Pravilnik o nastavnom planu za drugi ciklus osnovnog obrazovanja I vaspitanja I nastavnom programu za peti razred osnovnog obrazovanja I vaspitanja

VERSKA NASTAVA

Cilj i zadaci

Cilj verske nastave jeste da se njome posvedoče sadržaj vere i duhovno iskustvo tradicionalnih crkava i religijskih zajednica koje žive i deluju na našem životnom prostoru, da se učenicima pruži celovit religijski pogled na svet i život i da im se omogući slobodno usvajanje duhovnih i životnih vrednosti crkve ili zajednice kojoj istorijski pripadaju, odnosno čuvanje i negovanje sopstvenog verskog i kulturnog identiteta. Učenici treba da upoznaju veru i duhovne vrednosti sopstvene, istorijski date crkve ili verske zajednice u otvorenom i tolerantnom dijalogu, uz uvažavanje drugih religijskih iskustava i filozofskih pogleda, kao i naučnih saznanja i svih pozitivnih iskustava i dostignuća čovečanstva.

Zadaci verske nastave su da kod učenika:

- razvija otvorenost i odnos prema Bogu, drugačijim i savršenom u odnosu na nas, kao i otvorenost i odnos prema drugim ličnostima, prema ljudima kao bližnjima, a time se budi i razvija svest o zajednici sa Bogom i sa ljudima i posredno se suzbija ekstremni individualizam i egocentrizam;

- razvija sposobnost za postavljanje pitanja o celini i konačnom smislu postojanja čoveka i sveta, o ljudskoj slobodi, o životu u zajednici, o fenomenu smrti, o odnosu sa prirodom koja nas okružuje, kao i o sopstvenoj odgovornosti za druge, za svet kao tvorevinu božju i za sebe;

- razvija težnju ka odgovornom oblikovanju zajedničkog života sa drugim ljudima iz sopstvenog naroda i sopstvene crkve ili verske zajednice, kao i sa ljudima, narodima, verskim zajednicama i kulturama drugačijim od sopstvene, ka iznalaženju ravnoteže između zajednice i vlastite ličnosti i ka ostvarivanju susreta sa svetom, sa prirodom, i pre i posle svega, sa Bogom;

- izgradi sposobnost za dublje razumevanje i vrednovanje kulture i civilizacije u kojoj žive, istorije čovečanstva i ljudskog stvaralaštva u nauci i drugim oblastima;

- izgradi svest i uverenje da svet i život imaju večni smisao, kao i sposobnost za razumevanje i preispitivanje sopstvenog odnosa prema Bogu, ljudima i prirodi.

Peti razred

PRAVOSLAVNI KATIHIZIS

Ciljevi i zadaci

Cilj nastave pravoslavnog katihizisa (veronauke) u osnovnom obrazovanju i vaspitanju jeste da pruži celovit pravoslavni pogled na svet i život, uvažavajući dve dimenzije: istorijski hrišćanski život (istorijsku realnost Crkve) i eshatološki život (buduću dimenziju idealnog). To znači da učenici sistematski upoznaju pravoslavnu veru u njenoj doktrinarnoj, liturgijskoj, socijalnoj i misionarskoj dimenziji, pri čemu se hrišćansko viđenje života i postojanja sveta izlaže u veoma otvorenom, tolerantnom dijalogu sa ostalim naukama i teorijama o svetu, kojim se nastoji pokazati da hrišćansko viđenje (liturgijsko, kao i podvižničko iskustvo Pravoslavne crkve) obuhvata sva pozitivna iskustva ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i versko obrazovanje. Sve to ostvaruje se kako na informativno-saznajnom tako i na doživljajnom i delatnom planu, uz nastojanje da se doktrinarne postavke sprovedu u svim segmentima života (odnos s Bogom, sa svetom, s drugim ljudima i sa sobom).

Zadaci nastave pravoslavnog katihizisa (veronauke) jesu da kod učenika:

- razvije sposobnost uočavanja da su greh i zlo u svetu posledica pogrešnog izražavanja čovekove slobode;

- razvije sposobnost uočavanja da Bog poštuje čovekovu slobodu ali da ne odustaje da svet dovede u večno postojanje;

- izgradi svest o tome da Bog voli čoveka i svet i da ih nikad ne napušta, ali večni život zavisi i od slobode čoveka i njegove zajednice s Bogom;

- razvije sposobnost spoznavanja da Bog nije odustao od prvobitnog cilja zbog koga je stvorio svet, a to je da se svet sjedini s Njim posredstvom čoveka i da tako živi večno;

- razvije sposobnost uočavanja sličnosti u strukturi starozavetne i novozavetne crkve.

SADRŽAJI PROGRAMA

1. Priprema sveta za dolazak Sina Božjeg u svet

Prvi čovek je prekinuo zajednicu s Bogom i na taj način je osudio sebe i svu tvorevinu na smrt;

Bog nije odustao od svog plana da stvoreni svet živi večno iako je prvi čovek odbio da ima zajednicu s Bogom;

Bog je promenio način ostvarenja tog plana, ali ne i sam plan da se preko čoveka ostvari jedinstvo Boga i stvorene prirode;

Jedini način da se to ostvari u novonastalim uslovima kada su svi ljudi samim rođenjem postajali smrtni i zato nisu mogli da budu posrednici između sveta i Boga jeste da Bog postane čovek.

2. Stari zavet između Boga i sveta kroz izabrani narod

Izbor Avrama i njegovih potomaka kao početak crkve, tajne Hristove;

Istorija žrtvovanja Isaka od strane Avrama kao praslika stradanja Božjeg Sina za spasenje sveta;

Starozavetni događaji i proročka svedočanstva o rođenju, stradanju i vaskrsenju Sina Božjeg kao čoveka za spasenje sveta.

3. Avram, rodonačelnik jevrejskog naroda, praslika Hrista kao glave crkve

Obrezanje kao izraz zajedništva Avrama i njegovih potomaka s Bogom kao praslika krštenja u Hristu;

Svaki koji se rodi od smrtnog čoveka Adama rađa se za smrt, a svaki rođen od Hrista Sina Božjeg rađa se za život;

Razlika između jevrejskog naroda i starozavetne crkve od neznabožačkih naroda kao praslika razlike između Hristove crkve i ostalog sveta;

Ljudski napori u cilju pronalaženja spasenja od smrti mimo ostvarenja lične zajednice s Bogom koji je ličnost i koji se otkriva u starozavetnoj crkvi.

4. Mojsijev zakon kao priprema i vodič ka Hristu

Cilj davanja zakona ljudima jeste da se pokaže da je sloboda čoveka izbor između Boga i prirode i da od tog izbora zavisi postojanje ili nepostojanje čoveka;

Kroz starozavetni zakon se otkriva Hrist, tj. Tajna Hristova kao zajednica slobode Boga i čoveka;

Pogrešno shvatanje zakona kao da je on dovoljan za spasenje;

Spasenje sveta je u ovaploćenju Sina Božjeg kao čoveka a ne u ispunjenju zakona:

5. Starozavetni motivi u pravoslavnoj ikonografiji

Pravoslavna ikonografija pokazuje jedinstvo starozavetne i novozavetne crkve;

Spasenje sveta i ljudi će biti na kraju istorije kad Hrist ponovo dođe u sili i slavi i kad vaskrsnu svi ljudi u Hristu, a priroda se preobrazi iz smrtne u besmrtnu.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Cilj nastave u 5. razredu jeste da učenici na primeru starozavetne istorije uoče da Bog nije odustao od ostvarenja svog prvobitnog plana o svetu, koji se ogleda u sjedinjenju svih stvorenih bića sa Bogom preko čoveka, i pored toga što je to prvi čovek Adam odbio da ispuni. Bog je posle greha prvog čoveka promenio način ostvarenja tog cilja, ali je cilj zbog koga je svet stvoren ostao isti. Konkretna realizacija toga cilja počinje od izbora Avrama i blagosiljanja jevrejskog naroda u njemu, što označava početak Crkve koja ima istu strukturu kao buduće Carstvo božje.

Ovi starozavetni događaji, kojima počinje ostvarenje Carstva božjeg u istoriji, pokazuju, međutim, i to da se i u novom načinu ostvarenja Carstva božjeg ne zaobilazi čovek i da Bog takođe ostaje pri tome da apsolutno poštuje slobodu čoveka, da se preko njega i njegovom saradnjom to Carstvo i ostvari, kao što je to bio slučaj i sa prvim čovekom Adamom.

Kroz starozavetnu istoriju počinje, međutim, da se nazire i to koju je ličnost odabrao Bog da umesto prvog Adama bude ta spona između Njega i sveta kako bi se taj plan ispunio, kao i to na koji će se način to sada ostvariti. Starozavetni događaji i starozavetna crkva tipovi su i praslika ovaploćenja Sina Božjeg koji će postati novi Adam, njegovog stradanja i vaskrsenja, kao i novozavetne Hristove crkve.

Deset božjih zapovesti date su jevrejskom narodu da bi regulisale odnos starozavetne crkve sa Bogom, kao i odnose među članovima crkve.

Na osnovu poziva Božijeg Avramu i osnivanja starozavetne crkve, treba pokazati da se i starozavetna crkva, kao novozavetna, temelji na veri u Hrista i budući događaj sabranja oko Njega i sjedinjenja s Bogom u njemu, što će doneti besmrtnost svima i celoj prirodi.

Ovaj program treba realizovati čitajući ključne odlomke iz Starog zaveta i tumačeći ih iz perspektive budućeg Carstva božjeg, odnosno iz perspektive novozavetnih događaja, kao što i novozavetne događaje treba tumačiti iz perspektive drugog dolaska Hristovog i Carstva božjeg. Na ovaj način ćemo ukazati učenicima na spasenje kao istorijski proces: Stari zavet je senka, Novi je ikona, a istina je stanje sveta u budućem veku (sv. Maksim ispovednik).

Temu Priprema sveta za dolazak Sina Božjeg treba realizovati prepričavanjem biblijske istorije od pada Adama do poziva Avramu da napusti roditeljski dom i pođe za Bogom. Treba ukazati učenicima na to da se Bog ne projavljuje u svetu kao individua, već kroz istorijske događaje i da su to oni događaji koji svojom strukturom i elementima ukazuju na buduće Carstvo božje.

Teme Izbor Avrama... i Avram i jevrejski narod kao praslika Hrista i Crkve treba, takođe, realizovati prepričavanjem biblijske istorije vezane za Avrama i upućivanjem na: to da je Avram, na osnovu verovanja obećanju Božijem, pošao za Njim, bez obzira na to što su mnogi događaji mogli ukazivati na to da se to obećanje neće ispuniti; da je pokušaj Avrama da žrtvuje svog sina Isaka izraz apsolutne vezanosti Avrama za Boga, odnosno vere u Boga i njegovo obećanje; da Bog ne želi žrtvu Isakovu (iz čega bi trebalo izvesti zaključak da se nijedno delo, upereno protiv čoveka i njegovog života, ne može opravdati Bogom), kao i na momenat da je Isak praslika Sina Božjeg i njegove žrtve za spasenje ljudi, koja podvlači Božju ljubav prema nama.

Treba ukazati, takođe, i na to da biblijska istorija pod izborom Avrama podrazumeva mnoge, čitav jedan narod, kao i na to da imena "Izrailj", "sluga Božji" istovremeno označavaju jednog i mnoge. Ovo treba dovesti u vezu sa Hristom i liturgijom, crkvom, gde se pod Hristom podrazumevaju istovremeno jedan i mnogi. Ta znanja će poslužiti učenicima da kasnije lakše razumeju ontologiju ličnosti - jedan kao zajednica mnogih.

Temu Deset božjih zapovesti treba realizovati na osnovu starozavetnog opisa davanja zapovesti Mojsiju na gori Sinaju, ukazujući da suština ovog zakona nije njegovo individualno upražnjavanje i ispunjenje, već da on ima smisao u odnosu čoveka prema Bogu i drugom čoveku, odnosno da propisuje šta ne treba učiniti drugom čoveku, na osnovu čega se podvlači značaj drugog, Boga i čoveka, za život nas samih.

Uporedo s biblijskom istorijom, globalna svetska istorija pokazuje da ljudi, budući da su ikone Božje, ne prestaju da teže besmrtnosti. To se vidi kroz stvaranje raznih religija, mitova, ali i filozofije i nauke, kao i kulture i uopšte civilizacije, koje sve imaju kao krajnji cilj nalaženje načina da se prevaziđe smrt. To treba iskoristiti i pokrenuti u nastavi dijalog između hrišćanskog viđenja istinskog postojanja sveta, odnosno načina na koji se može ostvariti besmrtnost za sve ljude i za svu prirodu, i savremenih religijskih i naučnih teorija o rešenju problema smrti. Naglasak treba staviti na liturgijsko iskustvo prevazilaženja smrti, s naznakom da hrišćanstvo ostvarenje ove težnje vidi u slobodi Boga i slobodi čoveka i njihovom ličnom jedinstvu, dok nehrišćanske teorije nude rešenje utemeljeno ili na svemogućstvu Božjem i nužnosti, ili na stvorenoj prirodi, odnosno na traženju leka protiv smrti u prirodi.

ISLAMSKA VERONAUKA (ILMUDIN)

Ciljevi i zadaci

Cilj nastave islamske vjeronauke u osnovnom obrazovanju i vaspitanju je da pruži učeniku osnovni vjernički pogled na svet, sa posebnim naglaskom na vjernički praktični deo, a takođe i budući vječni život.

Cilj nastave islamske vjeronauke u petom razredu jeste da učenike upozna sa osnovnim postulatima (temeljnim dužnostima) vjere islama, te da učenike upozna sa važnošću i sadržajem namaza (molitve) i njegovom ulogom u životu svakog pojedinca i zajednice u cjelini.

To znači da djeca na način primjeren njihovom uzrastu upoznaju vlastitu vjeru u njenoj duhovnoj, moralnoj, socijalnoj, misionarskoj i drugim dimenzijama.

Izlaganje vjerskog viđenja i postojanja sveta obavlja se u otvorenom i tolerantnom dijalogu sa ostalim naukama i teorijama.

Način pristupa je islamsko viđenje koje obuhvata sva pozitivna iskustva ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost i vjersko obrazovanje.

Zadaci nastave islamska vjeronauke:

- poznavanje osnovnih principa vjere islama;

- poznavanje vrijednosti molitve;

- poznavanje sastavnih dijelova molitve;

- upoznavanje međusobnih prava i dužnosti pojedinca i zajednice;

- razvijanje svijesti o Bogu kao Stvoritelju i odnos prema ljudima kao najsavršenijim božjim stvorenjima,

- razvijanje sposobnosti (na način primjeren uzrastu učenika) za postavljanje pitanja o cjelini i najdubljem smislu postojanja čovjeka i svijeta, o ljudskoj slobodi, životu u zajednici, smrti, odnosu s prirodom koja nas okružuje, kao i za razmišljanje o tim pitanjima u svijetlu vjere islama,

- razvijanje sposobnosti za odgovorno oblikovanje zajedničkog života sa drugima, za nalaženje ravnoteže između vlastite ličnosti i zajednice, za ostvarivanje susreta sa svijetom (sa ljudima različitih kultura, religija, pogleda na svijet, s društvom, prirodom) i s Bogom, u izgrađivanje uvjerenja da je čovekov život na ovom svijetu samo priprema za vječnost, da su svi stvoreni da budu sudionici vječnog života, da se iz te perspektive, kod učenika razvija sposobnost razumijevanja, preispitivanja i vrijednovanja vlastitog odnosa prema drugom čovjeku kao božjem stvorenju i izgradi spremnost za pokajanje.

SADRŽAJI PROGRAMA

TEMELJNE ISLAMSKE DUŽNOSTI (islamski šarti)

- kelimei-šehade, sadržaj i značenje

Imanski šarti:

- prvi imanski šart, obrada pjesme "Allah";

- drugi i treći imanski šart;

- četvrti, peti i šesti imanski šart.

NAMAZ (molitva)

- pojam, značenje i važnost namaza;

- kako treba, a kako ne treba obavljati namaz;

- posljedice napuštanja namaza;

Osnovni uvjeti za ispravnost namaza:

1. čistoća tijela, odijela i mjesta gdje će se klanjati;

2. abdest (vjersko pranje prije namaza-molitve);

- namaz i higijena;

- mesh, gusul i tejemum.

3. propisna odjevenost u namazu.

4. namasko vrijeme, ezan i ikamet.

5. i 6. namaski šart;

- obrada Kur’anskog poglavlja el-felek.

Sastavni dijelovi namaza:

- početni tekbir, stajanje i učenje u namazu;

- ruku’(pregibanje), sedžda i posljednje sjedenje u namazu.

- Et-tehijjat i salavati;

- obrada kur’anskih sura el-Ihlas i el-Leheb;

- Sabah namaz - upoznavanje broja rekata i načina obavljanja;

- Podne namaz - upoznavanje broja rekata i načina obavljanja;

- Ikindija i akšam namaz - upoznavanje načina obavljanja;

- Jacija namaz - upoznavanje broja rekata i načina obavljanja;

- Značaj namaza sa fizičkog gledišta;

- Namaz u različitim prilikama;

- obrada poglavlja En-Nas;

- završavanje namaza (zikr i tesbih);

- Namaski vadžibi (radnje koje se ne smiju izostavljati u toku namaza);

- namaski suneti (radnje koje je Poslanik a.s. prakticirao u toku namaza);

- namaski mustehabi (radnje koje je lijepo prakticirati u namazu);

- radnje koje utiču na ispravnost namaza;

- zajedničko obavljanje namaza i prispijevanje u džemat;

- važnost džamije.

DUŽNOSTI MUSLIMANA PREMA SEBI I PORODICI

- čuvanje zdravlja i života;

- alkohola i drugih nečisti musliman se mora kloniti;

- međusobna prava i dužnosti djece i roditelja;

- dužnosti prema komšijama i okolini;

- dužnosti prema islamskoj zajednici;

- sklapanje braka (ženidba i udaja);

- rad i privređivanje.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Vjerska nastava je zajedničko djelo vjeroučitelja i učenika. Polazište je konkretna stvarnost. Iz doživljenih iskustava prelazi se na istine iz kojih se potom vraća na njihovu svakodnevnu primjenu. Ovakav način saznanja ima svoj red: upoznavanje (obrada novih sadržaja), ponavljanje, primjena i provjeravanje, sređivanje (sistematizacija).

Vjeroučitelj će ukupan broj predviđenih časova za vjeronauku (36) iskoristiti tako što će svaki čas predvideti kratko ponavljanje sadržaja sa prethodnog časa, a zatim preći na temu planiranu za aktuelni čas, uz obavezni međusobni razgovor nakon obrade date teme, iz kojeg će se zaključiti da li su sadržaj učenici usvojili i da li je našao mjesto u njihovom praktičnom životu.

NAPOMENA: Vjeroučitelj će prema svojoj procjeni, a shodno potrebama, na svakom času izdvojiti određeno vrijeme za provjeru usvojenosti pređenog gradiva, ili u potpunosti posvetiti čas provjeri znanja i ocjenjivanju učenika.

KATOLIČKI VJERONAUK

Ciljevi i zadaci

Cilj nastave vjeronauka je da dijete upozna Bibliju, ali kao knjigu Božje objave u koju ništa nije ušlo slučajno. Za nas Biblija nije samo književno i kulturno blago, nego normativ djelovanja. U Bibliju nijedan detalj nije ušao slučajno ukoliko je ona za nas religijska knjiga. Učenik petog razreda se snalazi u novoj sredini. Upoznaje svoje novo društvo. Novi je način nastave. Sve je složeno od drugih i drugačijih. Nismo se odlučili za biblijske priče, jer ova dob nadmašuje taj način predavanja, ali smo se tim više odlučili za velike biblijske likove, jer se u njima tipski da prepoznati drugo i drugačije. U isto vrijeme dijete ovog uzrasta se rado poistovjećuje s odraslim. Biblija daje veliko bogatstvo velikih i raznolikih. Nudimo uz svaku osobu i vrednotu za koju vjera smatra da je Bog postavio svoju poruku - objavu u događaj i život tih pojedinaca.

Zadaci nastave vjeronauka u petom razredu osnovne škole je traženje ideala u Bibliji i privikavanje na život s drugima i drugačijima, ali u svijesti da i njega - učenika Bog rado ima kao jedinstvenoga i s njime plan, jer sada počinje faza ne samo odgoja nego i samoodgoja, pa mora na plan Božji odgovoriti.

SADRŽAJI PROGRAMA

VELIKI BIBLIJSKI LIKOVI
(BIBLIJA - STARI ZAVJET)

1. UVOD

Upoznavanje učenika sa sadržajima programa katoličkog vjeronauka za 5. razred.

2. BOG JE PROGOVORIO U POVIJESTI - PRAOCI

Bog nam govori (Kako je dobar Bog kad s nama razgovara)

Stigla nam je pisana poruka (Praobjava i Objava)

Praotac naše vjere (Želim vjerovati kao Abraham)

Čovjek u Božjem planu (Pouzdajem se u Boga)

U zemlji ropstva (I u teškim trenucima Bog je s nama)

Iz vode izvađeni (Mojsije)

Božji protivnici (Primam Božji plan)

Prva Pasha (Divim se Božjoj vjernosti)

3. KRALJEVI IZABRANOG NARODA

Savez s Bogom (Bit ću vjeran Savezu)

Pobuna i grijeh (Neću se protiviti Bogu)

Božji narod stiže kući (Moja domovina je Crkva)

Božji povjerenici u zajednici (Imam pouzdanje u Božje povjerenike)

Pravedni kralj - David i Šaul (Moj uzor u dobroti)

Pokornički kralj - David (Ne želim ostati u grijehu)

Mudri kralj - Salomon (Marljivo ću učiti)

Podijeljena država (Moja zadaća u slozi)

4. PROROČKA SLUŽBA U ZAJEDNICI

Prorok Samuel (Želim slijediti Božji poziv)

Branilac Božjih prava Ilija (Hrabro ću izdržati uz Boga)

"Peti evanđelista" - Izaija (Divim se veličini proroka)

Tješitelj progonjenih - Jeremija (Tješit ću u nevolji)

Prorok Duha - Ezekijel (Vjerujem u djelo Duha svetoga)

Prorok nade - Danijel ("Ako je Bog sa mnom, tko će protiv mene!")

5. ŽENE U STAROM ZAVJETU I MUDROSNA KNJIŽEVNOST

Žena u službi Božjeg naroda - Judita i Estera (Svatko ima vlastiti zadatak)

Iznova podignuti hram (Strpljivo ću čekati Božje odluke)

Hrabri muževi Makabejci (Uvijek ću biti na Božjoj strani)

Mudrost u Božjem narodu (Mudrosne knjige)

6. SVETE KNJIGE DRUGIH VJERSKIH ZAJEDNICA

Svete knjige drugih vjerskih zajednica - Bog govori narodima na razne načine i u razna vremena.

Sveta knjiga judaizma - Tora - Počeci objave, čuvanje tradicije, prenošenje do danas. Način čitanja i štovanja Tore.

Sveta knjiga islama - Kur‘an

Božji prorok u Islamu.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Vjerska pouka je zajedničko djelo katehete (vjeroučitelja) i katehizanata (vjeroučenika). Polazište je konkretna stvarnost - ovaj puta zapisana u svetim knjigama - Bibliji. Iz doživljenih iskustava sa čitanja Biblije prelazi se na istine, iz kojih se potom vraća na svakodnevnu njihovu primjenu. Ovakav način spoznaje ima vlastiti red: upoznavanje (obrada novih sadržaja), sređivanje (sistematizacija), ponavljanje, primjena i provjeravanje. To je makrostruktura ovakvog načina spoznaje. Međutim, i ovi dijelovi imaju svoju mikrostrukturu. Tako na primjer: način spoznaje posjeduje slijedeće stupnjeve: postavljanje cilja, motiviranje, obrada novih nastavnih sadržaja, učenje, induktivni i deduktivni zaključci, izravni i neizravni dokazi, formuliranje zapamćenih činjenica... Ili, sadržaj primjene ima ove dijelove: problem, postavljanje cilja, biblijski lik iz ovoga ciklusa, zadaća, upoznavanje prilika i uvježbavanje. Kod spoznavanja treba imati pred očima fizionomiju grupe i pojedinaca, no u okviru sata pod kojim se obrađuju novi nastavni sadržaji vrši se primjena, ponavljanje i vrednovanje obrađenoga gradiva. Imajući na umu goreistaknuto, pojedini sat vjeronauka bi trebao izgledati ovako: kratko ponavljanje sadržaja prethodnog sata, i posebno osvjetljavanje onoga što će poslužiti kao temelj za aktualni sat. Nakon postavljanja cilja (što i kako), prelazi se na obradu novih nastavnih sadržaja, gdje se zapravo objašnjava učeniku da nam Bog govori ne samo u pouci nego i u primjerima života. To je osobito za mlade nadahnuće i želja za nasljedovanjem. Zaključci se mogu istaći na ploči. Nakon ovoga se već poznati sadržaji produbljuju, uče, tj. razgovara se o pomirenju (što, kako i zašto). Ovako usvojeno gradivo, u skladu sa odgojnim ciljem, mora naći svoju primjenu u životu učenika. Razgovara se zašto i kako treba zahvaliti Bogu za roditelje, braću i prijatelje. Ovakva spoznaja i dječje iskustvo se oslanjaju na njegov doživljaj i na ponovljeni tekst Svetog pisma. Prozivku i domaću zadaću obavimo u prikladno vrijeme.

OPĆE NAPOMENE

Imajući na umu gore istaknuto, pojedini sat vjeronauka ti trebao izgledati ovako: kratko ponavljanje sadržaja prethodnog sata, i posebno osvjetljavanje onoga što će poslužiti kao temelj za aktualni sat. Nakon postavljanja cilja (što? i kako?), prelazi se na obradu novih nastavnih sadržaja (npr. kod petog razreda, svaka tematska cjelina), gdje se zapravo objašnjava učeniku da nam Bog govori ne samo u pouci nego i u primjerima života. To je osobito za mlade nadahnuće i želja za nasljedovanjem. Zaključci se mogu istaći na ploči. Nakon ovoga se već poznati sadržaji produbljuju, uče, tj. razgovara se o pomirenju (što?, kako? i zašto?). Ovako usvojeno gradivo, u skladu sa odgojnim ciljem, mora naći svoju primjenu u životu učenika. Razgovara se zašto i kako treba zahvaliti Bogu za roditelje, braću i prijatelje. Ovakva spoznaja i dječje iskustvo se oslanjaju na njegov doživljaj i na ponovljeni tekst Svetog Pisma.

Prozivku i domaću zadaću obavimo u prikladno vrijeme.

EVANGELIČKO-LUTERANSKI VJERONAUK

SLOVAČKE EVANGELIČKE CRKVE A.V.

Ciljevi i zadaci

Cilj nastave evangeličko-luteranskog vjeronauka Slovačke evangeličke crkve a.v. jeste da vodi učenike ka temeljnom poznavanju i vrednovanju vere u Boga kao Svete trojice, i to na osnovu Svetoga pisma i učenja evangeličke a. v. crkve.

Osnovni sadržaj verske nastave Slovačke evangeličke a. v. crkve jeste temeljno upoznavanje puta koji vodi ka spasenju i kojim čovek može ići kroz život ka ovom večnom cilju.

U šta veruje i šta uči Slovačka evangelička a. v. crkva obuhvaćeno je u apostolskoj veroispovesti. Zajedno sa molitvom Oče naš, apostolska veroispovest usmerava našu veru ka Bogu kao Svetoj trojici.

Osnovna tema verske nastave je: Bog u koga verujemo otkrio se kao Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh sveti. Bog je ličnost. Kad govorimo o Svetoj trojici, govorimo o jednom Bogu. Božje ličnosti su nerazdeljive među sobom po prirodi.

Svetu trojicu posmatramo kao jednog Boga, jednu suštinu. Ova vera u Sv. trojicu obuhvaćena je u apostolskoj veroispovesti.

Zadaci nastave evangeličko-luteranskog vjeronauka jesu da učenika:

- pripreme za postizanje verske punoletnosti. Upoznavanje učenika sa činjenicom da su od rođenja do konfirmacije (koja je u petom razredu), bila Božja deca i da su prisutna u Božjem planu spasenja;

- upoznaju vlastitu crkvu kroz njenu istoriju i kroz značajne likove u njenoj istoriji;

- osposobe se za odgovorno oblikovanje zajedničkog života s drugima (sa ljudima različitih kultura, religija, i pogleda na svet) i s Bogom;

- približe bogatstvu i blagoslovu darova koje vernik ima u Isusovoj reči i Isusovom delu.

SADRŽAJI PROGRAMA

Gradivo verske nastave Slovačke evangeličke a. v. crkve za peti razred osnovne škole sastoji se od dve osnovne teme:

1. VERUJEMO U SV. TROJICU (19 časova). Cilj ove teme je izgraditi kod učenika svest o tome da vera u Boga znači poveriti svoje srce Bogu i pouzdati se u potpunosti u Boga.

- Šta to znači verovati?

- Prvi deo apostolske veroispovesti: Bog Otac - Tvorac

- Drugi deo apostolske veroispovesti: Bog Sin - Izbavitelj / Isus Hristos Sin Božji i čovečji / Isus Hristos - Sluga i Gospodar / Stradanje Isusovo /Pobeda Vaskrslog / Isus dolazi da sudi.

- Treći deo apostolske veroispovesti: Bog Duh sveti - Posvetitelj / Verujemo u svetu Crkvu i zajednicu svetih / Verujemo u oprost grehova / Verujemo u večan život.

2. SUŠTINA MOLITVE (14 časova). Cilj ove teme je dublje shvatanje suštine molitve, njene potrebe za podsticaj lične vere i duhovnog rasta.

- Šta je to molitva i šta se događa kod molitve? Zašto treba da se molimo / Kako Bog odgovara na naše molitve / Šta treba da sadrži naša molitva / Za šta i za koga možemo da se molimo / Gde i kada možemo da se molimo.

Isus nam je dao uzor kako treba da se molimo - OČE NAŠ

- Početak molitve Oče naš - Bog je naš Otac.

- Prva molba - Da Božje ime bude sveto i kod nas.

- Druga molba - Da kraljevstvo nebesko dođe i k nama.

- Treća molba - Da se volja Božja u nama ostvari i kod nas.

- Četvrta molba - Da znamo sa zahvalnošću primati Božje darove.

- Peta molba - Molimo da Bog oprosti naše grehove i obećavamo da i mi želimo da praštamo.

- Šesta molba - Da nas Bog brani od napasti.

- Sedma molba - Da nas Bog izbavi od sveg zla.

- Završetak u molitvi Oče naš - Podseća nas da Bog je i naš Gospodar.

NAČIN OSTVARIVANJA PROGRAMA

Za ostvarivanje programa polazište je uvek prethodno znanje i konkretna stvarnost. Zbog toga učitelj verske nastave polazi od znanja koje su učenici stekli tokom prethodnog školovanja. Stečeno znanje treba da bude glavni oslonac za dalji rad. Od prethodnog znanja i doživljenih iskustava polazi se na biblijske istine, koje se opet apliciraju na svakodnevni život učenika.

Učitelj verske nastave, rukovodeći se svim zahtevima programa verske nastave za peti razred, pravi adekvatan izbor sadržaja i aktivnosti i funkcionalno ih uvodi u nastavu, povezujući ih u celinu koja vodi razvoju očekivanih znanja, stavova i vrednosti kod učenika.

Imajući u vidu navedeno, verska nastava ne može se uspešno sprovoditi bez unapred dobro sačinjenog plana sa tačno određenim ciljem. Cilj treba formulisati tako da jasno izrazi šta bi učenici trebalo da znaju, shvataju, budu svesni, osećaju posle određenog vremena pri realizaciji teme.

Ciljeve ne treba formulisati prema određenoj temi (npr: Upoznati učenike ko je Bog Otac - Tvorac), već prema onome što će po završetku teme ili njenog dela učenici biti sposobni shvatiti, znati, osećati.

Npr. Učenici shvataju da je Bog Otac Ličnost Sv. Trojice.

Učenici znaju da se Bog Otac brine o svom delu i da upravlja njime.

Učenici su svesni da se u potpunosti mogu pouzdati u Boga.

Učenici osećaju zahvalnost i hvale Boga.

Ovako formulisani ciljevi jesu preduslov da možemo dalje razmišljati o ostalim aktivnostima koje planiramo da ostvarimo u realizaciji određene teme, odnosno časa.

Sadržaje i aktivnosti po pojedinim temama birati tako da učenici u potpunosti shvate gradivo i da o pojedinim verskim istinama imaju čiste i jasne pojmove. Pošto gradivo za peti razred ima osnov u Sv. pismu, pri obradi gradiva moramo se stalno pozivati na Sv. pismo.

Za ostvarivanje programa Slovačke evangeličke a. v. crkve za peti razred treba koristiti: