347 «Po Hegelu, opšte se već adekvatno razvilo i identično je sa onim što se odvija. Razum (um - prim. M.K.) više nema potrebe da bude samokritičan prema sebi; on je kod Hegela postao afirmativan, još pre nego što stvarnost treba afirmisati kao razumsku (umsku - prim. M.K.). S obzirom na realno i dalje postojeće protivrečnosti ljudske egzistencije, s obzirom na nemoć individua pred odnosima koje su one same stvorile, ovo rešenje se javlja kao privatna tvrdnja, kao mir koji filozof lično zaključuje sa neljudskim svetom», Horkhajmer, Tradicionalna i kritička teorija, BIGZ, Beograd 1976., str. 52
348 UR, 220-221
349 ibid., 12
350 ibid., 350
351 ibid.
352 ibid., 237
353 ibid., 241
354 ibid., 246-247
355 ibid., 228
356 ibid., 12-13
357 ibid., 25
358 ibid., 20
359 Korać, Marksovo shvatanje čoveka, istorije i društva, BIGZ, Beograd 1982., str. 271-272
360 UR, 248
361 ibid., 221
362 ibid., 221, 37-38, 217-218
363 ibid., 46
364 KD, 44-45, 48
365 ibid., 52, 55-56
366 ibid., 56
367 ibid., 58
368 ibid., 59
369 ibid., 66
370 ibid., 56-57
371 ibid., 108-109, 110-111
372 ibid., 48
373 ibid., 109
374 ibid., 111
375 ibid., 7
376 ibid., 59
377 ibid., 67
378 ibid., 49
379 ibid., 59-60
380 ibid., 51
381 ibid., 63-64
382 ibid., 91
383 ibid., 92, 98, 100, 105
384 ibid., 104, 105, 106
385 ibid., 100
386 ibid., 93
387 UR, 13
388 ibid.
389 KD, 105, 114, 118
390 ibid., 93-94, 96-97, 115
391 ibid., 97
392 ibid., 107
393 ibid., 112
394 ibid., 113
395 ibid., 96, 114, 115, 112
396 ibid., 116, 118-119
397 ibid., 108, 112, 113
398 EC, 27
399 KD, 185
400 EC, 87
401 IP, 115
402 EC, 126
403 ibid., 65, 66-67
404 ibid., 215-216
405 ibid., 39
406 ibid., 25
407 ibid., 123
408 ibid., 39-40
409 ibid., 225
410 ibid., 56-57
411 Markuze često naglašava da se snage Erosa i Thanatosa nalaze u obrnutoj srazmeri – što više jačaju prve, slabe druge, i obrnuto (EC, 49, 79, 81). Stoga se može izvesti zaključak da su tu ne radi o dva nezavisna nagona, već o jedinstvenoj nagonskoj energiji čije manifestacije zavise od intenziteta i oblika njenog potiskivanja.
412 ibid., 55-56
413 ibid., 84
414 ibid., 102
415 ibid.
416 ibid., 103
417 ibid.
418 ibid., 115, 143
419 ibid., 114
420 ibid., 46
421 ibid., 46-47, 53
422 ibid., 53
423 ibid.
424 ibid., 46
425 ibid., 28
426 ibid., 59
427 ibid., 105
428 ibid., 122
429 Čitava Frojdova teorija biće određena ovim uvidom – pošto je ontogeneza samo skraćeno ponavljanje filogeneze, autoritet oca i borba protiv tog autoriteta su presudni i za razumevanje čovekovog individualno-psihološkog razvoja.
430 ibid., 62
431 ibid., 63
432 ibid.
433 ibid.
434 ibid., 64
435 ibid.
436 ibid., 65
437 ibid., 64
438 ibid., 65
439 ibid.
440 ibid., 67
441 ibid., 87
442 ibid.
443 ibid., 27
444 ibid., 198
445 ibid., 11, 14
446 Pošto razvoj proizvodnih snaga i ukidanje privatnih proizvodnih odnosa ne doprinose sami po sebi novim vrednostima.
447 ibid., 87
448 Vidi Habermas, Tehnika i znanost kao «ideologija», Školska knjiga, Zagreb 1986, str. 60
449 EC, 86, 88, 92-93, 11, 50, 51, 94-95
450 KD, 184
451 ibid., 177, EC, 91
452 ibid., 182-183
453 ibid., 183
454 ibid.
455 ibid., 186
456 ibid., 183
457 ibid., 188
458 EC, 86
459 ibid., 11
460 ibid., 79
461 ibid., 27
462 ibid., 28
463 ibid., 188
464 ibid., 28
465 ibid., 133
466 ibid., 18
467 ibid., 43
468 ibid., 41
469 ibid., 121-122
470 ibid., 43-44
471 ibid., 42
472 ibid.
473 ibid., 44
474 ibid., 122-123
475 ibid., 50
476 Tako se «pod vlašću načela izvedbe, tijelo i duh pretvaraju u oruđa otuđenog rada; oni mogu djelovati kao takva oruđa samo ako se odreknu slobode libidnog subjekta-objekta, što ljudski organizam prvenstveno jest i koji želi. Raspodjela vremena igra osnovnu ulogu u tom preoblikovanju. Čovjek egzistira samo jednim dijelom vremena, za vrijeme radnih dana, kao oruđe otuđene izvedbe; za ostalo vrijeme on je slobodan...To slobodno vrijeme bi potencijalno bilo na raspolaganju užitku...» (ibid., 51). Međutim, «od radnog dana, otuđenje i discipliniranje se prenosi i na slobodno vrijeme...Temeljna kontrola slobodnog vremena se postiže samom dužinom radnog dana, zamornom i mehaničkom rutinom otuđenog rada; oni zahtijevaju da slobodno vrijeme bude pasivna relaksacija i rekreacija energije za rad» (ibid., 52).
477 ibid., 126
478 ibid., 85
479 ibid.
480 ibid., 187
481 ibid., 48-49
482 ibid., 140
483 ibid., 134
484 ibid., 141, 137, 119, 18; IP, 115, 118
485 ibid., 115
486 ibid., 26-27, 49, 101
487 ibid., 174, 166-167, 13
488 ibid., 101
489 ibid., 130
490 ibid., 130-131
491 UR, 44
492 ibid., 45
493 EC, 131
494 ibid., 29
495 ibid.
496 ibid., 29-30
497 ibid., 135
498 ibid. Nasuprot tome, zaboravljanje se pokazuje kao sposobnost koja se razvija pod prinudom postojećeg načela stvarnosti – u potiskivanju sećanja na ono drugačije od postojećeg, koje dovodi do uvida u njegov represivan karakter, reprodukuju se postojeća nepravda i dominacija (ibid., 204)
499 ibid., 136
500 ibid., 86
501 ibid., 18
502 ibid., 149
503 ibid., 149, 151-152, 154
504 ibid., 154
505 ibid., 164
506 ibid., 165
507 ibid., 169-170
508 ibid., 13
509 IP, 107, 108; Nasuprot «začaranom krugu» tehničkog progresa, u kome «rastuća produktivnost društvenog rada ostaje vezana za rastuću represiju, koja sama opet doprinosi povećanju produktivnosti» (ibid., 113), Markuze ističe «konzervativnost nerepresivnog načela progresa» (ibid., 117). Ovaj progres vezan je zadovoljenje nagona i potreba. «A niko drugi – osim samog Frojda – nije podvukao činjenicu da su nagoni po svojoj dubokoj prirodi konzervativni. Ono što nagoni zapravo žele nije beskonačna i uvek nezadovoljavajuća promena, stremljenje ka jednom uvek sve više i nikada dostignutom stanju, već ravnoteža, stabilizacija i reprodukovanje stanja u kojima bi sve potrebe mogle biti zadovoljene i u kojima se nove potrebe javljaju samo ako mogu biit zadovoljene na način koji pruža i zadovoljstvo» (ibid.). Ova ideja proističe iz Frojdovog otkrića zajedničkog podređivanja nagona života i nagona smrti načelu Nirvane.
510 EC, 166, 169
511 ibid., 167
512 ibid., 168
513 ibid., 13
514 ibid., 186
515 ibid., 197
516 ibid., 103-104
517 ibid., 106-107
518 ibid., 112
519 ibid., 113
520 ibid., 14
521 ČJD, 12
522 ibid., 123
523 ibid., 9
524 ibid., 28
525 ibid., 230
526 ibid., 25
527 ibid., 235
528 ibid., 13, 14
529 ibid., 13
530 ibid.
531 ibid., 12-13
532 ibid., 49
533 STD
534 NDI, 441
535 Fetscher, Uvjeti preživljavanja čovečanstva, Globus, Zagreb 1989., str. 58
536 Topić, Kapitalizam, tehnologija i nemačka sociologija, Institut društvenih nauka, Beograd 1982., str. 186
537 ČJD, 101-102
538 Milić, Buržoaski konzervativizam u savremenoj sociološkoj teoriji, Filozofija 4/1970, str. 107-108
539 ibid., str. 101
540 Milić, Buržoaski konzervativizam u savremenoj sociološkoj teoriji, Filozofija 2-3/1970, str. 5
544 Milić, Buržoaski konzervativizam u savremenoj sociološkoj teoriji, Filozofija 2-3/1970, str. 34
545 Tadić, Tradicija i revolucija, Srpska književna zadruga, Beograd 1972., str. 173
546 NDI, 446
547 ibid., 458-459
548 Habermas, ibid., str. 327
549 ibid.
550 ibid., str. 329
551 Tadić, ibid., str. 177
552 STD, 265, tačka 3
553 Milić, Buržoaski konzervativizam u savremenoj sociološkoj teoriji, Filozofija 2-3/1970, str. 33
554 ibid.
555 ibid., str. 39
556 STD, 265, tačka 4
557 Niko nije dublje od Horkhajmera uvideo suštinu strahovite dijalektike između sve veće pristupačnosti naučno-tehnoloških pronalazaka i rastućeg bezličnog nadziranja: «Kao da neizbrojivi zakoni, propisi i upute, kojima moramo udovoljavati, voze auto, a ne mi. Tu su granice brzine, upozorenja za sporu vožnju, za zaustavljanje, za vožnju stanovitim prolazima i čak dijagrami koji pokazuju oblik zavoja pred nama. Mi moramo pažljivo motriti cestu i biti spremni da u svakom trenutku reagiramo pravom kretnjom. Naša spontanost je zamenjena oblikom duha koji nas prisiljava da odbacimo svako čuvstvo ili ideju koja bi mogla oslabiti našu opreznost prema bezličnim zahtjevima koji na nas navaljuju», u: Kritika instrumentalnog uma, Globus, Zagreb 1988., str. 71
558 ČJD, 47
559 STD, 266, tačke 5, 7, 9
560 Topić, ibid., str. 172
561 Fetscher, ibid., str. 58
562 Topić, ibid., str. 171-172
563 Habermas, ibid., str. 350
564 ibid., str. 313-314
565 Tadić, ibid. str. 174
566 Topić, ibid., str. 140
567 NDI, 445
568 ibid., 454
569 ibid., 461
570 ibid., 444
571 ibid., 447
572 ibid., 450
573 ČJD, 29
574 Nešto umerenije pristalice tog učenja, kao na primer Gehlen, bar će pristati na to da je čovek slobodan «u svojim uslovima».
575 Kada je Marks govorio o povesnom kretanju kao dijalektičkom jedinstvu slobode i nužnosti, on je upravo koristio ovo značenje reči «tendencija».
576 Habermas, ibid., str. 306-307
577 ibid., str. 307
578 ibid.
579 Milić, Buržoaski konzervativizam u savremenoj sociološkoj teoriji, Filozofija 4/1970, str. 107
580 NDI, 446-447, 449; ČJD, 33
581 Habermas, ibid, str. 322-323
582 ibid., str. 327-328
583 ibid., str. 322
584 Habermas, Tehnika i znanost kao «ideologija», str. 54