u
n a
Č
v r s t o m
t l u
Apstrakcija kao povlačenje
[156]
Izvlačenje načela
[158]
Uz dlaku
[160]
Zaljubljenost u klasifikaciju
[165]
Mišljenje blisko životu
[167]
12
m i š l j e n j e
Č
i s t i m
o b l ic im a
Brojevi odražavaju život
[172]
Opažanje količina
[174]
Brojevi kao vidljivi oblici
[175]
Besmisleni oblici stvaraju teškoće
[178]
Očigledna geometrija
[183]
13
RECI NA PRAVOM MESTU
Može li da se misli rečima
[187]
Reči kao likovi
[188]
Reči ukazuju na opažaje
[190]
Intuitivno i intelektualno saznanje
[191]
Šta reči čine za likove
[195]
Likovne predstave logičnih veza
[196]
Precenjeni jezik
[198]
Uticaj linearnosti
[201]
Verbalni i slikovni pojmovi
[205]
14 UMETNOST I MIŠLJENJE
Mišljenje u dečjim crtežima
[208]
Lični problemi vizuelno promišljeni
[213]
Misaoni mehanizmi pri crtanju
[215]
Apstraktne forme u vizuelnim umetnostima
[219]
15 MODELI ZA TEORIJU
Kosmologijski oblici
[225]
Nevizuelno postaje vidljivo
[229]
Modeli imaju granice
[230]
Figura i osnova i više od toga
[232]
Beskonačnost i lopta
[234]
Dokle dopire uobrazilja
[237]
16
VIĐENJE U NASTAVI
Čemu umetnost
[241]
Slike kao iskazi
[243]
Standardni likovi i umetnost
[244]
7
Gledanje i poimanje
[246]
Kako nas ilustracije uče
[249]
Problemi vizuelnih sredstava
[252]
Važna je funkcija
[255]
I — na kraju
[257]
Napomene
[259]
Bibliografija
[268]
Delà prevedena na srpskohrvatski
Indeks
[280]
[
278]
PREDGOVOR
Ova knjiga predstavlja pokušaj da se sa ranijih proučavanja
umetnosti pređe na šire razmatranje vizuelnog opažanja kao saznajne
aktivnosti — što je, moglo bi se reći, obrtanje istorijskog razvoja
koji je u filozofiji osamnaestog veka vodio od aisthesis-a do estetike,
od čulnog doživljaja uopšte do umetnosti napose.
Na osnovu svog prethodnog rada, shvatio sam da je umetnička
delatnost forma umovanja, u kome su opažanje i mišljenje neodvojivo
isprepleteni. Osetio sam da moram reći da čovek koji slika, piše,
komponuje, igra, u stvari misli čulima. Ispostavilo se da ova sjedi-
njenost opažanja i misli nije prosto neka posebnost umetnosti. Pre
gled onoga što je poznato o opažanju, a naročito o viđenju, omogućio
mi je da pojmim da su čudesni mehanizmi pomoću kojih čula shva-
tuju okolinu gotovo istovetni sa radnjama o kojima govori psiholo
gija mišljenja. Obrnuto, bilo je mnogo dokaza da se istinski pro
duktivno mišljenje bilo na kom polju saznanja dešava u oblasti
likova. Ova sličnost između onoga što um čini u umetnostima i onoga
što čini drugde navela me da razmotrim već odavno poznatu žalbu
o izdvojenosti i zanemarenosti u društvu i vaspitanju. Možda je
stvarni problem imao dublju suštinu: rascep između čula i misli,
što je u današnjem čoveku dovelo do svakojakih boljki koje nastaju
usled raznih nedostataka.
Nije bilo načina da se tako opsežnom problemu pristupi bez
neopreznog upuštanja u mnogobrojne grane psihologije i filozofije,
umetnosti i nauka. Bio je nužan jedan sveobuhvatan pogled, pokušaj
sučeljavanja, što kao ideal zahteva profesionalnu kompetenciju u
svim tim oblastima znanja. Ali, čekati na taj ideal značilo je da se
hitan zadatak ostavi neobavljenim. Poduhvatiti ga se značilo je ura
diti ga nepotpuno. Nisam se mogao nadati da ću pregledati sav
odgovarajući materijal niti, pak, da budem siguran da ću otkriti
najubedljivije dokaze u bilo kojoj oblasti. Srećom, pošto me je ovaj
problem nejasno privlačio desetinama godina, ja sam već bio pri
kupio kutije i kutije beležaka od kojih je moglo da se počne. Sa
nešto početničke sreće, mogao sam se nadati da ću svoju stvar u
dovoljnoj meri da obrazložim.
U prirodi je takvog jednog poduhvata da ukazuje na poveza
nosti tamo gde mnogi vole razlike. Među onima koji neguju čula
— naročito među umetnicima — nemali broj je podozriv prema
umovanju kao prema neprijatelju ili u najboljem slučaju kao prema
nečem stranom, a oni koji se bave teoretskom misli vole da smatraju
da se njihove radnje nalaze van čula. Stoga, obe strane sumnjičavo
gledaju na ponovno sjedinjavanje čula i uma. Ja nisam mogao da
Dostları ilə paylaş: |