Зорица Ивановић
Eтнолошко-антропoлошке свеске 21, (н.с.) 10 (2013)
191
koja je prethodila socijalnoj organizaciji antičke Grčke i Rima.
39
Morga-
nova izučavanje srodničke terminologije u
Sistemima konsangvinog i afi-
nalnog srodstva su na još očigledniji način bila inspirisano komparativnom
filologijom i genealoškim modelom na kome je bila razvijena. Kako iznosi
Trautman, ono što je karakteristično za Morganov Sistem krvnog i afinal-
nog srodstva nije evolucionizam već "filološki dizajn njegovog argumen-
ta" i invencija analitičkih sredstava za analizu srodničke terminologije koja
je analogna, ali na značajan način različita od filološkog upoređivanja reč-
nika.
40
Istraživanja Tomasa Trautmana, koji je izneo jednu od najdetaljnijih
analiza opšteg konteksta formirana antropologije i studija srodstva, kao i
razvoja Morganove i naučne misli te epohe, pokazuju da su rani evolucio-
nisti kombinovali dva nepovezana i logički različita načina konceptualizo-
vanja istorijskog vremena i da su u osnovi ne-evolucionističku figuru "po-
rodičnog stabla" tumačili iz evolucionističke perspektive. Uopšteno po-
smatrano, može se reći da su teoretičari ove epohe svoju teorijsku orijen-
taciju konstruisali na vezi koju su uspostavljali između evolucionističkog
modela škotskih prosvetitelja i genealoškog modela koji je bio inspirisan
komparativnom filologijom. Kako su ova dva koncepta istorijskog razvoja
logički nezavisna jedan od drugog i, posmatrano sa stanovišta logike nauč-
nog objašnjenja, veza među njima nije suštinska, genealoški model istorij-
skog razvoja koji nalazimo u ranim radovima evolucionističkih teoretičara
vremenom će biti zanemaren i u njihovim kasnijim delima i interpretacija-
ma dominiraće evolucionistička perspektiva tako da će institucije koje su
vezivali za "primitivno"/"arhaično" društvo, bez obzira na koju tačku u
vremenu su to društvo smeštali, tumačili kao manje razvijene u odnosu na
one u "civilizovanim" antičkim društvima i društvima svog vremena.
Intelektualna revolucija šezdesetih godina XIX veka: transforma-
cija pojma istorije i razvoj evolucionističke paradigme
Imajuci u vidu uticaj koji je komparativna filologija, zasnovana na ge-
nealoškom modelu društvenog razvoja i kratkoj biblijskoj hronologiji, ima-
la na razvoj rane antropološke misli postavlja se pitanje kako je došlo do
uspostavljanja evolucionisticke paradigme i prihvatanja teorije o stupnjevi-
ma razvoja. Čime se, dakle, može objasniti činjenica da je u drugoj polo-
vini devetnaestog veka jednolinijski evolocionizam postao, da se poslužim
Kuperovim rečima, "neupitna komponenta novog konsenzusa".
41
39
Johan J. Bahofen, op. cit. Cf. Myth, Religion and Mother Right. Selected
writings of J. J. Bachofen, Routledge & Kegan Paul, London, 1967. (1926)
40
Thomas R. Trautmmann, Lewis Henry Morgan and the Invention ... x.
41
Adam Kuper, op.cit. 77.
192
Чланци и студије
Eтнолошко-антрополошке свеске 21, (н.с.) 10 (2013)
U odgovoru na ovo pitanje neki teoretičari su isticali ulogu prosveti-
teljske filozofije koja je, insistirajući na univerzalnosti ljudskog razuma i
napretka predstavljala "dobru osnova za jednolinijski evolucionizam".
42
To
je svakako tačno osobito ako imamo u vidu da je većina evolucionističkih
teoretičara u većoj ili manjoj meri bila ispirisana škotskim prosvetiteljima
koji su prvi konstruisali "skalu progresa". Međutim, i dalje ostaje nejasno
zašto se formiranje antropologije kao discipine i razvoj jednolinijske evo-
lucionističke paradigme vezuje upravo za šezdesete godine devetnaestog
veka i period koji dolazi nakon toga.
Drugi teoretičari, puput Adama Kupera, odlučujućim za razvoj evolu-
cionističke antropologije smatraju "pobedu darvinizma" koji će do osam-
desetih godina devetnaestog dobiti presudnu bitku tako da će poligenistič-
ko shvatanje konačno biti odbačeno. Više se, kako iznosi Kuper, neće
smatrati dostojnim poštovanja pretpostavljati da različite rase ljudi imaju
sasvim različito poreklo, što nije bilo neuobičajeno stanovište u prvoj polo-
vini devetnaestog veka.
43
Međutim, tumačeći razvoj evolucionističke an-
tropologije pre svega kroz prizmu darvinizma, Kuper ostaje na poziciji ko-
ju je u britanskoj antropologiji još početkom dvadesetog veka definisao
Maret - da je antropologija "dete darvinizma". Darvinova misao je, kao
što znamo, bila od izuzetnog značaja u procesu dekonstrukcije rasističkih
ideja o različitom poreklu ljudi i napuštanju kratke, biblijske hronologije
ljudske istoije. Međutim, relativno kasna pobeda darvinizma se, kao što je
već istaknuto, ne može smatrati dovoljnim objašnjenjem za nastanak evo-
lucionističke antropologije. Ukratko, pre se mogu složiti sa teoretičarima
koji smatraju da socijalni evolucionizam, čiji osobit izraz predstavlja teori-
ja progresa i stupnjeva razvoja, nisu kreirali viktorijanski antropolozi koji
su se identifikovali sa Darvinovom mišlju i koji su i sami svojim evolucio-
nističkim interpretacijama doprineli da darvinistička misao postane domi-
nantna. U tom smislu mi se objašnjenje Tomasa Trautman čini prihvatlji-
vijim.
Prema Trautmanovom tumačenju odlučujući "događaj" za formiranje
moderne antropologije tokom šezdesetih godina devetnaestog veka nije bio
darvinizam, već "revolucija u etnološkom vremenu", kako ovaj autor
označava iznenadno napuštanje kratke biblijske hronolologije ljudske isto-
rije.
44
Naime, dok je duga hronologija za istoriju Zemlje bila prihvaćena
još tridesetih godina devetnaestog veka, zahvaljujući pre svega geološkim
istraživanjima Čarlsa Lajela (Principi geologije,1830), do uspostavljanja
42
Marshall Shalins, What is Anthropologicl Enlightement? Some Lessons of
the Twentieth Century,
Annual Rewiew of Anthropology, Vol. 28, 1999, iv.
43
Adam Kuper, op. cit. 40 i d.
44
Thomas R. Trautman, The Revolution of Ethnological Time ... 379-397 ;
Lewis Henry Morgan and the Invetion....205-230.