Što vam liječnici ne govore istina o opasnostima moderne medicine

SVENAMJENSKI LIJEK

Vjerojatno stoga što puno lijekova ima užasne popratne pojave, kad se poka­že da lijek uopće i čini neko dobro, liječnici ga objeručke prihvate kao uni­verzalno sredstvo i počinju ga preporučivati za druge, nevezane bolesti, a sve u nadi da će to djelovati. Slijedom početnih, obećavajućih studija na sta­tine se u kratkom vremenu počelo gledati kao na lijek za sve bolesti starije životne dobi. Liječnici su ih počeli dijeliti za sve i svašta, od osteoporoze do staračke demencije, samo na osnovi teorije nekolicine liječnika prema kojoj bi statini mogli pomoći u liječenju osteoporoze kod žena,²⁸ smanjiti rizik od moždanog udara kod pacijenata s bolesti srca²⁹ te biti korisni za pacijente sa srčanim tegobama jer bi lijek mogao poticati stvaranje novih krvnih žila.³⁰

Vrijeme je pokazalo da su te pretpostavke bile pogrešne. Primjerice, jed­na je studija velikih razmjera, kojom je obuhvaćeno više od 80.000 pacijenata opće bolnice u Southamptonu, pokazala da je stopa prijeloma kosti kod du­gotrajnih korisnika statina zapravo bila viša nego kod onih koji ih nisu uzi­mali, dok je kod uzimanja nižih doza efekt bio marginalan.³¹

Što god izazvalo koristan učinak statina na smanjenje mortaliteta, sniženje kolesterola s tim nema nikakve veze.

Kao što to ističu mnogi kritici, statini su dobro djelovali kod mladih ljudi i žena — populacije kod koje se visoka razina kolesterola ne povezuje sa sr­čanim udarom. Čini se da nije važno je li kolesterol u velikoj mjeri snižen ili tek neznatno. Statini također štite od moždanog udara koji nije uzrokovan vi­sokim kolesterolom. Možda elementi spašavanja života više imaju veze s ne­kim drugim mehanizmima — mogućim djelovanjem statina na stanice glat­kih mišića stijenki arterija ili usporavanjem proizvodnje tromboksana, koji potiče zgrušavanje krvi.³²

Pa čak i kad se sve to uzme u obzir, stvarna korist je prilično mala. Iako je smanjenje »relativnog rizika« (šanse da se oboli) veliko, stvarni postotak spašenih života je neznatan, naročito među zdravim osobama; u AFCAPS/ /TexCAPS istraživanju, primjerice, svega je 0,12 posto manje ljudi umrlo u grupi koja je uzimala statine. Bilo kakva mala prednost statina mora se staviti na vagu s rizicima uzimanja lijeka na »doživotni recept«.

Dr. Thomas Newman sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, koji je učestalo pisao o američkoj medicinskoj politici u vezi s kolesterolom, ispitao je epidemiološke podatke ukazavši na to da statinski lijekovi manje koriste ženama, starijim i mladim muškarcima (u obje velike kolesterolske studije is­pitanici su bili muškarci srednje dobi).³³ Naprotiv, čak je primijećen i manji porast stope mortaliteta kod žena koje uzimaju lijekove za sniženje koleste­rola.³⁴ No, u svakom slučaju, liječnici se ne slažu oko toga bi li žene trebale sniziti svoj kolesterol ili ne. Već je ranije evidentirano da se ženin rizik za razvoj bolesti srca ne umanjuje čak ni ako su razine kolesterola snižene dije­tom. Nema dokaza koji bi povezivao visoke razine kolesterola kod žena sa stanjem srca kasnije u životu.³⁵

Neki su istraživači također primijetili da je u 4S studiji nešto više ljudi umrlo od svih uzroka. Iako taj broj nije smatran značajnim, trebali bismo imati više ispitivanja lijekova kako bismo utvrdili mogu li lijekovi za sniženje kolesterola biti odgovorni za porast smrtnosti od drugih uzroka.³⁶ Zasad zna­mo da niska koncentracija kolesterola u krvi može uzrokovati hemoragični moždani udar.³⁷

NE BAŠ ČUDOTVORNI LIJEKOVI

Premda se statini smatraju jednima od najsigurnijih lijekova, sve je više doka­za koji potkrepljuju dugu listu nuspojava. Jedna od prvih prepoznatih po­pratnih pojava jest miopatija, ili slabost mišića, i njezin znatno ozbiljniji oblik rabdomioliza, kod koje se oslabljeno mišićno tkivo razgrađuje i posljedično otpušta toksične komponente u krvotok, što na kraju može izazvati ošteće­nje bubrega i ostala potencijalno fatalna stanja. Novije je ispitivanje pokazalo da je simvastatin za to najveći krivac.³⁸

Premda je slabost mišića već bila prepoznata kao nuspojava uzimanja sta­tina, ipak se smatrala rijetkom pojavom koja prethodi akutnom zatajenju jet­re. Jedan od lijekova, nazvan cerivastatin, povučen je s tržišta jer se kod od­ređenog broja pacijenata razvila miopatija za vrijeme uzimanja lijeka.³⁵

Mick, pedesetogodišnjak, deset je godina uzimao- statine kako bi reguli­rao visoki kolesterol. Posljednje četiri godine uzimanja patio je od više prob­lema, uključujući u to izuzetnu ukočenost mišića, bolove u leđima koji su se postrance širili prema prednjoj strani prsnog koša ispod rebara, trnce u ruka­ma i šakama te utrnulost i slabost u njima, do te mjere da više nije mogao ništa podic'i. O tim je problemima raspravljao s četiri liječnika koji su mu re­dom tvrdili da njegovi problemi nisu povezani s lijekom.

Kad su mu mišici nogu postali tako ukočeni da je imao poteškoće s ho­danjem, netko mu je savjetovao da prekine s uzimanjem statina. Nakon mje­sec dana došlo je do laganog poboljšanja; nakon tri mjeseca poboljšanje je bilo izvanredno, kaže Mick. Mogao je čak igrati skvoš — nakon što mu je fi­zioterapeut rekao da nikada više neće moći igrati.

U daljnje se nuspojave ubrajaju bolovi u nogama, edemi (zadržavanje vo­de), mijalgije (bolovi u mišićima), sinusitis, nesanica i impotencija; erektilne smetnje, mogu se pojaviti već dva dana nakon početka terapije.'"¹

Drugi ozbiljni problemi odnose se na upalu pluća, trovanje jetre, upalu gušterače i fatalni ulcerozni kolitis. Nađeno je i to da lijek ulazi u mozak te smanjuje kolesterol unutar stanica mozga, što vjerojatno objašnjava takve nuspojave kao što su depresija, poremećaji spavanja i gubitak pamćenja.

Statini djeluju i na živce. Oni mogu prouzročiti polineuropatiju (ili perifer­nu neuropatiju), koju karakteriziraju slabost, kočenje, bol i bridenje u dlano­vima i stopalima.⁴¹ Jedna je velika danska studija pokazala da je od 166 slu­čajeva takozvane idiopatske polineuropatije više od pola bilo definitivno ili vjerojatno vezano uz statine.⁴²

Iako su statini priličan broj ljudi učinili bogatašima, ono što su osobito propustili učiniti jest riješiti problem bolesti srca. Premda se čini da posjeduju neka korisna svojstva, ipak su učinci skromni u usporedbi s rastućim brojem dokaza koji ukazuju na njihovu ulogu u izazivanju zatajenja srca.

Jedan od nekolicine liječnika dovoljno hrabrih da upru prstom u statine jest dr. Peter Lansjoen, kardiolog iz teksaškog grada Tvlera. Lansjoen je uka­zao na zapanjujuće dokaze da statini blokiraju koenzim Q10, koji je nužan za rad mišića srca. Nedostatak toga enzima tijekom dužeg vremenskog razdob­lja može prouzročiti ozbiljne probleme u srčanom ritmu i, s vremenom, zata-jenje srca.

Lansjoen je tijekom 17 godina liječničke prakse kardiologa, prema vlasti­tom priznanju, uočio »zastrašujući porast« zatajenja srca nakon uporabe stati­na. Sada on svakoga tjedna ima dva ili tri nova slučaja onoga što on naziva »statinskom kardiomiopatijom« (kad srce gubi sposobnost učinkovitog pum­panja krvi). Dobro je poznata činjenica da pacijenti koji uzimaju statine gube koenzim Q10 proporcionalno dozi lijeka. Lijekovi blokiraju proizvodnju oba kolesterola i koenzima Q10 inhibiranjem prekursora enzima ne samo koles­terola već također i koenzima Q10.

Koenzim Q10 pomaže u kemijskim reakcijama, posebice onima koje su uključene u proizvodnju stanične energije, te pomaže obranu staničnih membrana od oštećenja kisikom. Ima ga podosta u srcu zbog velikih tamoš­njih energetskih potreba za takvim stanicama.

Studije su otkrile povezanost nedostatka koenzima Q10 sa zatajenjem sr­ca⁴³ i oslabljenom funkcijom srca.⁴⁴

Od 15 objavljenih studija njih devet potvrdilo je da statini znatno smanju­ju razine koenzima Q10.'¹⁵

Kritičari vjeruju da je raširena uporaba statina odgovorna za navalu sluča­jeva statinske kardiomiopatije, ili smetnji .u srčanom ritmu, što vodi do nepra­vilnog rada srca. Da je tomu tako, prešutno priznaju i proizvođači lijekova formuliranjem nekih lijekova što nude kombinaciju statina i koenzima Q10.

Dodatni problem blokiranja koenzima Q10 jest utjecanje na rad mozga, čime dolazi do izazivanja gubitka pamćenja i smušenosti. Kad se takve nus­pojave jave kod starije osobe, one se gotovo u pravilu proglašavaju starač­kom demencijom, kod koje onda stupaju na pozornicu ostali iz ekipe čudo­tvornih lijekova.

Zatajenje srca poprimilo je epidemijske razmjere u zapadnim zemljama za vrijeme 15-godišnje uporabe statina. Samo je u SAD-u kod 4,8 milijuna Ame­rikanaca dijagnosticirano to stanje, pri čemu će polovina njih umrijeti u roku od pet godina. To znači udvostručenje slučajeva, a četverostruko povećanje smrti povezanih s bolestima srca u SAD-u.
Nasilan kraj

Najveći problem sa sniženjem kolesterola jest u tome što će pacijenti na pro­gramu sniženja kolesterola najvjerojatnije umrijeti od nečega drugog. U ra­nim se devedesetima pojavilo više studija širih razmjera koje su pokazale da su pacijenti na antikolesterolskoj dijeti ili lijekovima češće umirali od nasilne smrti, uključujući u to i suicid, nego oni koji su jeli što su htjeli.⁴⁶ Na tu se bi­zarnu povezanost gledalo kao na puki stjecaj okolnosti — sve dok nije po­tvrđena brojnim kasnijim međunarodnim studijama.

Talijansko istraživanje potvrdilo je da niske razine kolesterola zaista čine ljude suicidalnima. Istraživači su uspoređivali koncentracije kolesterola u kr­vi 300 osoba koje su pokušale počiniti suicid, prema identičnom broju onih koje si nikada nisu pokušale nauditi. U gotovo svim slučajevima suicidalna je grupa imala niže razine kolesterola u vrijeme pokušaja samoubojstva.'⁴⁷

Lijekovi za sniženje kolesterola, pa i dijeta s vrlo malim udjelom masno­ća, mogu pridonijeti sniženju razine serotonina, hormona mozga koji u nor­malnim okolnostima drži štetne impulse, poput agresivnog ponašanja, pod kontrolom. U ispitivanjima na životinjama miševi sa sniženim razinama ko­lesterola imali su smanjen broj receptora serotonina u mozgu.⁴⁸ Jedan od uči­naka nove klase antidepresiva selektivne inhibicije ponovne pohrane seroto­nina poput fluoksetina (npr. Prozac) jest zapriječiti serotoninu dopiranje do određenih stanica u živčanom sustavu. Medu pacijentima koji su uzimali te lijekove zabilježeni su brojni slučajevi nasilnih ili suicidalnih misli. Jedno je istraživanje na gerijatrijskom odjelu u Italiji pokazalo da je rizik od depresije bio najveći kod onih starijih osoba čije su koncentracije kolesterola u krvi bi­le najniže.¹⁹

Istraživači sa Sveučilišta Kalifornija u San Diegu imaju vlastitu teoriju o vezi između kolesterola i nasilne smrti. Kalifornijski su istraživači pronašli da je pojava depresije kod osoba starijih od 70 godina trostruko učestalija među onima s niskom koncentracijom kolesterola u krvi nego kod onih čije su ko-lesterolske vrijednosti više. Oni su štoviše otkrili da je razmjer depresije po­vezan s razinom kolesterola: što je niži kolesterol, to je pacijent depresivni­ji.⁵⁰ Možda se taj problem javlja samo kod starijih ljudi, jer dosad na vidjelo nije isplivalo ništa što bi ukazivalo na povezanost između nasilnosti i lijekova za kontrolu razine kolesterola kod mlađih osoba. Ipak ima i dokaza koji upućuju na to da osobe na programu redukcije tjelesne težine imaju znatno smanjene razine triptofana u krvi. Jednako tako i žene koje su stavljene na dijetu s vrlo malim udjelom masnoća imaju niže razine triptofana kao i zna­čajnu promjenu u koncentracijama serotonina.⁵¹ Triptofan je esencijalna ami-nokiselina od koje se uglavnom stvara šerotonin, a mi ga dobivamo iz odre­đene hrane, većinom proteina, i dodataka prehrani. Kada su uspoređene prehrane u nekoliko zemalja, u onim zemljama gdje se prehranom unosi ma­nje triptofana bio je i veći postotak suicida. Uz to imamo i dokaz da pacijenti koji pate od ozbiljnog oblika depresije imaju niske razine triptofana, a stanje im se pogoršava ako ih se stavi na dijetu s malim udjelom triptofana. Kako im se popravlja psihičko stanje, tako im se popravljaju i razine triptofana.⁵²

Neki rezultati pokazuju da što je veći rizik za suicid, to je viša razina ko­lesterola,⁵³ no tu spregu nije potvrdila sveobuhvatna analiza postojećih studi­ja.⁵⁴ Odgovor se, naime, možda krije u promjenama koje su se dogodile na­šoj prehrani u posljednjem stoljeću, s izmjenom u omjeru dviju klasa esenci­jalnih masnih kiselina i smanjenjem omega-3 masnih kiselina, kakve se nala­ze u masnim ribama i lanenom ulju. Kad se taj odnos promijeni (što bi mo­gao biti slučaj kad je riječ o prehrani s previše ili premalo masnoća), kod pa­cijenata se primjećuje povećan stupanj depresivnosti.⁵⁵

Ma kakva povezanost bila u pitanju, očito je da medicina još ne razumije delikatnu međusobnu povezanost hormonskih poruka koje mozak prima, kao ni to koje su prehrambene potrebe za održivost toga. Pritom bi dobro­namjerno upetljavanje moglo stvoriti puno više štete nego najgora zapad­njačka prehrana.

Posljednja se sumnja vezana uz lijekove za sniženje kolesterola odnosi na povezanost dugotrajnog uzimanja tih lijekova i karcinoma. Dr. Thomas New-man, stručnjak za reguliranje kolesterola sa Sveučilišta Kalifornija u San Fran-ciscu, i njegov kolega dr. Stephen Hullev analizirali su podatke objavljene u američkom vademekumu lijekova Physicians Desk Reference, te studije o ra­ku i razini kolesterola kod ljudi, kao i klinička ispitivanja sniženja kolestero­la, a sve u cilju otkrivanja definitivne veze između nekih popularnih lijekova za sniženje kolesterola i rizika od razvoja karcinoma. Pokusi izvedeni na glo-davcima jasno ukazuju na kancerogene učinke lijekova, posebice ako se uzi­maju dulje vrijeme. Newman i Hullev navode da su količine statinskih lijeko­va koje se daju ljudima u korelaciji s onima koje su se dokazale kao kance­rogene u pokusima sa životinjama.⁵⁶ U Velikoj Britaniji se gemfibrozil (koji se ondje prodaje pod nazivom Lopid) povezuje s rastom tumora kod miševa i štakora, ali samo kad je životinjama davana doza deset puta jača od prepo­ručene dnevne doze. Iako su drugi lijekovi pokazali da uzrokuju rak kod ži­votinja ne predstavljajući pritom opasnost i za ljude, Newman i Hullev tvrde da je izloženost ljudi lijekovima za sniženje kolesterola ipak mnogo bliža do­zi koja uzrokuje rak kod glodavaca. Britanski kompendij lijekova ABPI Data Sheet Compedium izvještava o »značajnom porastu« raka jetre kod glodavaca kojima su davane prekomjerne doze. Otkako su odobreni za uporabu, neko­liko je lijekova za sniženje kolesterola bilo povezivano s rakom pluća, štitnja­če, testisa ili limfnih čvorova.⁵⁷

Znanstvenici napominju da je američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) odobrila uporabu lijekova temeljem manje od deset godina kliničkih ispitiva­nja. Potpun učinak lijekova ne mora biti vidljiv 30 godina, posebice sada ka­da se mnogi ljudi ohrabruju da uzimaju lijekove više desetljeća.

0 kancerogenom potencijalu dvaju lijekova, lovastatina i gemfibrozila, raspravljano je na zasjedanju savjetodavnog odbora za lijekove pri FDA. Predstavnik proizvođača lovastatina »umanjio je važnost studija«, tvrde kali-fornijski istraživači. Osim toga, podaci su bili izraženi u miligramima po kilo­gramu tjelesne težine, što je moglo zbuniti članove odbora.

1 usprkos činjenici da je lijek odobren, čini se da je odbor imao neke ograde. Njihova je izvorna preporuka da se gemfibrozil treba koristiti kao li­jek u krajnjem slučaju, tek nakon što se fizičkom aktivnosti, dijetom i kontro­lom težine ne uspije postići sniženje razine kolesterola. Popularnost lijeka od tada navodi na zaključak da se on daleko više koristi nego što je to odbor htio.

U studiji CARE primijećen je značajan porast raka dojke kod žena koje su uzimale statine.⁵⁸

PREHRANA ZA UGROŽENO SRCE

Određene su se prehrambene navike pokazale uspješnima u eliminaciji bo­lesti srca, ali one su puno kompleksnije od dijete kojom se samo smanjuju masnoće u krvi. Kako bi se utvrdilo mogu li sveobuhvatne promjene stila življenja utjecati na koronarnu aterosklerozu, grupa se pacijenata upustila u vegetarijansku dijetu s malim udjelom masnoća, prestanak pušenja, metode kontrole stresa i umjerenu tjelovježbu. Uspoređivalo ih se s kontrolnom sku­pinom slično začepljenih arterija koja u svoj životni stil nije unijela nikakve posebne preinake. Nakon godinu dana koronarne su se arterije ispitanika u vegetarijanskoj skupini proširile za tri posto, dok su se u kontrolnoj grupi su­zile za četiri posto. Sve u svemu, 82 posto ispitanika u eksperimentalnoj sku­pini doživjelo je poboljšanje, zorno pokazujući kako potpuna promjena ži­votnog stila može bez lijekova imati reverzibilan učinak čak i na ozbiljnu ko­ronarnu aterosklerozu za svega jednu godinu.⁵⁹ Novija studija u kojoj je sta­nje koronarnih arterija mjereno posebnim CT skenerom pokazala je da je na­kon pet godina došlo do eliminiranja bolesti kod 99 posto pacijenata.⁶⁰

U jednom su se drugom istraživanju pacijenti držali dijetnog plana za sni­žavanje kolesterola, te im je također uspjelo dokinuti bolest koronarnih arte­rija — gotovo u jednakoj mjeri kao i oni koji su bili na dijeti i uzimali lijeko­ve.⁶¹ Kod trkačica su pronađene veće koncentracije lipoproteina visoke gus­toče (HDL — »dobar« kolesterol potreban tijelu da ga štiti od srčanih bolesti) što su više vježbale/'² A prestanak je pušenja, za koje se doista čini da pogor­šava abnormalno stanje krvnih žila osoba s visokim razinama kolesterola u krvi, vjerojatno jedna od najvažnijih promjena životnog stila koju možete uči­niti.«

No možda je najinteresantnija veza između »dobrih« i »loših« ugljikohidra-ta. Londonski istraživači iz bolnice Hammersmith otkrili su da prehrana bo­gata ugljikohidratima s visokim glikemijskim indeksom (indikator utjecaja hrane na razinu šećera u krvi) snizuje razinu HDL (lipoproteina visoke gusto­će) kolesterola, »dobrog« kolesterola koji štiti od kardiovaskularnih bolesti.^6/i Dr. Michel Montignac, jedan od začetnika dijete s niskim glikemijskim indek­som, pronašao je da se kod velikog broja njegovih pacijenata razine koleste­rola normaliziraju ukoliko se oni pridržavaju pravila dijete koja uključuje ug-ljikohidrate niskog glikemijskog indeksa.⁶⁵

Margarin i ostala plastična hrana

Pacijenti koji se pridržavaju prehrane s malo masnoća često konzumiraju po­sebno obrađenu hranu s malim udjelom masnoća, koja već sama po sebi može pridonijeti bolesnom stanju. Većini obrađene hrane s malim udjelom masnoća nedostaju esencijalne masne kiseline; uobičajen učinak prehrane s takvim namirnicama jest dovođenje tijela u neravnotežu kojom se snizuje »dobar«, a povećava »loš« kolesterol.⁶⁶

Jedna od najopasnijih takvih prehrambenih namirnica s malim udjelom masnoće jest margarin, spravljen od hidrogeniranog ulja. To se postiže zagri­javanjem ulja do visoke temperaaire uz istodobno dodavanje vodika u ulje.

Hidrogenacijom se započelo nakon 1912. godine, kako bi polinezasićene masti mogle konkurirati maslacu i svinjskoj masti. Za vrijeme hidrogeniranja proizvode se transmasne kiseline; te umjetne nezasićene masne kiseline ima­ju drugačiju molekularnu strukturu od nezasićenih masnih kiselina nađenih u tkivima ljudi i ostalih sisavaca. Procesom proizvodnje margarina stvaraju se »transizomere« masnih kiselina, koje nalikuju kemijskoj konfiguraciji zasiće­nih masnoća.⁶⁷

Količina transmasnih kiselina (»trans fatty acid« ili TFA) u prerađenim pre­hrambenim namirnicama može iznositi od 5 do 75 posto ukupne masti; ni u SAD-u ni u Velikoj Britaniji ne postoji zakonska odredba o proizvođačevoj obvezi deklariranja količine hidrogeniranih masnoća u proizvodu, nego sa­mo o isticanju prisutnosti.⁶⁸ TFA mogu imati katastrofalan učinak na moguć­nost našeg tijela da koristi esencijalne masne kiseline, tvrdi nutricionistički ekspert dr. Leo Galland, autor knjige Dječji superimunitet (Superimmunity for Kids). One su još gore ako se zagrijavaju, pretvarajući se time u nešto srodno polimerima u plastici.

Hidrogenirane se masti nalaze u brzoj hrani poput čipsa i prženog tijesta, te u biljnim uljima sadržanima u industrijski proizvedenim tijestima i keksi­ma. U nekim ih margarinima ima i do deset posto. Pojedini proizvođači (po­put Van den Berghsa, proizvođača margarina »Flora«) sada su u potpunosti izbacili hidrogenaciju.

George V. Mann, liječnik iz Nashvillea, Tennessee, koji je istraživao i učestalo pisao o ovoj tematici, ističe da transmasne kiseline slabe lipoprote-inske receptore u stanicama. Kako to slabljenje priječi tijelu da obradi koles­terol iz lipoproteina niske gustoće, stanice stave sintezu kolesterola u pun pogon, što konačno dovodi do visoke razine kolesterola u krvi. Brojne su nam studije pokazale da razina kolesterola u krvi brzo raste kod ljudi koji se hrane transmasnim kiselinama.⁶⁹ Jedno je istraživanje, ono s Harvardskog me­dicinskog fakulteta, pratilo 85.000 žena tijekom osam godina i otkrilo da su one koje su jele margarin imale povećani rizik od koronarne srčane bolesti.

Što više jedete transmasnih kiselina (i pohranjujete ih u svome masnom tkivu), to je za vas veći i sigurniji rizik za bolesno srce. Jedna velška studija ukazala je na snažnu vezu između količine TFA u masnom tkivu i smrti od bolesti srca7^u

Djelomično hidrogenirana biljna ulja ne samo da nisu uspjela, kao nado­mjestak za visokozasićene masti, biti od očekivane pomoći, nego su i sama »pridonijela pojavi koronarne srčane bolesti«, zaključuju istraživači s Harvar-da.⁷¹

Dr. Mary Enig, koja je analizirala transmasne kiseline u približno 600 uzo­raka hrane, procijenila je da Amerikanci jedu između 11 i 28 grama transmas­nih kiselina dnevno — što predstavlja jednu petinu ukupnog unosa masti. Kako biste si mogli predočiti razmjere, recimo da jedna velika porcija čipsa pripremljenog u djelomično hidrogeniranom ulju sadrži osam grama trans­masnih kiselina, jednako kao i 60 grama zamjene za sir proizvedene iz bilj­nih ulja.⁷² Harvardska studija procjenjuje da TFA mogu biti odgovorne za šest posto svih smrti od srčanih bolesti, odnosno za 30.000 smrti godišnje samo u SAD-u. I, naravno, stopa smrtnosti zbog bolesti srca visoka je u sjevernoeu­ropskim zemljama, gdje je konzumacija TFA velika, a niska u mediteranskim zemljama, gdje je maslinovo ulje glavna prehrambena masnoća, dok je unos TFA nizak.

Epidemija bolesti srca, čiji je prvi val evidentiran 1920. godine, može se izravno povezati s uvođenjem djelomično hidrogeniranih ulja u prehranu. Prije Prvoga svjetskog rata, dok su sir i maslac bili glavne prehrambene na­mirnice, smrt uslijed koronarne tromboze bila je rijetka pojava. Unatoč tomu istraživači dosljedno povezuju bolest srca s masnoćama životinjskog podrijet­la, koje se nalaze u maslacu, čime proizvođačima margarina omogućuju da reklamiraju kako su njihovi proizvodi bolji za vaše srce.

Utjecajna EURAMIC studija, provedena u osam europskih zemalja i Izrae­lu, navodi da nema uvjerljivog dokaza koji bi povezao margarin sa srčanim tegobama. No ona ipak upozorava da bi mogla postojati neka veza u zemlja­ma gdje je unos margarina vrlo velik.

EURAMIC studija do svojih je zaključaka došla proučavajući dvije skupine muškaraca — jedne u kojoj su ispitanici imali ozbiljne srčane probleme, i druge u kojoj ispitanici nisu imali srčanih tegoba. Istraživači su otkrili da su obje grupe imale slične razine transmasnih kiselina u masnom tkivu.⁷³

Ipak, ovdje bi mogla biti riječ o još jednom važnom aspektu. Dr. George V. Mann proučavao je afričko pleme Masai, u kojem su mladi muškarci dos­ljedno imali niske koncentracije kolesterola, čak i unatoč činjenici da je nji­hova prehrana obilovala zasićenim mastima, uglavnom iz govedine i mlijeka. Dr. Manri je zaključio da su Masai, koji su u svoj organizam dnevno unosili oko 4-7 grama transmasnih kiselina iz kravljeg mlijeka, bili ispod praga na­kon kojeg se počinje smanjivati sposobnost tijela da metabolizira masti. U SAD-u je prosječni dnevni unos transmasnih kiselina oko 12-20 grama. No priča bi mogla biti čak i puno složenija. Masai bi mogli biti zaštićeni jer jedu prirodnu i cjelovitu hranu — iako takva sadrži zasićene masti — a ne patvo­renu kakvu konzumira većina ljudi na Zapadu.