48
Žene u nauci : od Аrhimeda do Аjnštajna
Značajno ime u oblasti lunarne astronomije takođe je astronomkinja amaterka
Luiz di Pijeri (elizabet Louise du Pierry, 1756–1789), poznata kao madam de
Pijeri. Lalandova rođaka, mari-Žan Laland (marie-jeanne Lalande) takođe se
bavila astronomijom, držala popularna predavanja o astronomskim pojavama i
prva precizno izračunala geografski položaj grada Pariza. ona je bila i prva žena
koja je držala predavanja iz astronomije na Pariskom univerzitetu. na Pariskoj
opservatoriji radila je i Žan dume (jeanne dumee, umrla 1706), poznata po
udžbenicima i popularnim tekstovima iz astronomije. ona je čvrsto zastupala
stavove da se muškarci i žene ne razlikuju po umnim sposobnostima. njeni rukopisi
se danas čuvaju u nacionalnoj biblioteci u Parizu (oglivie et al., 2000).
najpoznatija astronomkinja u evropi u 18. veku svakako je bila Karolina
heršel (caroline Lucretia herschel, 1750–1848) iz hanovera. ona je napustila
karijeru operske pevačice i pridružila se svojoj braći Vilijamu i aleksandru u
astronomskim istraživanjima u Londonu. Kada je Vilijam 1781. otkrio planetu
uran i dobio položaj kraljevskog astronoma, brat i sestra su napravili u to vreme
najveći teleskop i u narednih dvadeset godina zajedno otkrili brojna nebeska tela i
izdali katalog koji sadrži opis više od hiljadu dvojnih zvezda. Sama je otkrila osam
kometa. Bila je počasna članica Kraljevskog astronomskog društva u Londonu
(izabrana 1835. zajedno sa meri Samervil) i članica Kraljevske irske akademije.
dobila je zlatnu medalju Kraljevskog društva 1828. i zlatne ordene od danskog i
pruskog kralja za zasluge u astronomiji. Kralj džordž iii zvanično ju je postavio za
pomoćnicu kraljevog astronoma, što je svakako bio položaj koji nijedna žena pre
nje nije zauzimala. međutim, sama Karolina heršel je malo vrednovala sopstveni
rad i u pismima rođacima i dnevnicima koje je vodila opisivala ga je jedva nešto
vrednijim od posla domaćice (Stephens, 2011; hamilton, 2000).
Karolina Heršel
i nacrt njenog teleskopa
49
aStronomija i matematiKa Kao ŽenSKi ProStor
u škotskoj u 18. veku radi poznata matematičarka i astronomkinja meri
Ferfaks Samervil (mary Fairfax Sommerville, 1780–1872). njena bista se danas
nalazi u holu Kraljevskog društva u Londonu i po njoj je nazvan prvi ženski
koledž u oksfordu. Bila je samouka. Latinski, geometriju i algebru učila je iz
knjiga koje su joj davali ujak i bratovljev tutor. rano se udala i ostala udovica sa
šestoro dece. njen drugi brak sa Vilijamom Samervilom, članom Kraljevskog
društva, sklopljen je iz zajedničkog interesa: on je bio već priznat član naučne
zajednice, ona dobrostojeća udovica. Zahvaljujući Vilijamu, otvorena su joj
vrata biblioteke društva i ušla je u naučne krugove toga vremena. Zajedno su
se bavili astrofizikom, a on se kasnije odrekao svog rada i postao njen sekretar,
što je redak primer u istoriji bračnih parova naučnika. meri Samervil se bavila
teorijom kompleksnih brojeva, fizičkom geografijom, molekularnom teorijom,
proučavala spektre zvezda i elektromagnetne efekte solarnih vetrova. Bila je
prva žena koja je pročitala svoj rad, sa rezultatima sopstvenih eksperimentalnih
istraživanja o magnetnim pojavama pred članovima Kraljevskog društva, i
kasnije ga objavila u časopisu
Philosophical Transactions (Wood, 1997). njen
prevod Laplasove
Mecanique celeste (
Nebeske mehanike) 1827, sa komentarima,
bio je standardno štivo za studente u oksfordu i Kembridžu do kraja veka.
Sam Laplas
44
je tvrdio da je ona jedina žena koja je razumela njegov rad. još
popularnija je bila njena knjiga
On the Connection of the Physical Sciences
(
O povezanosti fizičkih nauka), objavljena 1834. i namenjena ženama, u kojoj se
opisuju fenomeni iz astronomije, mehanike, elektriciteta, toplote i zvuka. meri
Samervil je prva iznela pretpostavku da postoji neotkrivena planeta odgovorna
za nepravilnosti u uranovoj orbiti, što je navelo džona adamsa
45
da otkrije
planetu neptun.
meri Samervil je napisala i veoma popularno delo
Fizička geografija
(
Physical geography,
1848), u kome je opisala tadašnja naučna saznanja o
karakteristikama zemljišta, vodenih sistema, atmosfere i svih do tada poznatih
životnih formi. Pred kraj života, u 89. godini, objavila je i knjigu
Molekularne
i mikroskopske nauke (
Molecular and Microscopic Sciences, 1869), u kojoj je
predstavila najnovija otkrića u oblasti hemijskih i fizičkih nauka svoga vremena.
iako se danas smatra najznačajnijom ženom predstavnicom naučne revolucije,
sebe je smatrala samo interpretatorkom tuđih ideja, a ne i originalnom autorkom,
mada je 1869. dobila medalju Kraljevskog geografskog društva (Wood, 1997;
hamilton, 2000; oglivie et al., 2000; milar i sar., 2003). meri i Vilijam Samervil
su poslednji poznat par astronoma amatera. Krajem 19. veka astronomija
je postala profesija.
44 Pjer Simon Laplas (Pierre Simon Laplace, 1749–1827), francuski matematičar i astronom; rado-
ve svojih predhodnika obradio u pet tomova
Nebeske mehanike; doprineo razvoju statistike i matema-
tičke fizike; istraživao poreklo Sunčevog sistema
i prvi nagovestio postojanje
crnih rupa.
45 džon adams (john adams, 1819–1892), britanski matematičar i astronom; matematičkim pro-
računima predvideo postojanje planete neptun. jedan krater na mesecu nosi njegovo ime.
50
Žene u nauci : od Аrhimeda do Аjnštajna
Meri Samervil i
naslovna strana njene knjige Molekularna i mikroskopska nauka
ovom nizu žena koje su dale značajan doprinos razvoju astronomije svakako
pripada i margaret hagins (margaret Lindsay murray huggins, 1848–1915),
koja je, osim za astronomiju, imala dar i za umetnost. Bavila se slikarstvom,
muzikom i književnošću, a za astronomiju ju je zainteresovao deda, astronom
amater. u izradi kućnog teleskopa potražila je pomoć Vilijama haginsa (William
huggins, 1824–1910), koji je tada već bio poznato ime u astronomiji i stelarnoj
spektroskopiji. Kao bračni par, Vilijam i margaret su zajedno odredili prve spektre
nebeskih tela, zvezda iz sazveđa orion, i nagovestili postojanje
crvenog pomaka.
radove su potpisivali zajedno (Becker, 1993).
u istoriji astronomije zabeležen je i doprinos meri adele Blag (mary adela
Blagg, 1858–1944), koja se pre svega bavila lunarnom astronomijom. osnovno
obrazovanje iz prirodnih nauka stekla je kod kuće učeći iz knjiga svoje braće.
Godine 1920. imenovana je u Lunarnu komisiju pri međunarodnoj astronomskoj
uniji. jedan krater na mesecu danas nosi njeno ime (Whitaker, 1999).
među pionirima astronomije u Sad nalazi se i doroteja Klamke (dorothea
Klumke, 1861–1942). diplomirala je matematiku na Sorboni i bila prva žena
koja je na tom univerzitetu odbranila doktorat iz matematike 1893, mada se
kasnije posvetila astronomiji. Posle udaje za isaka robertsa, trideset godina
starijeg astronoma amatera, jedno vreme je živela u Londonu i Sad, a posle
njegove smrti vratila se u Pariz. Godine 1928. izdala je svoj astronomski atlas,
a 1934. dobila francuski orden Legije časti za zasluge u oblasti astronomije
(Stone, 2002).