Šta će biti sa našom planetom?
Ko je kriv?
Hemijski sastav Nastanak i razvoj Struktura
Osnovni podaci o atmosferi Zemlje Zemlja se deli na: osnovno telo hidrosferu atmosferu biosferu Masa atmosfere je 5.157*1015 tona, a Zemlje 5.98*1021 tona.
Poređenje sa atmosferama drugih planeta Merkur nema atmosferu Pluton čas ima, čas nema atmosferu Mars i Venera imaju od CO2 Jupiter i Saturn od vodonika i njegovih jedinjenja Zemlja azotno-kiseoničnu
Hemijski sastav atmosfere Zemlje Atomi i molekuli do visine od 60km (neutralna atmosfera) Od 60 do 600km je jonosfera Iznad je protonosfera Homosfera do 106km Turbopauza iznad homosfere Heterosfera je iznad turbopauze
Zapreminski procenti pojedinih gasova Azot 78.084% Kiseonik 20.946% Argon 0.934% CO2 0.0324% Neon 1.818*10-3%
Nastanak i razvoj atmosfere Starost Zemlje između 4.6 i 5 milijardi godina Okean i atmosfera nastali degazacijom tla U prvih 500 miliona godina atmosfera se sastojala od H, H2O, CH4, CO2 , a pre 3.5 milijardi godina od CO2, CO, H2O, N2, H2 U prvom stadijumu nije bilo slobodnog kiseonika Savremena atmosfera je sekundarnog porekla Zemljina kora je stara 4.5 milijardi godina, a hidrosfera 4 milijarde godina
Život - u hidrosferi pre 4.2 milijarde godina (Karl Segan, Fred Hojl, Čandra Vikramasinge, Svante Arenijus), Teorije o abiogenom nastanku života (Harold Juri, Stenli Miler) Nastanak kiseonika fotosintezom Ozonski sloj- pre milijardu godina. Pre 600 miliona godina koncentracija mu je bila 10% današnje. Život se širi i na kopno. Današnja atmosfera je nastala delovanjem organizama
Građa atmosfere Zemlje Po vertikali je slojevita. Do 200 km je stabilna, a iznad je promenljiva (pulsira i sažima se) pa ima nepravilnu formu.
Raspodela temperature po visini
Slojevi u atmosferi
Troposfera najniži sloj u njoj je 80% mase visina: 11km, 17-18km karakteriše je pad temperature sa visinom regulator temperature danas su ugljen-dioksid I vodena para
Tropopauza širina 1 - 3km temperaturska inverzija nad ekvatorom je hladnija, nad polovima toplija
Stratosfera do visine od 50 km temperatura se slabo menja ozonski sloj stratopauza na 48-56 km regulator temperature je ozon
Mezosfera iznad atmosfere temperatura ponovo počinje da pada (do -1100 C) javljaju se sedefasti oblaci iznad je mezopauza
Termosfera brzi rast temperature (na 200-250 km je 1800 K) jonizacija (D, E i F slojevi) pojava polarnih svetlosti
Egzosfera na visinama preko 1000km disipacija atmosfere
Energija sunčevog zračenja i atmosfera Zemlje 99.8% energije u intervalu 0.2 -25 m solarna konstanta 1.4 kW/m2 najveći intenzitet na 473.8nm na Zemlju dospeva: IR 56%, VIS 39%, UV 5% rasejanje i apsorpcija zračenja efekat staklene bašte ekološki aspekti CO2
korpuskularno zračenje korpuskularno zračenje polarne svetlosti
Razni oblici polarnih svetlosti
I I deo: Ozonski sloj Zemlje Stvaranje, raspodela i varijacije Uni{tavanje, CFC reakcije Ozonska rupa - trenutno stanje i perspektive
OZON O3 Otkriven 1839. (C.F. Schonbein) Ime potiče od grčke reči ozein {to znači mirisati Gas koji je 2.5 puta gušći od kiseonika Na -112oC kondenzuje se u jarko plavu tečnost Moćan je oksidant a kao koncentrovan gas ili teč-nost je jako eksplozivan
STVARANJE OZONA Nastaje fotolizom ili prilikom električnih pražnjenja O2 + h O + O 240 nm O + O2 O3
RASPODELA OZONA Vrlo je redak u atmosferi - u proseku na svakih 10 miliona molekula u atmosferi tri su molekuli ozona; I pored male koncentracije ima vitalnu ulogu; Nehomogeno raspoređen: 1012 cm -3 na H = 15 km 1013 cm 3 na H = 25 km 1011 cm -3 na H = 45 km
ATMOSFERSKI OZON Ozon se nalazi u dve oblasti Zemljine atmosfere Većina (oko 90%) nalazi se u stratosferi i naziva se OZONSKI SLOJ Preostali ozon nalazi se u troposferi Troposferski ozon je ZAGAĐIVAČ
TROPOSFERSKI OZON To je jak fotohemijski oksidant koji o{tećuje gumu, plastiku ali i životinjski i biljni svet; kod čoveka o{tećuje plućno tkivo; Ozonsko zagađenje nastalo u urbanim sredinama {iri se vetrom na stotine kilometara u ruralne i {umovite oblasti izazivajući {tetu u proizvodnji poljoprivrednih kultura i rastu {uma; Uz SO2 i NO2 , O3 je najveći zagađivač;
OZONSKI SLOJ Ozonski sloj {titi Zemljinu povr{inu apsorbujući destruktivno UV zračenje Iako ga ima vrlo malo su{tastven je za život na Zemlji Funkcionisanje ozona - Chapmen-ove reakcije: O2 + h 240 nmfotolitička disocijacija O2 stvaranje ozona O3 + h 2320 nmapsorpcija UV zračenja O3 2rekombinacija
STANJE O3 SLOJA Reakcija rekombinacije je spora, i kada bi samo ona bila uzrok nestajanja ozona, ozonski sloj bio bi dva puta deblji nego {to jeste. Osim kiseoničnog (Chapman-ovog) ciklusa rekombinacije postoje i azotni, vodonični i hlorni ciklus rekombinacije. To su katalitičke rekombinacije. Trenutno stanje ozonskog sloja je rezultat dinamičke ravnoteže između fotolize i rekombinacije; povećanje rekombinacije, izazvano povećanjem katalizatora, rezultuje smanjivanjem ozonskog sloja
VARIJACIJE O3 SLOJA Prirodne varijacije ozonskog sloja postoje u zavisnosti od posmatranog mesta ali i u vremenu na posmatranom mestu Sunčeva aktivnost - ciklusi od 11 godina - efekti su mali - 2% od pika do srednje vrednosti (polovi 4%) “Kvazibijenalne oscilacije” povezane su sa promenom smera tropskih vetrova u niskoj stratosferi sa periodom od otprilike 2 godine - 3%
VARIJACIJE O3 SLOJA Iznenadne pojave pojačanog Sunčevog vetra mogu povećati koncentraciju NO u gornjoj stratosferi i mezosferi utičući na ozonski sloj - ali slabo Vulkanske erupcije dovode do injekcije sumpornih aerosola koji menjaju balans zračenja u stratosferi izazivajući rasejavanja svetlosti i aktiviranje hlornih jedinjenja
DEBLJINA O3 SLOJA Debljina ozonskog sloja meri se Dobsonovim jedinicama DU (Dobson Unit) Kada bi se sav ozon iz stratosfere spustio na Zemlju, i doveo na uslove od t = 0oC p=105 Pa, njegova debljina bila bi u proseku oko 3 mm. Ova debljina sloja odgovara 300 DU. U apsolutnim jedinicama: 1 DU = 2.7.1016 molekula/cm2
Regionalne i sezonske promene O3 sloja
Regionalne i sezonske promene O3 sloja Po{to Sunčevo zračenje stvara (i razgrađuje) ozon, očekuju se promene debljine ozonskog sloja tokom godine Ozonski sloj najtanji je u tropima (oko 260 DU) i skoro da se ne menja Na većim geografskim {irinama promene su značajne Godi{nje stand. dev. su npr. 5 DU za Huancayo a 25 DU za St. Petersburg Dnevne fluktuacije mogu biti vrlo velike (čak i do 60 DU na velikim g.{.)
Regionalne i sezonske promene O3 sloja Treba uočiti da su najvi{e vrednosti debljine u proleće (a ne u jesen kako bi se očekivalo), a najniže u jesen, a ne u zimu. Na severnoj polulopti vi{e je ozona u januaru nego u julu! Glavnina ozona stvara se u tropima, a onda se vetrovima prenosi u oblasti većih geografskih {irina Antarktička ozonska rupa, o kojoj će kasnije biti vi{e reči, ispada iz ovih prirodnih varijacija. Npr. mesto Halley Bay imalo je 117 DU 1993. g. a 321 DU 1956. godine!
KATALITIČKE REKOMBINACIJE Hlorni (bromni) - halogeni ciklus rekombinacije
IZVORI HLORA CFC’s (Hlorofluorokarbonati) su klasa organskih jedinjenja. Hemijski su nereaktivni i bezbedni za rad. Ali u stratosferi se fotolizuju.
CFC Trihlorofluorometan CFCl3 CFC-11, R-11, F-11 Dihlorodifluorometan CF2Cl2 CFC-12, R-12, F-12 Trihlorotrifluoroetan CF2ClCFCl2 CFC-113, R-113, F-113
SLIČNA JEDINJENJA Hidrohlorofluorokarbonati npr. CHClF2 HCFC-22, R-22 Ugljen tetrahlorid (tetrahlormetan) CCl4 Metil hloroform (trihloroetan) CH3CCl3 R-140a Metil hlorid (hlorometan) CH3Cl
IZVORI BROMA Haloni (sredstva za ga{enje vatre) npr. CF3Br (Halon 1301) Metil bromid (pesticid)
UNI[TAVANJE OZONA Mno{tvo mehanizama. Najjednostavniji: Cl + O3 ClO + O2 ClO + O Cl + O2 Neto: O3 + O 2O2
Atom hlora je katalizator, ne tro{i se u reakciji. Svaki atom hlora u stratosferi može uni{titi na hiljade molekula azota pre nego {to nestane.
UNI[TAVANJE OZONA Atom broma je 10-100 puta destruktivniji (jer brom, za reazliku od hlora nema stabilna jedinjenja u koja može “da se skloni”- tzv. rezervoare), ali na sreću, njegova koncentracija je oko 100 puta manja u odnosu na hlor. HCFC uni{tavaju ozon mnogo manje nego CFC jedinjenja.
DINAMIKA HLORNIH JEDINJENJA Samo metil hlorid ima jak prirodni izvor (u okeanima i sagorevanjem biomasa). CFC-11 (raspr{ivači) i CFC-12 (rashlađivači) čine vi{e od 50%
DINAMIKA HLORNIH JEDINJENJA CFC i ugljen tetrahlorid su skoro inertni u troposferi, nerastvorljivi u vodi, a vreme života im je 50-200+ godina! HCFC su malo reaktivniji, vreme života im je 1-20 godina. Iako teža od vazduha, hlorna jedinjenja dospevaju u stratosferu zahvaljujući kretanju vazduha. Postoji 10-20 godina vremenske razlike između emitovanja CFC-a i uništavanja ozona
HIPOTEZA ILI TEORIJA? Laboratorijski testovi: Cl i ClO Merenja u stratosferi Veza između antarktičkog o{tećenja ozona i emisije CFC-a je dokazana Na srednjim g.{. - verovatna veza
RAKETE I AVIONI Lansiranje Space Shuttle-a i drugih raketa godi{nje ubaci u stratosferu 725 t Cl {to je zanemarivo u poređenju sa CFC (~ 1Mt/god (1980.) ~0.3 Mt/god. stiže u stratosferu) Avioni? Podeljena mi{ljenja. Analiza je vrlo komplikovana. U pitanju je azotni ciklus rekombinacije. Procena je (WMO) da čitava flota civilnih aviona daje <2% o{tećenja (91.,94.). Konkord svake sekunde sagori 700 kg vazduha.
ANTARKTIČKA “OZONSKA RUPA” Otkrivena zemaljskim merenjima 1980-84 Halley Bay Vrlo niske vrednosti od avgusta do novembra; na početku perioda vrednost je niska (<300 DU), a onda umesto da polako raste kada se u proleće pojavi svetlost, ona pada na ispod 150 DU i manje;
ANTARKTIČKI TREND
ANTARKTIČKA “OZONSKA RUPA” U nižoj stratosferi između 15 i 20 km oko 95% ozona je uni{teno; iznad 25 km o{tećenja su mala a kao neto rezultat pojavljuje se o{tećenje od oko 50%; U kasno proleće vraćaju se normalne vrednosti kada topli ozonom bogati vazduh počne da struji sa manjih geografskih {irina;
“PSC” TEORIJA Polarni vrtlog - dok se zimi stratosferski vazduh hladi zahvata ga Koriolisova sila i uspostavlja jaku zapadnu cirkulaciju oko pola; kad se sunce vrati vetar slabi, ali vrtlog ostaje stabilan do novembra stvarajući izolovan duguljast sud; Polarni stratosferski oblaci (Polar Stratosferic Clouds -PSC) javljaju se jer je polarni vrtlog izuzetno hladan (u nižoj stratosferi čak ispod -80 C); sastav ovih oblaka uglavnom azotna kiselina i voda; Komplikovane hemijske reakcije na PSC onemogućavaju hlor da završi u svojim rezervoarima; ostaje u aktivnom stanju koje uništava ozon; Dokazi PSC teorije - pokazuje se smanjena koncentracija rezervoara za vreme zime i proleća dok je izrazito povećana koncentracija ClO
Polarni stratosferski oblaci (Polar Stratosferic Clouds -PSC) javljaju se jer je polarni vrtlog izuzetno hladan (u nižoj stratosferi čak ispod -80 C); sastav ovih oblaka uglavnom azotna kiselina i voda; Polarni stratosferski oblaci (Polar Stratosferic Clouds -PSC) javljaju se jer je polarni vrtlog izuzetno hladan (u nižoj stratosferi čak ispod -80 C); sastav ovih oblaka uglavnom azotna kiselina i voda; Komplikovane hemijske reakcije na PSC onemogućavaju hlor da zavr{i u svojim rezervoarima; ostaje u aktivnom stanju koje uni{tava ozon; Dokazi PSC teorije - pokazuje se smanjena koncentracija rezervoara za vreme zime i proleća dok je izrazito povećana koncentracija ClO
BUDUĆNOST “OZONSKE RUPE” Hoće li ozonska rupa nastaviti da raste? Rupu opisujemo povr{inom, dubinom i vremenskom dimenzijom. Ako rupu defini{emo kao oblast sa < 200 DU onda ona zahvata onaj deo vrtloga izpod 65 stepeni, dok se sam vrtlog nalazi ispod 55 stepeni; ako koncentracija hlora nastavi da raste rupa će se pro{iriti na celi vrtlog ali se ne očekuje da se pro{iri na Australiju ili Južnu Afriku (nekoliko puta pro{la je južnim Čileom);
TRENUTNO STANJE
TRENUTNO STANJE
TRENUTNO STANJE
BUDUĆNOST “OZONSKE RUPE” Rupa je locirana u nižoj stratosferi i čak iako koncentracija hlora u stratosferi nastavi da raste u narednih desetak godina možda će se pojaviti njeno prodiranje i u vi{e slojeve stratosfere, ali nikako u značajnijem obimu. Vrtlog se prekida dolaskom toplog ozonom bogatog vazduha sa severa; ako se stratosfera hladi, vrtlog postaje stabilniji i rupa će trajati duže; dva su uzroka hlađenja stratosfere - efekat staklene ba{te, i samo stanjivanje ozona. U budućnosti možemo očekivati duže živeće rupe (90. do poč. decembra), a moguće je i da ranije počnu (93.-96.) Za{to je važna? Tamo niko ne živi. - Iako je locirana na Antarktiku njeni efekti nisu; nakon razbijanja rupe hladan vazduh dolazi čak do Australije; 3% globalnog o{tećenja;
ARKTIK ? Ima li rupe na Arktiku? Vrtlog je puno slabiji, temperature su vi{e, PSC su ređi i razbijaju se ranije u proleće; ako se nastave efekti staklene ba{te pojaviće se, ali manja od one na Antarktiku (mini rupa iz 1997.)
ARKTIK I ANTARKTIK
UV ZRAČENJE Spektar elektromagnetnih talasa Spektar Sunčevog zračenja Zračenje sa talasnim dužinama manjim od vidljive svetlosti
UV ZRAČENJE Spektar zračenja Sunca odgovara približno zračenju crnog tela Osvetljenost (ozračenost, irradiance) (W/m2), Gustina osvetljenosti (spektralni intenzitet) (W/m2 nm)
UV ZRAČENJE Podela: UVA (320-400 nm) UVB (280-320 nm) UVC (200-280 nm) UVA nije {tetno (?), ne apsorbuje ga ozonski sloj UVB je {tetno, ozonski sloj ga delimično apsorbuje
VEZA SA OZONSKIM SLOJEM Direktna veza između povećanog intenziteta UV zračenja i osiroma{enja ozonskog sloja
UV NA ZEMLJI Dva su osnovna parametra koji određuju ozračenost na povr{ini Zemlje: put koji Sunčevi zraci prelaze, i stanje atmosfere, nadmorska visina je treći parametar koji je povezan sa prethodna dva;
SZA - SOLARNI UGAO Solarni ugao - SZA (Solar Zenith Angle) određuje dužinu puta UV zraka; zavisi od geografske {irine, doba dana, doba godine, može biti nula samo za (23.5S-23.5N); Intenzitet UV zračenja je veći na malim geografskim {irinama i većim nadmorskim visinama;
ATMOSFERA KAO FILTAR Ozračenost takođe zavisi od stanja oblaka i atmosferskih aerosola, a u slučaju UV zračenja i od stanja ozonskog sloja, kao i od refleksije od povr{ine Zemlje .
ATMOSFERA KAO FILTAR Oblaci i aerosoli rasejavaju, a SO2 apsorbuje i rasejava UV Tanki oblaci rasejavaju UV zračenje prema povr{ini Zemlje, a deblji resejavaju zračenje uglavnom nazad ka kosmosu.
BIOLO[KO DEJSTVO UV ZRAKA Fotoni dovoljno velike energije u stanju su da raskidaju veze između atoma i tako uni{tavaju molekule; {to je energija fotona veća - veća je verovatnoća destruktivne reakcije; {to je veći broj fotona, o{tećenja su veća;
EFEKTI PREKOMERNOG OZRAČIVANJA Opekotine i sunčanica Ubrzano starenje kože Karcinomi kože - karcinom bazalnih ćelija
- karcinom skvamoznih ćelija,
- melanom
Alergijska osetljivost O{tećenja oka (katarakta, ptirigium, o{tećenja makule)
SAVETI ZA IZLAGANJE SUNCU Ograničiti vreme na podnevnom suncu {to je vi{e moguće (UV je najjače u intervalu od 10 do 16 h) Potražiti obave{tenje o UV indeksu u medijima (značajna informacija) Nosite sunčane naočare koje zaustavljaju 99-100% UV zračenja (staklene naočare) Nosite {e{ir (sa {irokim obodom)
SAVETI ZA IZLAGANJE SUNCU Potražite hladovinu (kada je Va{a senka veća od Vas - UV nivo je nizak, ako je senka kraća od Vas - potražite hladovinu!) Za{titite izložene delove tela odećom za vreme produženog boravka na suncu (pamučna odeća dugih nogavica i rukava, majice sa kragnom) Koristite za{titna sredstva (za{titni faktor 15 i vi{e) Izbegavajte UV lampe i salone za kvarcovanje
ZABLUDE I ISTINE O SUNČANJU Zabluda: Sunčani ten je zdrav Istina: Ten je rezultat odbrane Va{eg tela protiv daljeg o{tećenja od UV zračenja
ZABLUDE I ISTINE O SUNČANJU Zabluda: Ten {titi od sunca Istina: Tamni ten na koži nudi za{titu koja odgovara faktoru 4
ZABLUDE I ISTINE O SUNČANJU Zabluda: Ne može se izgoreti po oblačnom danu Istina: Do 80% UV zračenja prolazi kroz tanke oblake. Čestice u nižoj atmosferi mogu povećati UV dozu puno preko normalne.
ZABLUDE I ISTINE O SUNČANJU Zabluda: Ne može se izgoreti u vodi Istina: Voda minimalno {titi od UV, a refleksija od povr{ine može povećati dozu.
ZABLUDE I ISTINE O SUNČANJU Zabluda: Za{titna sredstva me {tite pa mogu da se sunčam duže. Istina: Za{titna sredstva nisu namenjena da povećaju izloženost suncu. Za{tita koju oni pružaju kritično zavisi od njihove upotrebe.
ZABLUDE I ISTINE O SUNČANJU Zabluda: Ako pravim pauze u sunčanju neću izgoreti. Istina: Izloženost suncu je kumulativna veličina tokom dana.
ZABLUDE I ISTINE O SUNČANJU Zabluda: Ako ne osećam vrele zrake neću izgoreti. Istina: O{tećenja nastaju zbog UV, a ne od vidljivog i IC zračenja.
MED MED (Minimal Erythemal Dose) - minimalna iritirajuća doza - je jedinica biolo{ki efektivnog izlaganja UV zracima; predstavlja primljenu dozu za pojavu crvenila na koži; Zavisi od mnogo faktora (doba dana, doba godine, tipa kože, vrste aktivnosti, upotrebe za{titnog sredstva) i karakteri{e se vremenom do pojave crvenila; Primer - mesec jun u podne: A=20 minuta - tip kože III: B=1.5 – {etnja: C=3 za{titno sredstvo sa faktorom: D = 4 - rezultat: AxBxCxD = 360 minuta = 6 h; Stručnjaci preporučuju da se godi{nje ostvari 30-50 MED;
UV INDEKS (EPA) UV indeks omogućuje dnevnu prognozu očekivanog rizika preteranog izlaganja suncu. On prognozira intenzitet UV zračenja na skali od 0 do 10+, gde 0 označava minimalni a 10+ vrlo visoki rizik: UV indeks nivo izlaganja 0-2 minimalni 3-4 niski 5-6 srednji 7-9 visoki 10+ vrlo visoki
SRAČUNAVANJE UV INDEKSA Sračunavanje počinje satelitskim merenjem trenutnog ozonskog sloja za celu planetu nakon čega se vr{i prognoza za sledeći dan; kori{ćenjem radijativnog transfer modela sračunava se količina UV zračenja koja bi dospela na Zemlju u opsegu talasnih dužina od 290-400 nm u trenutku minimalnog SZA; Tada se svaka vrednost množi vredno{ću težinske funkcije (McKinlay-Diffey Erythema Action Spectrum) koja uzima u obzir biolo{ko dejstvo UV zraka:
SRAČUNAVANJE UV INDEKSA Talasna dužina Ulaz Težina Rezultat 290 nm 10 15 150 350 nm 20 5 100 400 nm 50 3 150 suma 400 Sada se uzima u obzir stanje oblaka i nadmorska visina; povećanje je 6% za svaki kilometar nadmorske visine; čisto nebo transmituje 100%, rastresiti oblaci 89%, slomljeni oblaci 73% a potpuno oblačno nebo 31% 400 x 1.06 x 0.73 =309.5 /25 =12.4 =12
UV PROGNOZA
TOMS SNIMAK
Svetski centri podataka za ozon i UV zračenje / WMO - Region VI 18 Nemačka 11 Velika Britanija 10 Italija 9 Rusija 7 Francuska, Norve{ka 5 Portugal 4 [vajcarska, Ukrajina 3 Bugarska (Kaliakra, Primorsko, Sofia), [panija, [vedska 2 Austrija, Če{ka, Danska, Gruzija, Grčka (Solun, Atina), Grenland, Izrael, Litvanija, Poljska 1 Ujedinjeni Arapski Emirati, Belgija, Belorusija, Estonija, Finska, Mađarska (Budimpe{ta), Irska, Izrael, Latvija, Holandija, Rumunija (Bukure{t), Slovačka, Slovenija (Mount Krvavec), Turska
Sporazumi o za{titi OZONSKOG SLOJA Bečka konvencija o za{titi ozonskog sloja 1985. Montrealski protokol o supstancama koje osiroma{uju ozonski sloj 1987. Londonski amandman 1990. Kopenha{ki amandman 1992. Montrealski amandman 1997. Pekin{ki amandman 1999.
BEČKA KONVENCIJA Nacije su se složile da preduzmu “adekvatne mere … da za{tite ljudsko zdravlje i okolinu od različitih efekata koji rezultiraju ili izgleda da rezultiraju od ljudskih aktivnosti, koje menjaju ili izgleda da menjaju ozonski sloj”. Ne pominju se posebne supstance koje o{tećuju ozon,a CFC se pojavljuju u spisku supstanci koje treba pratiti. Glavni cilj konvencije je da ohrabri istraživanja i kooperaciju između zemalja kao i razmenu informacija. Po prvi put nacije su se složile da razmatraju globalni problem okoline, pre nego {to su njegovi efekti ostvareni ili čak naučno dokazani.
MONTREALSKI PROTOKOL Finalni dogovor sadrži klauzule koje pokrivaju specijalne okolnosti nekoliko grupa zemalja, posebno zemalja u razvoju koje ne žele da protokol ukoči njihov razvoj. Protokol je konstruktivno fleksibilan, može se poo{triti kako se naučne činjenice osnažuju bez neophodnosti da se vr{i novo kompletno pregovaranje. On postavlja “eliminaciju” supstanci koje uni{tavaju ozon kao svoj “finalni cilj”. Protokol je stupio na snagu 1. januara 1989. god., a sada su njegove potpisnice 155 zemalja od kojih je preko 100 zemalja u razvoju.
MONTREALSKI PROTOKOL Protokol je bio samo prvi korak, kao {to je uočeno jo{ u to vreme. Od kada je potpisan, događaji su se razvijali zadivljujućom brzinom. Nove naučne činjenice pokazuju da bi jača i {ira kontrola bila potrebna, a vlade i industrija su odmakle mnogo dalje i brže nego {to bi iko verovao da je moguće.
AMANDMANI NA MONTREALSKI PROTOKOL Specifikacija pojedinih supstanci i limiti za njihovu proizvodnju Omogućiće smanjenje prisustva katalizatora ozonske rekombinacije u stratosferi
DA LI IMA RAZLOGA ZA STRAH? Zavisi od toga koliko ste pla{ljivi (hrabri) - od nečega se mora umreti! A sada ozbiljno: važno je shvatiti da prekomerno izlaganje suncu predstavlja potencijalnu opasnost. Odnos prema suncu - deo zdravstvene kulture. Postupati prema savetima. Za{titi najmlađe - oni ne znaju ono {to znate Vi nakon ovog predavanja.
KRAJ
300>
Dostları ilə paylaş: |