvrdili da je začetnik svega što postoji, jedan jedini, Bog dok su drugi, tačnije,
materijalisti, tvrdili da je sve sačinjeno od materije i time dokazuju da Bog, koji je nemateraijalno biće, ne postoji.
Sve ovo vodi u veliku raspravu o filozofskim pitanjima o nastanku sveta, čime se nabacuju nove polemike.
Treba ukratko napomenuti da su stari Grci imali najveći značaj u razvoju današnje astronomije jer se smatra da
su oni prvi, i to još u 6. veku p.n.e. otišli daleko sa pretpostavkom da je Zemlja okrugla, a ne ravna. U 3. veku p.n.e.
Grčki astronom Aristarh sa Samosa je odredio razdaljinu između Zemlje i Meseca, koja se kasnijim merenjima
novijega doba, pokazala da ima manje greške u proračunima, ali za ono vreme je to bilo nepojmljivo. Što se tiče
poznatog „Ptolomejevog geocentričnog sistema sveta“, on je tu napravio veliku grešku misleći da je Zemlja centar
svemira i da se sve okreće oko nje. Ono što je u toj priči zanimljivo je to da se ovaj zakon održao do 16. veka nove
ere, pošto ga je svojim heliocentričnim sistemom pobio poljski astronom Nikola Kopernik.
I danas jednako postavljamo pitanje: šta ima tamo gore i ko to gore živi? Jesmo li mi usamljeni u svemiru, kakva
stvorenja žive (ako uopšte žive) na drugim svetovima, i koliko su tehnološki uznapredovali, jesu li stvoreni ili
evoluirali. Da li su onakvi kakvima ih predstavlja Holivudska industrija zabave, popularni romani, stripovi, jesu li
stvarno onako ružni, nepredvidivi i zli, ili dobri kao E.T.? Preti li nam opasnost od njih? Ili treba da ih očekujemo kao
potencijalne spasitelje od nas samih i sve većih svetskih problema?
Postoje mnogobrojni zapisi još od grčkih antičkih filozofa, kao i istočnjačkih filozofa, o verovanju u vanzemaljski
život i viđenjima NLO. Od tog vremena, veliki naučnici sve više razmišljaju o postojanju vanzemaljskih civilizacija
koje su slične našoj. Mnoge legende se bave ovom problematikom, i na hiljade je citata iz pesama, predanja, priča...
o „bogovima sa zvezda” Nastaju mnoge teorije o postojanju vanzemaljaca izvan našeg Sunčevog sistema pa čak i u
njemu, kao npr. na Marsu. Astronomi su do pre 50-60. godina verovali i bili duboko ubeđeni da na Marsu postoje
razvijeni oblici života, šume i zelenilo, voda, reke, okeani, ali kada su poslate sonde, „Mars 1” 1962. i „Mariner 4”
1964. godine, koje su detaljno proučile Marsovu površinu, dokazano je da na Marsu od života nema ni traga, čak ni
gljiva i lišajeva koji imaju izuzetnu sposobnost preživljavanja. Potpuno negostoljubiva i mrtva planeta. Time je Mars
otpisan sa liste za „potencijalne izvore života” i pridodato mu je novo ime „Pusta, crvena planeta”. Postojale su