Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 9/95
Saprobni sistem po Libermanu je:
stupanj boniteta
zona
boja
1. oligosaprobna
zona
plavo
2.
alfa - mezosaprobna zona
zeleno
3.
beta - mezosaprobna zona
žuto
4. polisaprobna
zona
crveno
Oligosaprobna zona (1. stupanj boniteta) ima slabo onečišćenu vodu. Voda je bistra, buja biljni
životinjski svijet.
Alfa - mezosaprobna zona (2. stupanj boniteta) ima umjereno onečišćenu vodu. Uspostavljeno je
aerobno stanje. Nema amonijaka. Ugljičnog dioksida ima u većim količinama. BPK
5
* i PKP** rastu.
Boja vode uslijed obilja fitoplanktona ima zelenkastu nijansu. Razvija se i bentonska vegetacija alga i
drugog vodenog bilja. Razvija se fauna mekušaca, a od riba, bjelice i šarenice.
*BPK
5
– Biokemijska Potrošnja Kisika kroz 5 dana.
**PKP – Potrošnja Kalijevog Permanganata
Beta - mezosaprobna zona (3. stupanj boniteta) ima jako onečišćenu vodu. Voda ima neugodan
miris od produkata razgradnje proteina i ugljikohidrata. Obalno područje obraslo je vodenim i drugim
biljem. U mulju se nalaze puževi barnjaci. Alfa i beta mezosaprobne zone se slabo razlikuju i pripadaju
glavnim zonama onečišćenja.
Polisaprobna zona (4. stupanj boniteta) ima značajna onečišćenja organskim tvarima. Javljaju se
intenzivni procesi truljenja i manjak kisika. Kao produkti razgradnje, u vodi se lako utvrđuju amonijak,
sumporovodik i ugljični dioksid. BPK
5
i PKP su jako visoki. Voda ima neugodan miris na trulež i
fekalije, bilo zbog ispuštanja gradske kanalizacije, bilo zbog otpadnih voda iz industrije. Na površini
plivaju nakupine mulja vezane nitastim bakterijama.
Navedeni sistemi se mogu primjenjivati samo ukoliko je voda zagađena organskim tvarima koje se
mogu razgraditi. Nemoguće ih je primijeniti ako je voda zagađena anorganskim tvarima, osobito
toksičnim.
U vode dolaze i znatne količine deterdženata koji štetno djeluju na vodene organizme. Danas se
najviše prodaju anion-aktivni deterdženti (šamponi, sapuni, alkilsulfati). Ti deterdženti djeluju otrovno
na ribe već u koncentraciji od 2.5 ppm. Osim na ribe, djeluju i na vodenbuhe, alge, rakove, više
vodeno bilje.
UREDBA O KLASIFIKACIJI VODA (NN, 77, GODINA 1986)
TVORBA I RAZGRADNJA ORGANSKE TVARI
U ovom poglavlju nas zanimaju procesi koji će se zbivati na obamrloj organskoj tvari. Obamrli biljni i
životinjski ostavici predstavljaju obamrlu organsku tvar. Živa organska tvar (žive biljke i životinje),
izuzev mikroorganizama, ovom prilikom nam nije interesantna.
Mrtvu organsku tvar zahvaćaju:
• Truljenje, raspadanje organske tvari uz prisustvo kisika i djelovanje aerobnih
mikroorganizama do krajnjih produkata: voda, plinovi i mineralni spojevi.
• Gnjiljenje, raspadanje organske tvari bez prisustva ili uz nedovoljno prisustvo kisika i bez
prisustva bakterija (vidi priručnik 'Osnovne obdukcijske tehnike životinja'). Proces se
sastoji od jako izražena autolize. Rezultira stvaranjem humusa.
• Adipocere (lat. adipo – mast + cera – vosak), svojstvena voštana supstanca nastala
tijekom razlaganja životinjskog tkiva u vlažnim uvjetima uz nedovoljno prisustvo zraka.
Sastoji se prvenstveno od netopivih soli masnih kiselina.
• Mumificatio, mumifikacija tijela nastupa ukoliko je leš izložen jakoj struji suhog zraka.
Sistematika riba
Biologija i patologija riba
Stranica 10/95
RIBNJACI
Ribnjaci, u širem smislu, se dijele na:
• toplovodne ribnjake u kojima se prvenstveno uzgajaju šarani; stoga se toplovodni ribnjaci zovu
i ciprinidni, odnosno šaranski ribnjaci,
• hladnovodni 'ribnjaci', bolje rečeno ribogojilišta, su namijenjeni uzgoju pastrva; stoga su
sinonimi salamonidna odnosno pastrvska ribogojilišta.
Zbog znatnih razlika u uzgoju toplovodnih i hladnovodnih riba, ribnjacima u užem smislu se zovu
toplovodni ribnjaci, a objekti namijenjeni uzgoju pastrva se nazivaju ribogojilišta.
Ribogojilišta ('hladnovodni ribnjaci') su smještani u brdskim područjima. Karakterizira ih velika
količina bistre, protočne vode. Rastu mlađa (prva faza) se odvija na temperaturi od 8-10°C. Potom ide
druga faza koja se odvija na temperaturi od 10-14°C. Temperature ispod 5°C su nepovoljne.
Optimalna temperatura vode u ribogojilištu je 8-12°C. Kako su u ribogojilištima ribe konstantno
izložene hladnoj protočnoj vodi i stoga moraju stalno plivati, izrazito su osjetljiva na pad koncentracije
kisika. U ribogojilištima kisika treba biti iznad 10 ppm. Hipoxia se očituje pri koncentracijama od 5-7
ppm kisika. Sve ispod 5 ppm kisika je kritično.
Toplovodni ribnjaci su vodeni ekosustavi dubine 1-2 m. Temperatura vode može biti do 30°C.
Optimalna koncentracija kisika je 7-9 ppm, a prikladan pH je između 7 i 8. Potrebni elementi za uzgoj
riba su: kisik, vodik, ugljik, dušik, sumpor, fosfor, silicij, mangan, kalij, kalcij, magnezij i željezo.
Neželjeni spojevi su klor, amonijak, fenol...
Optimalna koncentracija kisika u ribnjaku je 7-9 ppm (mg/l), kod 3-3.5ppm šaran pokazuje znakove
hipoksije. Ukoliko se koncentracija kisika spusti ispod 3.5 ppm i to potraje duže vrijeme, nastupiti će
ugibanja. Optimalna temperatura za uzgoj šarana je 25°C.
Sadržaj kisika otopljenog u vodi ovisi o tlaku, temperaturi i koncentraciji organske tvari u vodi.
Što je veći tlak zraka veći parcijalni tlak kisika u zraku veći parcijalni tlak kisika u vodi
Porast temperature smanjuje sposobnost vode da veže plinove. Tako voda može vezati 14 ppm kisika
pri 0°C, 11 ppm kisika pri 10°C i 8 ppm pri 25°C.
Zagađenje troši kisik. Uslijed povećane koncentraciji organske tvari u vodi doći će do bujanja
heterotrofnih (mikro)organizama koji potrebuju znatne količine kisika...
Voda namijenjena uzgoju riba treba biti neutralna; pH=7. Dozvoljena su blaga odstupanja; pH od 6.7-
7.2. Kritično stanje će nastupiti ukoliko se voda znatno zakiseli (pH<4.8), odnosno poprimi lužnata
svojstva (pH>9.2).
Ribe će dobro podnositi koncentraciju ugljičnog dioksida do 2 ppm (mg/l). Kritična granica će biti 50-
200 ppm CO
2
u vodi. Ugljični dioksid se veže s vodom i tvori ugljičnu, odnosno karbonatnu kiselinu;
CO
2
+ H
2
0
H
2
CO
3
Ribe su poikilothermal-ni organizmi i ne mogu podnijeti velike temperaturne oscilacije kao
eurythermal-ni ili homeothermal-ni organizmi.
Phytoplankton su autotrofni organizmi koji fotosintezom stvaraju organsku tvar. Zelene alge
(Chlorophyta) tvore 50% fitoplanktona. Modro-zelene alge uzrokuju cvjetanje vode. Fitoplankton
predstavlja hranu za zooplankton.
Zooplankton sačinjavaju protozooa, rotatoria, chladocera, copepoda... To su heterotrofni organizmi
koji se hrane bilo phytiplankton-om, bilo otpadnim organskim tvarima (zagađenje!).
Makrophity su velike biljke:
• nadvodne – trska, šaš, rogoz,
• biljke koje plutaju – nadvodna leća, paprat, lopoč,
• podvodno bilje – mrijesnjak, vošćika, parožina
Poželjna obraslost ribnjaka vodenim biljem ne bi smjela biti veća od 30%.