5
FONDEKO SVIJET/34/2011.
upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom
Mr. edin terzić,
Federalno ministarstvo okoliša i turizma
I
zgradnja sistema upravljanja ambala-
žom i ambalažnim otpadom i njegovo
funkcionisanje u praksi jedan je od veli-
kih izazova, kako za državu, tako i za pri-
vredne subjekte, a tiče se najšire društvene
zajednice i svih građana.
Evropska direktiva EC/94/62 od zemalja člani-
ca zahtjeva usklađivanje nacionalnih zakono-
davstava iz oblasti upravljanja ambalažom i
ambalažnim otpadom u smislu ispunjenja ci-
ljeva za iskorištenje i obnovu u odnosu na uku-
pno plasirane količine ambalaže na tržište.
Međutim, Direktiva ne propisuje način na
koji je to potrebno ostvariti, već je svakoj ze-
mlji ostavljeno da, u skladu sa svojim speci-
fičnostima, kreira sisteme. Pri tome, Direk-
tiva u svojoj preambuli kaže, da uvođenje
sistema treba da osigura i funkcionisanje
tržišta, te izbjegavanje bilo kakvih barijera u
trgovanju i stvaranje nelojalne konkurenci-
je. Ovo je naročito bitno i naročito primje-
njivo za našu zemlju gdje se oblast ambalaž-
nog otpada za jedinstveno tržište Bosne i
Hercegovine reguliše sa provedbenim akti-
ma Federacije BiH, Republike Srpske i Brč-
ko Distrikta, dakle u uslovima nepostojanja
entitetskih granica.
Suštinski, postoje dva načina na koja se ovo
pitanje danas rješava.
Jedan je sistem kojim upravlja država i koji
se finansira preko naknada, tzv depozitni
sistem. Ovakav sistem je implementiran u
nekoliko zemalja Evrope (skandinavske ze-
mlje, Estonija, Njemačka i Hrvatska).
Drugi je tzv integrirani ili multimaterijalni
sistem kojim upravlja privreda koja je u ži-
votnom lancu ambalažnog otpada (proizvo-
đači ambalaže, punioci, distributeri, uvo-
znici i trgovine).
Ovaj sistem podrazumijeva tzv. produženu
odgovornost proizvođača, a primjenjen je u
većini razvijenih zemalja (Austrija, Belgija,
Češka, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luk-
semburg, Portugal, Rumunija, Slovenija,
Španija, Švajcarska, Velika Britanija, Bjelo-
rusija, Bugarska, Srbija, Makedonija).
Modeli implementirani u Hrvatskoj i Slove-
niji su ilustracije ova dva modela.
Kako funkcioniše sistem u Sloveniji?
- Za ambalažu plasiranu na tržište proizvo-
đači, uvoznici i trgovci su dužni o vlastitom
trošku obezbijediti redovno prikupljanje,
povrat i reciklažu ambalažnog otpada;
vlada i privreda
NA
ISTOM ZADATKU
Konačno se i u našoj zemlji uspostavlja sistem kakav egzistira u Evropi
- Konačni potrošač (građani, hoteli, bolnice,
trgovci) su dužni odvojeno odlagati ambalaž-
ni otpad i predati ga ovlaštenom sakupljaču;
- Komunalne javne službe osiguravaju in-
frastrukturu za odvojeno prikupljanje.
Dakle, radi se o tzv. podijeljenoj odgovorno-
sti (shared responsibility).
Sistem u Sloveniji je efikasan jer su vlada i
privreda bili na istoj strani i zajedno su radi-
li na iznalaženju rješenja. Dobro su se pri-
premili, dobro su proučili sisteme koji egzi-
stiraju u Evropi, učili su se na greškama
drugih, ali i na dobrim primjerima. Za us-
postavu sistema su koristili postojeće kapa-
citete i potencijale. Zbrinjavaju sav amba-
lažni otpad generisan na tržištu Slovenije.
Koje su manjkavosti hrvatskog modela?
Sistem implementiran u Hrvatskoj je imao
veliki odjek u javnosti. Međutim, Pravilnik
o ambalaži i ambalažnom otpadu RH je po
svojim odredbama jedinstven u Evropi.
- U Republici Hrvatskoj se ne zbrinjava sva
ambalaža, nego ambalaža od pića i napitaka
(oko 20% od ukupne ambalaže) i u krajnjoj li-
niji se pokazao kao neefikasan i veoma skup.
- U skladu sa Pravilnikom sve trgovine veće
od 200 m
2
su u obavezi preuzimati ambalaž-
ni otpad. Međutim, nakon stupanja na sna-
gu Pravilnika konstatovano je da 4.000 mje-
sta u Hrvatskoj, nema trgovine veće od 200
m
2
, što dovodi do diskriminacije potrošača,
jer se ambalaža kupljena u maloj lokalnoj
prodavnici ne može tu i vratiti.
- Sanitarna inspekcija je u svojim rješenjima
upozorila da trgovine ne mogu u svom pro-
dajnom prostoru skladištiti ambalažni ot-
pad, jer je to u suprotnosti sa higijenskim
zahtjevima i HACCP standardom, već mo-
raju osigurati zaseban prostor izvan objekta.
- Rast maloprodajnih cijena početkom
2006. bio je direktna posljedica implemen-
tacije Pravilnika i naknada koje je propisao,
čak i do 30%. To je dovelo do toga da se ma-
nji proizvođači suočavaju sa pitanjem egzi-
stencije, jer ovoliko povećanje dovodi do
pada prodaje, smanjenja obima proizvod-
nje, te zatvaranja radnih mjesta.
- Istraživanja su pokazala da 40% ispitanika
vraća ambalažu u trgovine radi prodajne
naknade, 30% je odlaže u posebne spremni-
ke, a 30% je i dalje odlaže u opšti otpad.
Tako je došlo do izdvajanja sloja socijalno
ugroženog dijela stanovnika, koji vade taj
otpad i prodaju ga, radi ostvarenja minimal-
nih prihoda, što je, takođe, negativna poja-
va, jer ne može vlada svoju socijalnu strate-
giju graditi na tome.
Kakvo je stanje u Bosni i Hercegovini?
Bosna i Hercegovina je počela sa izgradnjom
sistema upravljanja ambalažnim otpadom u
vrlo nepovoljnim ekonomskim uvjetima glo-
balne ekonomske krize. Dodajući tome nera-
zvijenu privredu, te relativno nizak standard
građana, onda se s pravom može reći da je
ovo pitanje zaista izazov koji se postavlja pred
entitetska ministarstva okoliša i pred privre-
du, kako bi rješenje koje se bude implementi-
ralo u našoj zemlji imalo pozitivne ekološke
efekte, a ne bi značajno uticalo na privredne
subjekte i na građane.
Foto: A. Džipa - Ambalažni otpad