Domagoj Vidović
Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Republike Austrije 16
Zagreb
Pogled u toponimiju župe Čerin
U radu se obrađuje šezdesetak toponimskih različnica na području župe Čerin u sjeverozapadnome dijelu Brotnja. U uvodnome se dijelu rada iznose temeljni izvanjezični podatci, u drugomu tumače mjesni ojkonimi i donose povijesne potvrde, a u trećemu se raščlanjuju mjesni mikrotoponimi po motivaciji. Iz obrađene toponomastičke građe izdvaja se hidronim dalmatskoga postanja Sutivan 'sveti Ivan'.
Ključne riječi: Čerin, ojkonim, mikrotoponim
1. Uvod
Župa Čerin smještena je u Gornjemu Brotnju, čijim je vjerskim, prosvjetnim i gospodarskim središtem. Područje koje obuhvaća upravno pripada Općini Čitluk te je smješteno na njezinoj granici s ljubuškom, širokobriješkom i mostarskom općinom, a naziva se i Grmadijom. Župa je dobila ime po središnjemu naselju koje se u povijesnim vrelima spominje u kasnome srednjovjekovlju (kad je pripadalo srednjovjekovnoj humskoj župi Večerić1), no arheološki nalazi (ulomci opeke te ostatci žrtvenika Dijane i Silvana) pokazuju da je bila nastanjena i u antici. U ovome se radu obrađuje šezdesetak mjesnih toponima2 čija bi obradba trebala biti poticajem za daljnja istraživanja ne samo na području župe Čerin, nego čitavoga Brotnja. Naime, do danas je toponomastički u Brotnju sustavno obrađeno tek područje sela Zvirovići3, a Ivan Sivrić prikupio je znatnu toponomastičku građu za Krehin Gradac4. Ipak, već je i na temelju toga malog uzorka te iz radova povjesničara koji su se pojedinim broćanskim toponimima bavili tek uzgred razvidno da bi broćanska toponimija mogla biti od iznimne važnosti za cjelokupnu hrvatsku onomastiku.
2. Ojkonimija župe Čerin
2.1. Čerin
Selo se Čerin u povijesnim vrelima spominje 1397. kad je Veselko Milosavić primljen u dubrovačko građanstvo.5 Ime se Čerin znalo povezivati s imenom rimske božice Cerere, no za to su izvođenje potrebni konkretniji jezični i izvanjezični dokazi.6 Nadalje, ojkonim se povezivao i s antroponimima motiviranima pridjevom č(e)rn 'crn' kao što je Č(e)rnomir7. Dosad se pri tumačenju ojkonima nije uzimala u obzir činjenica da se u selu nalazi vrelo Čerinac, a hidronimne su osnove koje sadržavaju pridjev crn veoma česte te su njima obično uvjetovana imena potoka i rječica. Osobno držim da je u ojkonimu Čerin najvjerojatnije očuvan pridjev č(e)rn 'crn' bilo da je nekoć bio sastavnicom antroponima8 (što mi se čini vjerojatnijim ako je temeljni lik hidronima Čerinac jer je tada ime vrela nastalo poimeničenjem dvorječne sveze *Čerinje vrelo 'Čerinsko vrelo'), bilo da je ojkonim nastao prema hidronimu (u povijesnim je vrelima potvrđeno da se vrelo nazivalo Čerin te je, ako je hidronim stariji, naselje moglo biti prozvano prema njemu). Područje se župe Čerin često naziva i Grmadijom. U tome bi pak toponimu mogao biti uščuvan apelativ garma9 koji u primorskim krajevima obično označuje procijep između dviju hridi ili špilju uz more. Na tu je osnovu dodan hrvatski zbirni sufiks -ad i romanski -ija (< lat. -ia).
2.2. Blatnica
Naselje se Blatnica spominje tek 1477.10 iako je bilo nastanjeno i znatno ranije o čemu svjedoči nekropola stećaka na predjelu Bakre na kojemu je pronađen i nadgrobni spomenik broćanske velikaške obitelji Komlinović11. Naselje se dijeli na Donju i Gornju Blatnicu između kojih se nalazi vrelo Bubanj dolac. Kroz naselje je vodio karavanski put od Brotnja prema Mostarskome blatu. Ime je sela prozirno te se dovodi u vezu s apelativom blato.
2.3. Čalići
Pod brdom Trtle smjestilo se naselje Čalići čije je ime antroponimnoga postanja. Rod Čale nastanjuje Humac, Grude i mostarsko područje, a Čalići danas stanuju u Rami u koju su mogli dospjeti i stočarskim migracijama iz Brotnja. Antroponim je nadimačkoga postanja te se izvodi od apelativa čale 'rano osijedjela osoba' (< tur. çal 'sijed'12).
2.4. Dragićina
Ojkonim Dragićina u Broćanskome polju povjesničari povezuju s poslanikom Sandalja Hranića Kosače u Brotnju Dragićem13. Svakako je riječ o ojkonimu antroponimnoga postanja (Dragić < Drago < Dragomir/Dragoslav).
2.5. Hamzići
Naselje se Hamzići po narodnoj predaji nekoć nazivalo Kolašin14. Navedeno je ime antroponimnoga postanja te se dovodi u vezu s osobnim imenom Kolašin koje se može izvesti od kršćanskih imena Nikola i Konstantin. Drugo je starije ime koje se spominje za naselje Kripave, a u ARj15 se spominje i ime Kripovo (postoji i mjesni toponim Kripovac). S obzirom na geomorfološke značajke tla ime bi se možda moglo povezati s apelativom gripa 'kamen na osami' koji Petar Skok16 drži predromanskim leksičkim prežitkom. Novo se ime Hamzići (< tur. Hamza17) dovodi u vezu s istoimenim muslimanskim rodom iz Mostara koji je ondje imao posjede. Hamzići su nastanjivali i selo Kuti u Dabru otkud su se preselili u Stolac, a Hamza-beg iz Foče tražio je svoj udio u carini u Drivi (današnjoj Gabeli) koncem 15. stoljeća18.
2.6. Ograđenik
Ime Ograđenik obuhvaća više naselja (temeljna su naselja Mali i Veliki Ograđenik koji se dijele na Donji Veliki Ograđenik i Gornji Veliki Ograđenik te Donji Mali Ograđenik i Gornji Mali Ograđenik) razmještenih po krševitomu obodu broćanskih brda i uz Broćansko polje te mu je ime vjerojatno odraz negdašnje zemljoposjedničke podjele (< ograđenik 'ograđeni posjed'). Područje je Ograđenika bilo nastanjeno u srednjovjekovlju (o čemu svjedoče stećci) te je po mišljenju povjesničara moglo biti u posjedu Komlinovića. Na području sela (uglavnom u Donjemu i Gornjemu Malom Ograđeniku) i danas nalazimo ostatke predosmanlijskih i osmanlijskih utvrda.
3. Čerinski mikrotoponimi
Preobrazbom su od toponomastičkih naziva nastali puku prozirni oronim Glavice i neprozirni Humac (izvodi se od apelativa humac koji je isprva označivao omanji brijeg pod travom) te hidronim Vrioštica19 (usp. vrilo 'vrelo'). Toponomastičke metafore zabilježene na čerinskome području pripadaju skupini područnih. Toponomastička se metafora Bakre izvodi od apelativa bakra 'mjedeni kotao' (< tur. bakır 'bakar'), a Lukoć od istozvučnoga brodograditeljskoga naziva kojim se označuje drveno rebro na plovilu20. Onomatopejskoga je postanja toponim Bubanj dolac (< bubanj 'jako vrelo'). Biljnim su nazivima uvjetovani toponimi Drežanj21 (< drezga 'vrsta vodene biljke, Nasturtium officinale'), Grab i Grabovine (< grab22 'Carpinus orientalis'), Jasenjački brig (< jasen23 'Oleaceae Fraxinus') i Pirnjača (< pir 'vrsta trave, troskot, Agropyrum' < psl. pyrъ 'korov').
Gospodarski se toponimi uglavnom odnose na oblik obradive površine i poljodjelsku kulturu. Na zavučene duge njive upućuje toponim Vlaka, a na obradive površine koje se nalaze na više razina toponim Podišta. Na predjelu Predivište24 (< predivo) vjerojatno se nekoć sadio lan, na Repištu repa, a na Spanaćevcu špinat. Na stočarsku djelatnost upućuju pak toponim Garište (: gar; vjerojatno se na tome predjelu palilo raslinje kako bi se dobili novi pašnjaci) i Zagrade (< zagrada 'tor, mjesto u koje se zagoni stoka'), a apelativ Sritnice (< srist 'sresti') mogao bi upućivati na mjesta na kojima su se okupljali pastiri pred ispašu ili odlazak u planinu. Dvorječni toponim Peć Mlini sadržava toponomastički naziv peć 'pećina' i apelativ mlin.
Kulturnopovijesni toponimi odnose se na obrambena zdanja, vjerske objekte i mjesne predaje. Na temelju jezičnih podataka moguće je odrediti vremenski slijed gradnje utvrda na području župe Čerin. Utvrde su iz ilirskoga razdoblja motivirane slavenskim apelativima gomila25 i gradina (usp. toponim Gradina), na moguću rimsku ili bizantsku utvrdu upućuje toponim Kaštun (usp. toponim Koštun/Koštur u Dabrici kod Stoca koji se dovodi u vezu s vulgarnolatinskim apelativom castoria < lat. castrum 'utvrđeni grad'26), a oronim Ozren mogao bi upućivati na mjesta negdašnjih stražbenica. Na mjesta na kojima su se mogle nalaziti crkve ukazuju toponimi Crkvine, Krstina i Sutivan. Posebno je zanimljiv posljednji toponim tvoren od dalmatskoga pridjeva san(c)tu(s) 'svet'. Toponimi se tvoreni od navedenoga dalmatskoga pridjeva u toponomastičkoj literaturi obično smatraju odrazom prvih romansko-hrvatskih jezičnih dodira, snažnijega hrvatskoga naseljavanja prije 10. stoljeća i pokrštavanja te na crkve podizane uz važnija naselja.27 Toponimi se tvoreni navedenim pridjevom u kojima je sadržano kršćansko ime Ivan (kao što su Sativanac, Stivan, Sutivan) prostiru istočnom jadranskom obalom od Istre do Boke kotorske, a nalazimo ih i duboko u unutrašnjosti od zapadne Hercegovine i Rame do Bijeloga Polja u crnogorskome dijelu Sandžaka28. Predjeli kao što je Crkvina (< crkvina 'crkvište, razvaline crkve') upućuju na moguće mjesto starije crkve, a Krstina na križeve kod kojih se u razdoblju osmanlijske vladavine održavalo bogoslužje. Na muslimansku prisutnost upućuje pak toponim Vakuf (< vakuf 'imovina vjerske zajednice' < tur. vakıf). Na moguće mjesne predaje upućuju toponimi Krvave gomile i Mejdan. I dok su mnogi toponimi koji sadržavaju apelativ krvav potaknuti usmenoknjiževnim motivom sukoba obitelji mladoženje i nevjeste u svatovima, toponimi koji sadržavaju apelativ mejdan (< mejdan 'boj' < tur. meydan) obično upućuju na vojne sukobe ili pokolje.
Velik je udio mikrotoponima antroponimnoga podrijetla. U toponimima Barbarići (< Barbarić < Barbara), Bulića ograda (< Bulić < Bule < Budimir/Budislav), Dugandžića groblje (< Dugandžić29 < dogandžija 'sokolar' < tur. doğanci), Džidina ograda (< džida 'koplje' < tur. cida), Elezovac (< Elez < tur. Elez30), Kovačica (< Kovačić < kovačić 'umanjenica od kovač'), Milićevića krstina (< Milićević < Milić < Mile < Miloslav), Odaci i Pododaci (< Odak 'Hodak' < Hodimir), Stojića groblje (< Stojić < Stoje/Stojo < Stojan), Šarčevo groblje (< Šarac < šare/šaro 'osoba s pramenovima kose različite boje') i Šušnjar (< šušnjar 'crveni krpelj') okamenjena su prezimena čiji nositelji nastanjuju župu Čerin i njezino neposredno susjedstvo. Toponimi su pak Drljajice (: drlje 'razroka osoba') i Šenkovina (< tur. şen 'veseo') najvjerojatnije nastali od kakva obiteljskoga ili osobnoga nadimka. Možda je nadimačkoga postanja i oronim Trtla/Trtle (usp. trtle 'onaj koji se u hodu spotiče'31).
4. Zaključak
U ovome se radu obrađuje toponimija župe Čerin koju obuhvaćaju naselja Blatnica, Čalići, Čerin, Dragićini, Hamzići te Mali i Veliki Ograđenik. Većina naselja nose imena antroponimnoga postanja (Čalići, Dragićina i Hamzići sigurno, a najvjerojatnije i sam Čerin), dok su ostala imena naselja uvjetovana reljefnim značajkama obrađenoga područja (Blatnica < blato) ili posjedničkom podjelom (Ograđenik). Prethrvatskomu (predrimskomu i rimskomu sloju) mogao bi pripadati toponim Kaštun (usp. lat. castrum 'utvrđeni grad' te osnova toponima Grmadija (< garma 'spilja'). Hidronim Sutivan 'sveti Ivan') dalmatskoga je postanja, prežitak je ranih romansko-hrvatskih dodira i razdoblja pokrštavanja Hrvata. Čerinski toponim Sutivan nalazi se znatno dublje u zaleđu nego što je zabilježeno u temeljnim hrvatskim toponomastičkim priručnicima. Od hrvatskih toponima izdvajam puku neprozirne oronime Humac (< hum 'omanji brijeg pod travom') i Ozren (< zreti 'motriti, gledati'). Od adstratnih je jezičnih slojeva najzastupljeniji turski koji je zabilježen među odrazima toponomastičkih metafora (Bakre < bakra 'bakreni kotao'), kulturnopovijesnim toponimima (Mejdan i Vakuf) te toponimima antroponimnoga postanja (Elezovac).
An Overview of the Toponymy of Čerin
In the paper the author analyses around sixty tokens from the area of the parish Čerin in the northwestern part of Brotnjo. In the introductory part of the paper basic extralinguistic data are given, in the second part place names are explained and their historical confirmation is given. In the third part of the paper the motivation of place microtoponyms is analyzed. From the analyzed toponomastic data the hydronime of Dalmatian origin Sutivan ‘St. John’stands out.
Key words: Čerin, oikonym, microtoponym
Dostları ilə paylaş: |