Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 5/95
Svijetlo je primarni izvor energije iz kojeg biljke tvore šećere i druge tvari esencijalne za heterotrofe.
Heterotrofinim hidrobiontima svjetlost je značajna za snalaženje u prostoru – signalno značenja,
djeluje na biokemijske procese u organizmu ( tvorba vitamina), na hormonalni sustav, odnosno način
razmnožavanja, boje hidrobionta… Hidrobionti koji žive na velikim dubinama su razvili svojstvo
bioluminiscencije, što im je od velikog značenja prilikom traženja jedinki suprotnog spola i zaštiti od
predatora.
Boja vode ovisi o promjenama svjetlosnih prilika i sestonu. Seston čine sve sitne čestice koje se
nalaze u vodi; i živi organizmi i prašina, odnosno druge sitna anorganske čestice.
Biolumniscence (bio – život + lumniscence – svijetljenja) kemijski uvjetovano svjetlucanje živih stanica, poglavito emisije svjetla nastalog
staničnom oksidacijom toplinski stabilnog supstrata (luciferin) uz prisutnost luciferase – enzima osjetljivog na toplinu
Gustoća vode ovisi
o temperaturi, količini otopljenih tvari - poglavito soli i tlaku. Voda na površini je
manje gustoće i u kontaktu je s hladnim zrakom pa se prije zamrzava. Led, kao dobar termički izolator
onemogućava, odnosno usporava hlađenje slojeva vide ispod leda. Na taj način dublji slojevi bivaju
zaštićeni od hladnoće i ribe u njima, uz bitno usporen metabolizam mogu prezimiti zaštićene od
zamrzavanja. Kako led onemogućava prodiranje svijetla bitnog za fotosintezu i kontakt zraka, odnosno
kisika i vode, smanjena količina kisika može dovesti do pomora riba i drugih akvatičnih organizama.
Kisik u vodu dolazi fotosintezom (5-20 mg/L = g/m
3
) i otapanjem iz atmosfere (1-5 mg/L = g/m
3
). Kisik
iza atmosfere se najbolje otapa u vodi kada voda pada u vodu. Tada dolazi do intenzivnog miješanja
vode i mjehurića zraka, tako da površina kontakta vode i kisika više stotina puta premaši kontaktnu
površinu vode i zraka u mirovanju.
Voda osiromašuje kisikom disanjem planktona
(5-15 g/m
3
), nektona (ribe 2-5 g/m
3
) i bentosa (1-
3 g/m
3
), te oksidativnim procesima tijekom
raspadanje organske tvari.
Utjecaj algi na količinu kisika tijekom 24 h.
Uslijed fotosintetskog djelovanja algi, kisika u
vodi ima najviše u popodnevnim satima (16h), a
najmanje u jutarnjim (8h). To u spoznaju je bitno
primijeniti pri planiranju prehrane – posljednji
obrok nikada se na smije dati ljeti poslije 18 h. U
intenzivnim uzgojima je potrebno uključiti
aeratore ujutro u 4 sata.
Količina kisika tijekom dana. Izvor: http://www.krisweb.com/
S porastom temperature, mogućnost vode da primi kisik opada. Tako voda može primiti:
Temperatura u (°C) Količina kisika koja se može otopiti (g/m
3
)
0°C
14.16 g/m
3
10°C
10.2 g/m
3
20°C
8.84 g/m
3
30°C
7.73 g/m
3
Prema zahtjevima za kisik organizmi se dijele na
•
Eurioksibionte – žive u širokoj amplitudi kolebanja kisika i
• Stenooksibionte – mogu živjeti samo pri vrlo specifičnoj koncentraciji kisika
Euryoxibiong (gr, eury – širok + lat. Oxidum – kisik + bios – život), organizmi koji mogu živjeti uz velika kolebanja koncentracije kisika
Stenooxibiont (gr, steno - uzak + lat. Oxidum – kisik + bios – život), organizmi koji mogu živjeti samo pri vrlo specifičnoj koncentraciji kisika
Zijev ili ustanak riba je posljedica hipoksije u vodi. Pri tome se javlja
mehanizam pozitivne povratne
sprege po shemi:
Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 6/95
Pad koncentracije kisika ugiba plankton intenziviraju se oksidacijski procesi uslijed raspadanje
organske materija povećava se potrošnja kisika pada koncentracija kisika
U takvoj situaciji ne treba hraniti ribu jer će se time povećati potrošnja kisika (ubrzani metabolizam,
organska tvar u vodi…).
Stres. Pri manjku kisika nastupa stres; organizam manjak pokušava komprimirati smanjenom
potrošnjom energije (kisika) u probavnom traktu. Uslijed toga dolazi do smanjenog protoka krvi kroz
probavni trakt što dovodi do abnormalnog vrenja, tvorbe plinova i posljedičnog okretanja na leđa.
Ugljični dioksid u vodu dolazi otapanjem iz atmosfere, kao produkt biokemijskih procesa (disanje
hidrobionta, razgradnja organske tvari, a troši se fotosintezom (H
2
0 + CO
2
šećeri).
Ugljični dioksid u visokim koncentracijama je toksičan (CO
2
+ H
2
O H
2
CO
3
H
+
+HCO
3
-
). Toksično
djelovanje se očituje u alternacijama brojnih funkcija organizma; pogoršavanje ishrane i opće
otpornosti riba.
Kiselost (aktivna reakcija – pH). Kiselost vode je uvjetovana ponajviše količinom i odnosom CO
2
i
H
2
CO
3
. Stoga će na pH vode utjecati biološki procesi koji djeluju na koncentraciju CO
2
. Kako su
intenzitet tvorbe i razgradnje ugljičnog dioksida ciklički mijenja i tijekom dana i tijekom godine, postoje
dnevna i godišnja kolebanja pH.
Kiselost, odnosno pH vode utječe na procese izmjene tvari, iskorištavanje hrane, stupanj otpornosti
prema bolestima…
Biotički čimbenici
Asimilacija autotrofnih organizama.
Fotosintezom se tvori primarna hrana. Količina
primarne hrane uvjetuje razinu razvoja
heterotrofnih hidrobionata. Autotrofni organizmi
tvore kisik (O
2
), djeluju na promjene minerala,
a autotrofne bakterije oksidiraju sumporovodik i
metan.
Bitni biotički čimbenici na koje možemo
utjecati:
• Broj
parazita
• Broj, odnosno zastupljenost predatora
• Veličina populacije
• Reprodukcija; izmjena generacija, broj
potomaka
• Tipovi bilja koje rastu u to m
području/vodi
Kružni tijek tvari u vodama.
Producenti konzumenti reducenti
Raspored i sastav životnih zajednica
Vodeni ekosustavi su horizontalno podijeljeni na dva osnovna biotopa:
• pelagijal (vodeni stupac) i
• bental
(dno).
Pelagijal čine:
• Plankton - biljni i životinjski organizmi koji žive u vodenom stupcu u stanju lebđenja. Tu
spadaju i bakterije.
• Nekton – krupne životinje s dobro razvijenim organima za kretanje, prilagođeni životu na
određenom mjestu u vodenom stupcu.
• Neuston – skup organizama koji žive na površini vode zahvaljujući napetosti površine;
bakterije, alge, ličinke insekata, odrasli insekti. Neuston se razvija samo u vodama s mirnom
površinom.