Željko Kaluđerović
Yüklə 207,16 Kb. Pdf görüntüsü
|
FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA 141 God. 36 (2016) Sv. 1 (75–88) Ž. Kaluđerović, Anaksimenov i Diogenov animatizam 82 Jednu od teškoća u interpretaciji ovog pasusa predstavlja činjenica da Aristo- tel nije direktno spomenuo ni jedno jedino ime. Osim teze da ono što je »gu- šće od vatre a finije (nježnije) od zraka« 38 (πυρ
ὸς μὲν πυκνότερον ἀέρος δὲ λεπτότερον) (Phys.187a14–15) možda predstavlja Anaksimandrovo stano- vište, postoji i drugačiji interpretacijski pristup koji tvrdi da spomenuti stav potječe iz nekog kasnijeg perioda jer on, u izvjesnom smislu, posreduje izme- đu Heraklita i Anaksimena, Talesa i Anaksimena ili Heraklita i Talesa. Svoje porijeklo ovaj stav ima u Anaksimenovim opservacijama, o kojima je bilo riječi u prvom dijelu ovog rada, zato što je on prvi mislilac za koga su gusto i rijetko bili sućinski elementi njegove doktrine. Ovakvo mišljenje vodi do tvrdnje da vjerovanje u »posrednu« tvar pripada nekom članu Anaksimenove škole, moguće nekom od posljednjih sljedbenika koji je imao velikog utjecaja u potonjim vremenima. 39 Kada je u pitanju »nešto između«, ako i može biti nedoumica oko toga na koga je Aristotel mislio, onda kada se spomene voda (Tales, moguće Hipon) i vatra (Heraklit, Hipas) znatno je izvjesnije o kome se radi. Nema mnogo dileme ni kada se navede treći element – zrak. Riječ je o Anaksimenu i Diogenu iz Apolonije. Na drugom mjestu Stagiranin ekspli- citno i kaže (Met.984a5–7): Anaksimen i Diogen postavljaju zrak kao [da je] raniji od vode, i kao najviše načelo od jed- nostavnih tijela. 40 Ἀναξιμένης δὲ ἀέρα καὶ Διογένης πρότερον ὕδατος καὶ μάλιστ᾿ ἀρχὴν τιθέασι τῶν ἁπλῶν σωμ
άτων. Iako je pluralnost načela, koja je uvedena u tzv. postparmenidovskom pe- riodu, omogućila »spašavanje« pojava, ponovno uvođenje mnoštva i učinila mogućim kretanje, Diogen iz Apolonije, kao mlađi Anaksagorin suvremenik, krenuo je drugim putem. On je, kao posljednji ili među posljednjim fizičarima (DK64A5), pokušao reafirmirati staro jonsko monističko učenje o jednom jedinstvenom arche-u. Premda je njegov pokušaj uklapanja monističkog prin- cipa u tada aktualne tokove pluralizma načela već od Teofrasta opravdano bio prepoznat kao eklektički, Diogenov pristup procesu nastajanja, postojanju praznine, shvaćanju duše i svojevrsnom teleološkom tumačenju prirode, 41 bio
je plodotvoran u potonjim filozofskim koncepcijama, te će neke od ovih tvrd- nji podrobnije biti istražene u nastavku rada. Apolonjanin se potrudio ponuditi, što je i stajalo (DL,IX,9,57) na početku njegova spisa (vjerojatno pod nazivom O prirodi – Περ ὶ φύσεως), nesporno načelo koje je bilo praćeno »jednostavnim i dostojanstvenim« tumačenjem. Teofrast 42 to izlaže na sljedeći način (DK64A5): I on [Diogen iz Apolonije, prim. Ž. K.] tvrdi da je priroda svega zrak i da je on neograničen i vječan, a da iz njega zgušnjavanjem, razrje- đivanjem i promjenom u stanjima nastaje [ob]lik drugih [stvari]. 43 τ ὴν δὲ τοῦ παντὸς φύσιν ἀέρα καὶ οὗτός φησιν ἄπειρον εἶναι καὶ ἀίδιον, ἐξ οὗ πυκνουμένου κα ὶ μανουμένου καὶ μεταβάλλοντος τοῖς π άθεσι τὴν τῶν ἄλλων γίνεσθαι μορφήν. U drugom fragmentu (DK64B2), Diogen emfatički ističe da sva bića postaju drugo iz onog istog i jesu to isto, što je stanovište koje bi bilo prihvatljivo većini predsokratovaca, osim, naravno, elejcima. Kritizirajući Empedokla i Anaksagoru, ovaj Anaksimenov »slušalac« iz Apolonije (DK64A1) smatra da ništa ne može biti drugo biće u svojoj vlastitoj prirodi, što govori da u osnovi njegovog monizma nije napola ili djelomično reflektirana misaona i jezička ekonomičnost ranih Milećana, već nemogućnost interakcije između apsolut- no drugačijih bivstava. Drugi Diogenov fragment završava s, kako neki inter- pretatori smatraju, 44 najranijim sigurnim iskazom principa kojeg je Aristotel uopće pripisao predsokratovcima (DK64B2): FILOZOFSKA ISTRAŽIVANJA 141 God. 36 (2016) Sv. 1 (75–88) Ž. Kaluđerović, Anaksimenov i Diogenov animatizam 83 Ali sva ova bića koja su druga iz istog, nastaju sad ova, sad ona i prelaze natrag u isto. 45 ἀλλὰ πάντα ταῦτα ἐκ τοῦ αὐτοῦ ἑτεροιούμενα ἄλλοτε ἀλλοῖα γίνεται καὶ εἰς τὸ αὐτὸ ἀνα- χωρε
ῖ. Zrak je, dakako, to jedno isto iz koga nastaju druga bića, koja su s obzirom na njega isto. Ovakvu interpretaciju potvrđuje Stagiranin u djelu O nastajanju i 28
i u Teofrastovu izvještaju (DK64A19) o Dio- genu iz Apolonije, odnosno u njegovu objaš- njenju zašto je kod ptica dah (πνε ῦμα) bez mišljenja ( ἄφρονα).
29 Grčka imenica muškog roda θυμ ός najčešće znači ‘srce kao životna snaga’, ‘život’, ‘uz- buđenje’, ‘živost’, ‘žestina’, ‘hrabrost’, ‘že- lja’, ‘nagon’, ‘odluka’, ‘pomisao’, ‘svjesnost’ itd. Detaljnije vidi u: Željko Kaluđerović, »Predsokratsko razmatranje φρ όνησις-a i α ἴσθησις-a«, Filozofska istraživanja, god. 34, (2014), sv. 3, br. 135, str. 393–406. 30 G. S. Kirk, J. E. Raven, The Presocratic Phi- losophers, str. 159. Nasuprot njima, Malcolm Schofield tvrdi da su ‘zrak’ i ‘dah’ jedini Anaksimenovi autentični izrazi, a da ih Aeti- je spominje, dodajući da nema mnogo razloga za sumnju da je on u ovom kontekstu govorio o ‘duši’. Schofield nudi i značajno drugači- ji prijevod originalnog dijela Anaksimenova fragmenta: »Na primjer (hoion), kao dah, kaže on, naša duša upravlja nama, a (kai) zrak obu- hvaća čitav svijet« (»For example (hoion), it is as breath, he says, that our soul controls us, and (kai) air encloses the whole world«). Malcolm Schofield, »The Ionians«, u: Christopher C. W. Taylor (ur.), Routledge History of Philosophy. Volume I: From the Beginning to Plato, Taylor & Francis e-Library, London, New York 2005., str. 42–79, doi: http://dx.doi.org/10.4324/9780 203027219, str. 59. Rečenica o kozmosu, u ovom alternativnom čitanju Aetijeva komen- tara, neće tada izražavati zaključak nekakvog izvođenja, već će naprosto biti verzija funda- mentalne Anaksimenove teze da apeiron, kao ono što obuhvaća svijet, jest zrak. 31 Slično i Heraklit kaže da je ljudska duša s tije- lom čvrsto i skladno spojena (DK22B67a). 32 G. S. Kirk, J. E. Raven, The Presocratic Phi- losophers, str. 161. 33 Franz J. Weber, Fragmente der Vorsokratiker, Ferdinand Schöningh, Paderborn 1976., str. 120. 34 Schofield misli drugačije. On smatra da se čini nevjerojatnim da se Anaksimen približio formuliranju koncepcije čovjeka kao mikro- kozmosa, dodajući da nije izvjesno ni u kojoj je mjeri Milećaninova kozmologija bila vita- listička. Vidi M. Schofield, »The Ionians«, str. 59.
35 ο ἱ φυσικοί su u opreci s Eleaćanima (Phys.184b16), mada ovo nije jedino takvo mjesto gdje su rani jonski filozofi Empe- doklo, Anaksagora i atomisti na jednoj stra- ni, a nasuprot njih stoje Elejci i pitagorejci (Phys.186a20 i d., 203a13 i d.; Met.1078b19 i d.).
36 Prev. Ž. Kaluđerović. Aristotel, Fizika, Pai- deia, Beograd 2006., str. 18, 187a12–13. Ari-
ed. Acad. Regia Borrusica, I–V, Berlin 1831.– 1870. Novo izdanje pripremio je O. Gigon, Berlin 1970.–1987. Svi Aristotelovi navodi sravnjivani su prema ovom izdanju. 37 Aristotel u spisu O duši (405b8) tvrdi: »Svi su, dakle, elementi imali zastupnike osim zem- lje« (π
άντα γὰρ τὰ στοιχεῖα κριτὴν εἴληφε, πλ ὴν τῆς γῆς). Prev. Ž. Kaluđerović. Aristo- tel, O duši. Parva naturalia, Paideia, Beograd 2012., str. 49, 405b8. On potvrđuje ovu svoju misao i u Metafizici (989a5–6). 38 Prev. Ž. Kaluđerović. Aristotel, Fizika, str. 18, 187a14–15. 39 Simplicije, u svojim komentarima Aristotelo- ve Fizike (149.13 i 151.21), pripisuje Nikola- ju i Porfiriju izjavu da je Diogen iz Apolonije autor koji je rekao da je načelo nešto između vatre i zraka. Sam Simplicije negira njihovu tezu, dodajući (DK64A5) da je do njega do- šao Diogenov spis O prirodi, u kome je jasno navedeno da je zrak načelo. 40 Prev. Ž. Kaluđerović. Aristotel, Metafizika, Paideia, Beograd 2007., str. 12, 984a5–7. 41 Guthrie je tvrdio da je Diogenov najveći zna- čaj možda u njegovom eksplicitnom iskazu i obrani svrhovitog objašnjenja prirode. Vidi William K. C. Guthrie,
Cambridge 1965., str. 362. 42 Filozof iz Eresa, s otoka Lezbosa; napisao je monografiju o Diogenu. Vidi Jonathan Bar- Yüklə 207,16 Kb. Dostları ilə paylaş:
|