Uzorak qxd



Yüklə 0,5 Mb.
Pdf görüntüsü
tarix17.11.2018
ölçüsü0,5 Mb.
#80529


201

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

U plejadi zaslužnih pojedinaca koji su svojim djelom znača jno

doprinijeli kulturi Evrope humanizma i renesanse ističe se Ulci -

njanin Luca Panetti, doktor i profesor teologije, prava i slobo dnih

umijeća,  filolog  i  štampar.  Svojim  multidisciplinarnim  pregala-

štvom prvih decenija XVI vijeka, posebno na polju komparativne

analize  i  tekstološkog  rekognosciranja  izvornih  latinskih  spisa,

uređivanjem brojnih izdanja religijsko-filozofske, pravne, istorij-

ske i medicinske literature, odražavajući vrijeme u kojem je živio,

promovisao  je  ideju  prožimanja  društvenih  i  prirodnih  nauka.



nasljeđe

ULCINJANIN LUKA PANETI 

IZDAVAČ EPOHE RENESANSE

Savo Marković

Among  many  meritorious  individuals  who  have  contributed

significantly  to  the  culture  of  Europe  in  the  time  of  the

Humanism  and  Renaissance,  distinguished  is  the  position  of

Lucas Panaetius, a canon from Ulcinj, doctor and professor of

arts,  law  and  theology,  philologist,  editor  and  printer.  It  is

obvious that the existing knowledge about the achievements in

Montenegro must be amended.




202

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

Povezanošću  s  proslavljenim  imenima  humanističke  učenosti,

sviješću i identifikacijom s gradom kojem je porijeklom pripa-

dao, uticao je na kulturnu afirmaciju sredine iz koje je potekao

u evropskim i širim okvirima. 

Savo Marković



203

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

*      

Lucas Panaetius (Lucas Panetius, Lucas Pannetius, Panetys;

Luca Panetio, Luca Panezio, Panetti), ulcinjski kanonik, mogu-

će tamošnjeg kaptola, rođen vjerovatno u drugoj polovini XV v.,

koji se u humanističkom maniru određivao i po gradu iz kojeg

je potekao (Luca Olchiense, Luca Olchinense, Luca Olchinensi,



Lucas Olchiensis, Lucas Olchinensis)doktor nauka i profesor

slobodnih umijeća, prava i teologije, filolog i izdavač aktivan u

Veneciji prvih decenija XVI vijeka, vrhunac svojeg mnogostru-

kog rada i stvaralaštva postigao je kao štampar, 1517-1518. g.

Panettijevo  određenje  kao  kanonika  sugeriše  da  je  pripadao

višem društvenom sloju

1

u Ulcinju i da je prije odlaska na stu-



dije već mogao  raspolagati određenim beneficijem na crkvenim

posjedima, što je finansijski, posebno uz podršku države, moglo

potpomoći njegov boravak u Italiji. Klerici su biskupskom doz-

volom  za  vrijeme  studija,  na  koje  su  odlazili  oko  dvadesete

godine  života,  zadržavali  prihode  do  sedam  godina,  uz  uslov

obezbjeđenja redovnog bogosluženja u pripadajućim crkvama.

2

Visoka naučna titula mogla je podstaći Lukinu društvenu pro-



mociju u ceremonijalnim prilikama i uspon u crkvenoj hijerar-

hiji. Kaptolska elita visoko je uvažavala titule stečene na studi-

jama, a u crkvenoj strukturi je djelovalo više školovanih pravni-

ka  nego  u  institucijama  staleški  utemeljene,  svjetovne  vlasti.

3

Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse

1 Zakon o obaveznom plemićkom porijeklu kanonika u Dubrovniku done-

sen je još 1442. g. Prije toga, pravilo s malo izuzetaka bilo je da patricijskom

sloju pripadaju svi kanonici. Nella LONZA, Dubrovački studenti prava u ka -

snom srednjem vijeku, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubro vni -

ku, 48, Dubrovnik 2010., str. 28, 36.

2 N. LONZA, Dubrovački studenti prava u kasnom srednjem vijeku, ... op.

cit., str. 37, 41.

3 Shodno odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih iz 1505. g., status kanonika

s doktoratom (doctor canonicus) bio je odmah ispod arhiđakona, arhiprezvite-

ra i primicerija, a „viši“ od običnih članova kaptola. Ibid., str. 43.




204

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

Kako su u to vrijeme na studijama prava preovladavali kanoni-

ci,  razložno  se  može  pomisliti  da  je  otišao  na  studije  rimskog

(svjetovnog)  prava,  ali  i  na  produžetak  studija  -  kanonskog

prava - čijim bi završetkom, po uobičajeno skraćenom progra-

mu, stekao doktorat oba prava.

4

Pravo je u to vrijeme još čuva-



lo prestiž najstarije univerzitetske discipline, a studije rimskog

prava bile su zahtjevnije i prestižnije od studija kanonskog. Čak

je unutar crkvene strukture ta diploma imala veću težinu.

5

Uz to



su studenti koji su završili rimsko pravo imali bolju perspektivu

pronalaska službe u državnoj administraciji, što je moglo opre-

dijeliti ostanak učenog Ulcinjanina u Veneciji. Lukino titulisanje

upućuje na zaključak da je studirao i (slobodna) umijeća, odno-

sno teologiju. Podsticane obrazovanjem koje se sticalo izučava-

njem  studia  liberalia  u  dominikanskim  samostanima,

6

studia

humanitatis su polako dobijale na važnosti u odnosu na središ-

nju  univerzitetsku  poziciju  pravnih  disciplina,  što  ukazuje  na

ličnost izuzetnih intelektualnih sposobnosti, posvećenu sticanju

opšteg znanja. Aliqua ars alia nije bila samo korisna, već i neop-

hodna u povezivanju klasične i hrišćanske kulture na putu spoz-

navanja  Boga,  humanističke  vizije  ljudskosti  i  uravnoteženog

ovozemaljskog  života.

7

Navođenje  Luke  Panettija  na  štampa-



nim izdanjima kao doktora artium & legum označava da je zavr-

šio studije slobodnih umijeća i rimskog prava i položivši jedini,



Savo Marković

4 Ibid., str. 39.

5 Ibid., str. 38.

6 Franjo ŠANJEK, The Studies of Exact and Natural Sciences in the History

of the Dubrovnik Dominicans, Dubrovnik Annals 1, Dubrovnik 1997, p. 15, 16. 

7 Cfr.:  F.  ŠANJEK,  The Studies of Exact and Natural Sciences in the

History… op. cit., p. 18.; Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, Novootkriveni auto-

graf Filipa de Diversija iz 1455. godine: Poslanice sv. Jeronima, sv. Augustina

i  drugih,  Anali  Zavoda  za  povijesne  znanosti  HAZU  u  Dubrovniku,  48,

Dubrovnik 2010., str. 140.




205

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

doktorski  ispit,  postigao  doktorski  stepen.  Isticanje  da  je  on



„bene  docto  theologo“ sugeriše  da  je  završio  i  te  studije.

Teologija je međutim bila slabije zastupljena na talijanskim uni-

verzitetima, a studij se uglavnom popunjavao pripadnicima pro-

povjedničkih redova, posebno dominikancima.

8

Lucas Panaetius Olchinensis se kao izdavač pojavljuje 1501.

godine, kada u Veneciji kod „Jo. Alvisium de Varisio“ uređuje

djelo De secretis mulierum cum commento. Kao urednik javlja

se i u kolofonu novog izdanja ovog djela, 17. oktobra 1508. g.,

kada kod Pietra Quarengija (Petri Bergomatis), ponovo štampa

vrlo  popularni  traktat  sadržaja  na  razmeđu  prirodnih  nauka  i

okultnog, koji obrađuje pitanja koja se između ostalog odnose

na nastanak fetusa, ali i na uticaj zvijezda - tekst tradicionalno

atribuiran njemačkom skolastičkom filozofu i aristotelovcu, teo-

logu i svecu Albertu Velikom (1206-1280.), zapravo kompilaci-

ja  njegovog  učenika:  „Albertus  Magnus  De  secretis  mulierum

cum commento. Nouissime: inifinitis pene erroribus emendatus.

(Tractatus Henrici de Saxonia, Alberti Magni discipuli....“.

Humanistička  aktivnost  Luke  Panettija  u  Veneciji  ponovo  je

osvjedočena 17. avgusta 1511. godine, jednim od prvih postinku-

nabulnih  izdanja,  Komentara  Gaja  Julija  Cezara  (Caij  Iulij



Caesaris:  Jnvictissimi  imperatoris  commentaria...), poduhvata

tipografije Augustina de Zannis de Portesio (Agostino Zani, da

Portese). Na naslovnoj strani izdanja početne riječi odštampane su

crvenom  bojom,  a  otisak  drvoreza  koji  prikazuje  scenu  bitke

crnom, s ukrasnom bordurom u crvenoj boji. Onovremena filolo-

ška  praksa  našla  je  odraza  u  emendaciji  djela,  što  se  saznaje  iz

naslova, kolofona i predgovora u kojima obrazovani i vrlo učeni

(„viro  docto“) urednik  Lucas  Olchinensis ističe  da  je  odnosno

izdanje pripremio na osnovu ispravki brojnih pogrešaka sadržanih



Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse

8 N. LONZA, Dubrovački studenti prava u kasnom srednjem vijeku, ... op.

cit., str. 37.



206

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

u prethodnim tekstualnim predlošcima; prije štampanim edicija-

ma nego rukopisima.

9

Korigovano djelo preporučuje kolaciji s



ranijim  tekstovima,  kako  bi  se  uvidio  povratak  sjaju  izvornog

spisa  („pristinum  candorem“) i  shodno  renesansnoj  težnji  k

obnavljanju  antičkih  vrijednosti,  potvrdila  korisnost  njegovog

filološkog umijeća. Takav oblik predstavljanja djela uvođenjem

paratekstualnih  elemenata,  podnaslova  i  indeksa  uz  tekstove

latinskih klasika odgovarao je namjeri privlačenja pažnje kupa-

ca i čitalaca, posebno humanističkih erudita, od strane brojnih i

kompetentnih  venecijanskih  urednika  i  izdavača.  Konkretno,

Cezarovi Komentari (Commentaria Caesaris) već su bili objav-

ljeni  u  Firenci  1508.  g.  kod  Phillipusa Giunte  i  odnosno

Paneciovo izdanje je najvećim dijelom njegova reprodukcija, s

tim da je mletačko štampano izdanje, uvodeći tek određene raz-

like u kompoziciji da bi se razlikovalo od ovog predloška, nasto-

jalo i da očuva izgled inkunabule.

10

Izdanje je ponovo štampa-



no kod istog tipografa 13. juna 1517. godine.

11

Savo Marković

„Commentariis P. Marsi subscribatur; „P. Marsus... Ciceronis librorum,

qui præfuit, certe præfatus est Lucas quidam Panetius, qui se conicatis exem-

plaribus manuscriptis libros reconouisse testatur, ut iam adparere uidebatur,

...“.  M.  Tulli  Ciceronis  De  finibus  bonorum  et  malorum,  Libri  quinque.

Recensuit  et  enarrauit  D.  Io.  Nicolaus  MADUIGIUS,  Hauniæ

MDCCCXXXIX, p. XXXII.

10 Antonio  MORENO  HERNÁNDEZ,  La  génesis  de  la  edición  de  los



Commentarii de César de Venecia, 1511: ¿emendatio original o mera copia?,

Epos, XXII, Madrid 2006, págs. 21-22.

11 Joseph William MOSS, A Manual of classical bibliography: comprising



a  copious  detail  of  various  editions;  commentaries,  and  works  critical  and

illustrative  and  translations  into  the  English,  French,  Italian,  Spanish  and

German,  and  occasionally,  other  languages:  of  Greek  and  Latin  classics,

London MDCCCXXV, Vol. I, p. 229.




207

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

Lucas Panetius, s određenjem svojeg imena i po gradu porije-

kla  (Olchinensis), posvetio  je  navedeno  izdanje  Rosselu  de

Rossellisu  iz  Padove,  sinu  slavnog  juriskonzultusa  Antonija

Rosellija iz Arezza (1381-1466.). Baveći se naročito odnosom

države i Crkve, on je bio profesor univerziteta u Bologni, Sieni,

Firenci, Rimu i Padovi, a pročuo se i po diplomatskim misijama

koje  je  obavljao  za  Napuljsku  kraljevinu  i  papu  Eugena  IV.

Navedena posveta mogla bi ukazivati na univerzitetsko središte

u kojem je Luka Ulcinjanin stekao najviši stepen obrazovanja.

Padovanski aristotelizam i bolonjski nauk o tabelionima pose-

bno su prisutni u njegovom izdavaštvu, a kao svešteniku, uz teo-

loška,  bliska  su  mu  bila  i  filozofska  gledišta.  Kao  podanik

Mletačke Republike, bio je obavezan da studira u Padovi, a stu-

dije prava, koje su trajale između pet i osam godina, s još dvije

godine za sticanje dvojnog doktorata, bile su najskuplje. Stoga

je  peregrinatio  academica  ponajprije  mogla  biti  uzrokovana

materijalnim razlozima.

12

U svakom slučaju, 15. februara 1516.



kod  istog  štampara  izdate  su  Tusculanae  quaestiones prvaka

rimskog govorništva, Cicerona, s komentarima Filippa Beroalda



Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse

12 N. LONZA, Dubrovački studenti prava u kasnom srednjem vijeku, ... op.

cit., str. 40, 41, 42.



208

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

i Omnibona Vicentinskog, u čijem se kolofonu takođe ukazuje

na greške i izmjene koje je accuratissime prepoznao i ispravke

načinio Lucas Olchinensis. Tada je saopšteno i nešto više poda-

taka  o  učenom  Ulcinjaninu;  navedeno  je  da  je  on  artium  et

legum  professor.  Na  njegovo  visoko  pravničko  obrazovanje

ukazuju i drugi uređeni i objavljeni juridični traktati (građansko -

pravna i kanonskopravna izlaganja, 1522.; Novele kanoniste Gi -

ovannija  d’Andree,  Venecija  1524.;  kompendijum  pravničkih

radova značajnih za praksu advokata, pravnika i notara koje je

sačinio  juridički  humanista,  padovanski  profesor  građanskog

prava, Bartolomeo Cipolla iz Verone: „Cavtele Bartho. Cepol.:

praestantissimi iuris vtriusque luminis domini... varij tractatus

legum studiosis vtilissimi, materias quotidianas & practicabiles

lucide  complectentes...“  –  Lyon,  1535.;  1547.,  1552.;

„Repertorivm  domini  Philippi  Decii,  per  Lucam  Panetium

Canonicum Olchinensesem artium & legum praeclarem doc-

torem fideliter concinnatum“ – Iacobus Giunta, Lyon 1544.).

13

Cipollina  „Consilia  criminalia  celeberrimi  ac  praestantissimi



iur. utri. interpretis...“  i drugi traktati objavljeni su 1530/31. u

Lyonu  i  1555.  g.  u  Veneciji,  a  Deciov  Repertorivm o  dijelu



Digeste, kao i rad o dijelu Kodeksa, koje je takođe priredio Luca

Panetti, ponovo su objavljeni 1546/47. i 1550. g. u Lyonu.

Uz pravno znanje, knjige kasnijeg izdanja ukazuju i na Lukino

poznavanje notarskog umijeća, s obzirom da je uredio izdanje

temeljnog  spisa  koji  je  doprinio  razvoju  bilježništva.  Na  uni-

verzitetu  u  Bologni  nastali  su  najstariji  notarski  priručnici,  a

učitelj  javnog  bilježništva  Rolandinus  Rudolphinus  de



Passeggeriis sastavio je 1255. Summa artis notariae, vjekovima

Savo Marković

13 A.  MORENO  HERNÁNDEZ,  La  génesis  de  la  edición  de  los



Commentarii de César de Venecia, 1511: ¿emendatio original o mera copia?,

... op. cit., pág. 25.




209

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

hvaljeni i korišćeni priručnik o notarskoj službi, koji je štampan

1480. g.

14

Luka  Ulcinjanin se navodi kao urednik „Orlandini Ro -



dulphini Bononiensis, ... In artem notariae ordinatissimmæ sum-

mulæ. Vnà cum insigni notularum tractatu; necnon de tabellion-

atus officio in castris uel villis.“ - koje je na osnovu ranijeg izdan-

ja ponovo objavljivano 1549., 1562., 1565. i 1584. g. u Veneciji.

Još  jedan  podatak  osvjetljava  put  uobličavanja  Panettijevog

humanističkog obrazovanja; slijedeći opet firentinski štampani

predložak,  venecijansko  izdanje  „Marci  Actii  Plauti  linguae

latinae  principis:  Comoediae  viginti:  viuis  pene  imaginibus

recens  excultae  ...“  -  Luka,  kanonik  ulcinjski,  učenik  filologa

Giorgia Valle (Piacenza 1447. – Venecija 1500.) -  priredio je za

štampanje  1518.  g.

15

G.  Valla  je  u  Milanu  učio  grčki  kod



Konstantina Laskarisa, a u Paviji, gdje je upoznao i Leonarda da

Vincija, kod Andronika Kaliksta. Predajući i prevodeći sa latin-

skog  i  grčkog,  od  1485.  g.  je  preuzeo  katedru  u Veneciji.  Iste

godine  publikovao  je  „Commentaria  in  Ciceronis  topica,  de



fato, de universitate“. Njegove najznačajnije prijevode, teksto-

ve grčkih matematičara, prije svih Arhimeda, objavio je njegov

usvojeni  sin,  na  čije  se  Plautove  komentare  poziva  i  Luka

Panezio. Na osnovu ovih poveznica moguće je zaključiti da se

Luka našao na talijanskom poluostrvu već krajem XV vijeka, a

da je uz latinski bio dobar poznavalac i grčkog, kako bi sugeri-

salo  i  njegovo  ime  u  grčkoj  transliteraciji:  Loukas  Panaitios

(latinska transliteracija Panaetius, stoičkog filozofa sa Rodosa

Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse

14 Josip BRATULIĆ, Javno bilježništvo u Hrvatskoj do 19. stoljeća, Javni



bilježnik, 31, Zagreb 2009., str. 20.; Nenad FEJIĆ, Kotorska kancelarija u sre-

dnjem veku, Istorijski časopis, br. 27, Beograd 1980., str. 58.

15 M. Acci Plavti rvdens ex recensione Reizii, adnotatione critica instrvxit

carl Ernst Christoph SCHNEIDER, prof., Vratislaviae : Apud Maxium, 1824.,

pp. VII, VIII.; Plauti Bacchides. Edited, with Introduction, commentary, and

critical notes by J. M’COSH, London 1896., p. XXVI.




210

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

čije je djelo poslužilo kao predložak Ciceronovom, odnosila se

na ime Παναίτιος). Navedeno izdanje Plautovih komedija sadr-

ži otiske drvoreza koji su načinjeni posebno za ovu publikaciju

i realno odslikavaju predstave u talijanskim teatrima, s vjernim

prikazima scena i istorijskih kostima.



Savo Marković

16 Podstaknut čitanjem Plethona, Cosimo de Medici osnovao je Platoničku

akademiju, koju je vodio Marsilio Ficino. Na Medicijevom dvoru filozofi su

bili okruženi umjetnicima Leonom B. Albertijem, Filippom Brunelleschijem,

Pierom della Francesca, Sandrom Botticellijem, Michelangelom, Vasarijem i

dr. Marko TOKIĆ, Michelangelo i novoplatonizam u renesansnoj umjetnosti

– s osvrtom na svod Sikstinske kapele i MojsijaFilozofska istraživanja, God.

30, Sv. 1-2, Zagreb 2010., str. 35.



Venetiis excussam. Denuo nunc primu(m) a bene docto theologo

adamussim  recognitus,  cunctisq(ue)  mendis  expurgatus.“  De

triumpho crucis je vjerovatno najpopularniji duhovni spis poz-

natog  dominikanskog  propovjednika  i  reformatora  Girolama

Savonarole (1452-1498.), vladara Firence od 1494. do spaljiva-

nja  na  lomači,  1498.  g.  Luka  Paneti  je  podsticaj  za  štampanje

njegovog djela mogao dobiti i iz zavičaja, s obzirom da su se

susjedni  Dubrovčani  posebno  zanimali  za  Savonarolu.

Humanist, filozof i teolog Juraj Dragišić (Srebrenica, oko 1445.

– Barletta, 1520.), učenik Ficinove novoplatoničke akademije,

16

Štamparska djelatnost: 

Savonarolin spis „O trijumfu krsta“

Kao  štampar,  Luca  Olchiense se  poja -

vljuje 8. juna 1517. godine, kada u Ve ne -

ciji objavljuje Fratris Hieronymi Sauo -



na rolae Ferrariensis, Ordinis prædicato-

rum, Trumphus crucis, de fidei ueritate.

Post  nouissima(m)  impressionem  alias


211

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

koji  je  1487/91.  bio  profesor  teologije  i  filozofije  u  Firenci,  a

1493. predavao filozofiju u Pisi, našavši u Dubrovniku utočište,

sastavio je 1497. spis u odbranu Savonarole u kojem filozofski

razmatra slobodu volje i vjerodostojnost proroštva.

17

U  kolofonu  Savonarolinog  djela  navedeno  je  da  je  štampar



Luca Olchiense bio profesor slobodnih umijeća i prava, čijom je

marljivošću  ispravljen  tekst  spisa:  „Impressumque  Venetiis



accurata diligentia per Luca(m) olchiense artium & legum pro-

fessorem. Anno domini M.CCCCCXVII.

18

Die uero octauo men-

sis Iunii.“ Knjiga se sastoji od 14 kvaterna i 112 listova, s inici-

jalnim slovima ukrašenim viticama, a otisak drvoreza na naslov-

noj strani prikazuje autora pokrivenog kapom koji piše u svojem

studiju, sjedeći pred raspećem. Drvorez se temelji na prikazu iz

venecijanskog izdanja iz 1504. g. Savonarolinog rada, Lazzara

de’ Soardija.

19

Knjiga se danas nalazi u bibliotekama Vatikana,



Bergama,  Padove,  Ferrare,  Firence,  Modene,  Napulja,  Rima  i

drugih talijanskih gradova. 



Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse

17 Između 1495. i 1500. g. u dubrovačkoj dominikanskoj biblioteci našlo se

tridesetšest različitih izdaja Savonarolinih spisa, uglavnom propovijedi, kao i

Propheticae solutiones pro Hieronymo Savonarola”, bosanskog franjevca J.

Dragišića. Franjo ŠANJEK, Dominikanci i Hrvati, Osam stoljeća zajedništva

(13.  –  21.  stoljeće), Zagreb 2008.,  str.  96.  Dragišić  je tokom boravka u

Dubrovniku napisao i svoje glavno teološko djelo „De natura coelestium spir-



ituum quos angelos vocamus”, štampano 1499. g. u Firenci. Dragišić, Juraj;

tekst: Ljerka SCHIFFLER-PREMEC, Hrvatski biografski leksikon, 3, Č – Đ,

Glavni urednik Trpimir Macan, Zagreb 1993., str. 556-558.

18 Univerzidad  de  Zaragoza/Sucursales,  http://roble.unizar.es...  (22.  7.

2011.).

19http://www.library.nd.edu/rarebooks/exhibits/dominican/italy/1517_Sav



onarola.html (22. 7. 2011.).


212

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

Uređivanje knjiga i tematika izdavačkih poduhvata

Panezio je  nastavio  da  uređuje  Savonarolina  djela  koja  je

objavljivao kod različitih štampara. „Confessionale pro instruc-



tione  confessorum  reuerendi  patris  fratris  Hieronymi

Sauonarole Ferrariensis Ordinis predicatorum“ štampan je kod

C. Arrivabenea  1517.,   A.  i  F.  Bindonija  1520/24.  g.,  a  sadrži

posvetnu  epistolu  venecijanskom  patrijarhu  Antoniju

Contariniju,

20

svjedočeći  o  održavanju  veza  s  obrazovanim  i



istaknutim ljudima u sredini u kojoj je živio. U prilog poveza-

nosti iseljenika sa istočnog Jadrana govori činjenica da je i prete



Dominicus de Antibaro, canonicus s. Pietro di Castello, koji se

Savo Marković

20 Mletački Senat je imenovao Antonija Contarinija za patrijarha Venecije

1508. g., a nakon ratifikacije u Konzistoriju, posvetio ga je splitski nadbiskup

Zane, 5. februara 1509. g. Tokom svoje službe posebno se borio protiv korpu-

cije klera. Zbog strogosti života stekao je glas svetosti, da bi nekoliko godina

nakon smrti (7. novembra 1524.) bio proglašen blaženim.




213

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

u Veneciji spominje u razdoblju 1528.-1554. g., bio nekad kape-

lan  ovog  mletačkog  patrijarha,  a  Dominikov  kum  vjerovatno

brat  ulcinjskog  biskupa,  Baranina  Jakova  Dalmasa.  „Prediche



de fra Hieronymo sopra Amos propheta. Prediche utilissime per

Quadragesima del sacro theologo frate Hieronymo Sauonarola

da Ferrara...“ (o prorocima Amosu i Zahariji, o evanđeljima, s

mnogim Davidovim psalmima, revidirane i s ispravljenim pro-

pustima starijih štampanih izdanja) štampane su 30. aprila 1528.

g., takođe kod C. Arrivabenea, a sadrže posvetnu epistolu ulcinj-

skog kanonika Luke Panecija na mletačkom dijalektu, upravlje-

nu njegovom duhovnom ocu, Francescu Contariniju, profesoru

teologije, plebanu venecijanske crkve sv. Marine: „Al mio padre

in Christo obseruando Francesco Contarini: Piouano beneme-

rito de Sancta Marina de Venetia: delle lettere sacre professore,

Luca Panetio canonico Olchinense: delle arte & lege minimo

discipolo. Felicita perpetua.“ Panecio za sebe kaže da je nezna-

tan učenik slobodnih umijeća i prava, a svojem ocu u Hristu isti-

če pohvalni običaj antičkih rimskih vojnika: „i quali primache

in achun picoloso duello volessino cumdecendere: da qualche

robusto  &  strennuo  combatente  cerchorono  di  esser  promossi

alle  ultime  frontiere.“  Od  ostalih,  brojnih  djela,  koja  je  prvih

decenija XVI v. uređivao Ulcinjanin Luka Panecio, navedeni su

samo  radovi  nekih  autora,  koji  svojom  tematikom  najbolje

odslikavaju polihistorski opseg njegovog znanja i interesovanja.

Takođe,  ona  predstavljaju  teorijsko  uporište  njegovog  intelek-

tualnog habitusa zasnovanog na klasičnom promišljanju i uz to

su potcrtana konkretnom porukom koju upućuje čitaocu. Djela

firentinskog  sveštenika,  ljekara,  novoplatoniste  i  astrologa

Marsilia  Ficina „De  Christiana  religione:  aureum  opuscu-

lum...“ (s posvetom patrijarhu A. Contarenu) i „De triplici uita

aurea uolumina tria...“ ulcinjski je „bene docto theologo“ ure-

dio  i  pripremio  za  štampanje  u  martu  i  aprilu  1518.  g.,  a

Platonica  theologia  de  immortalitate  animorum“ kojom  se

Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse



214

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

nastojala  oživjeti  hermetička  filozofija,  1524/25.  g.  Spise  sien-

skog filozofa i ljekara Huga Bentiusa (Uga Benzija)

21

zasnovane



na medicinskom Kanonu novoplatoniste Avicene uredio je za šta -

mpanje  1523.  g.  Izdanje  Komentara  Uga  Benzija  na  Gale novo



Savo Marković

21 Ugo  da  Siena  (1376-1439.)  je  studirao  umijeća  u  Firenci,  Bologni  i

Paviji, stekavši 1396. g. akademsko zvanje iz logike i filozofije. Zatim je stu-

dirao medicinu u Bologni kod magistra Marsiglia de Santa Sofia, a na tamo-

šnjem univerzitetu je u razdoblju 1396. – 1405. g. podučavao logiku i filozo-

fiju prirode. Nakon toga je predavao medicinu na brojnim talijanskim univer-

zitetima  (Sieni  1405-1409.,  1416-1421.;  Bologni  1409-1412.,  1423-1425.;

Parmi  1412-1416.;  Firenci  1421-1423.;  Paviji  1425-1429.  i  Padovi,  1430.).

Autor komentara i na Hipokratova i Galenova djela, koje je napisao uglavnom

tokom spomenutog boravka u Parmi, uz Pietra d’Abana smatra se jednim od

najistaknutijih predstavnika padovanskog aristotelizma. 



215

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

djelo obilježava i dvostruki alfabetski indeks pitanja i stvari koji

je pripremio Lucas Panetius Olchinensis.

22

Ovo izdanje stoji u



vezi  s  rastućim  uticajem  grčkog  humanizma  na  evropsku  uni-

verzitetsku medicinu, od treće decenije XVI v. Upravo je Lukin

učitelj Giorgio Valla bio jedan od začetnika helenističkog utica-

ja na renesansnu medicinu. Jedna od aktivnosti sljedbenika toga

pokreta bila je prevođenje i izdavanje medicinskih djela pozna-

tih grčkih, antičkih i vizantijskih autora. Slijedi Lukin urednički

rad  na  djelu  „Conciliator:  eminentissii  philosophi  ac  medici

Petri Aponensis...“ – spisima „pomiritelja“ zapadnjačke nauke i

teologije  i  arapskih  učenja  Petra  d’Abana

23

i  drugih  -  1526.



godine,  a  zatim  „Terrapeutica.  Galeni  Methodus  medendi:  vel

de morbis curandis. Thoma Linacro Anglo interprete...“ – Gale -

novoj fiziologiji u prijevodu Thomasa Linacrea, januara 1527.

g.  T.  Linacre  (oko  1464.  –  1524.)  je  takođe  pripadao  krugu

medicinskih  helenista.  Djelo  je  štampano  u  Veneciji  i  1538.



(Aloysius de Tortis), a sadrži posvetu kojom ga je Lucas Pane -

tius  canonicus  Olchinensis  smatrao  vrijednim  upraviti  ljekaru

Nicoli Massi. U njoj Luka hvali Massu kao najsposobnijeg rece -

ntnog pisca o sifilisu, ističući da se njegov traktat o toj bolesti

(koja se po autoru u Italiji pojavila s opsadom Napulja, 1494. g.)



Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse

22 „Index duplex copiossisimus omnium principalium ac emergentium que-



stionum  necnon  omnium  notabilium  et  eorum  que  cognitione  digna  sunt  ex

scriptis consumatissimi artium ac medicine doctoris domini Ugonis Senensis

in tribus libris Microtechni Galeni. Nunc primum secundum multiplicem alp-

habeti  seriem  per  Lucam  Panetium  Olchinensem  elucubratus  accurataque

diligentia impressus et positus.“ Jon ARRIZABALAGA, Tradició medieval i

cultura  humanista  en  la  medicina  universitària:  les  activitats  editorials  de

Francesc Argilagues i Guillem Caldentei per a les premses italianes de les aca-

balles  del  segle  XV,  XVIII  Jornades  d’Estudis  Històrics  Locals,  Institut

d’Estudis Baleàrics, Palma de Mallorca 1999, p. 185, 195.

23 Profesor Univerziteta u Padovi i istaknuti predstavnik padovanskog ari-

stotelizma, živio je u periodu 1250. – oko 1315. g.



216

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

upravo nalazi u štampi.

24

Na taj je način Ulcinjanin pouzdano



odredio 1527. kao godinu najranijeg izdanja Massine publikaci-

je „Liber de morbo gallico“, koja u kolofonu sadrži, pogrešno

navedenu, 1507. godinu. Uspješni renesansni ljekar praktičar i

pisac Nicolò Massa rođen je 1489. g. u venecijanskoj župi S. Pi -

etro di Castello, iseljeničkoj destinaciji mnogih Ulcinjana. Otu -

da je moglo poteći i poznanstvo sa Panettijem. Obrazovanje za

hirurga završio je na venecijanskom kolegiju za ljekare 1515.,

da bi u istoj ustanovi stekao zvanje u umijećima i medicini 1521.

g. U La Scuola di Rialto i privatno, izučavao je filozofiju i grčki

jezik.  Godine  1524.  postao  je  ljekar  bratovštine  sv.  Đorđa,  a

narednih decenija kao priznati ljekar i naučitelj steći će znatan

imetak. Umro je 1569. g.

U literaturi

25

se navodi da je Lucas Olchinensis uredio i izdanje



Savo Marković

24 Liber de morbo gallico (1527., 1532., 1536., 1559., 1563. - s posvetom ka -

rdinalu  Carlu  Borromeu;  Il  libro  del  mal  francese,  1565.  i  1566.;  s  lyonskim

izdanjem iz 1534., naslova manje uvredljivog za francuske čitaoce – Liber de



morbo neapolitano). Ostala Massina djela su: Liber introductorius anathomiae

(1536.,  1559.),  praktični  priručnik  za  studente  nastao  na  temelju  brojnih  ana-

tomskih ispitivanja u hospitalu SS. Pietro e Paolo i samostanu SS. Giovanni e

Paolo; Liber de febre pestilentiali, ac de pestichiis, varolibus et apostematibus



pestilentialis, nastala vjerovatno pod utiskom epidemije kuge i tifusa iz 1527/29.

g. (1540.; 1555. i 1556.); La loica, divisa in sette libri (1550.; 1559.); Epistolae



medicinales  (1550.;  1558.),  Epistolarum  medicinalium  tomus  alter  (1558.);

Raggionamento... sopra le infermità che vengono dall’aere pestilentiale del pre-

sente  anno  MDLV  (1556.);  Diligens  examen  de  venae  sectione  in  febribus  ex

humorum putredine ortis (1568.). N. Massa je Sorsanusov život Avicene preveo

s  talijanskog  na  latinski,  a  taj  je  prijevod  od  1544.  g.  izdavan  s  Kanonom.

Richard PALMER, Nicolò Massa, his family and his fortune, Medical History,

25, London 1981, pp. 385-386, 391-392. Primjerak Anatomiae liber introducto-



rius Nicolausa Masse, štampan u Veneciji 1559. g., nalazi se u Dominikanskom

samostanu u Dubrovniku. Stjepan KRASIĆ, Prirodoznanstvenici i medicinska

bibliografija  u  Dominikanskom  samostanu  u  Dubrovniku,  Acta  Medico-

Historica Adriatica, Vol. 8, No. 1, Rijeka 2010., str. 101.



217

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

Vergilijevih djela, štampano 10. maja 1519. g. kod spomenutog A.

de Zannisa, s posvetom humanisti Marinu Bečiću, iz koje se može

zaključiti  da  je  Bečić  kao  javni  orator  već  boravio  u  Padovi.

Njihovo poznanstvo je svakako moglo poticati iz Ulcinja, gdje je

Bečić prebjegao i živio neko vrijeme nakon osmanskog osvajanja

Skadra i gdje se oženio Ulcinjankom Katarinom Dobre. Luka je

uredio za štampanje i Ovidijeva pisma (aprila 1515.), spise Ivana

Kanonika

26

(13. novembra 1516., kada je naveden kao „artium &



theologie  pofessorem,  s  posvetom  A. Contarenu),  izlaganje

pariskog profesora, tomiste Johannesa Versora o logičaru Petru



Hispanu (1518.),  Biblijske  figure  avgustinca  i  eremite Antonija

Rampegola  (1519.),  istorijske  spise  Tita  Livija    i  „Burleus  in



artem  veterem“ –  engleskog  skolastičkog  filozofa  i  logičara

Waltera  Burleya  (o.  1275  –  1344/45.)  s  tekstovima Aristotela  i

novoplatoniste  Porfirija  (1520.),  spise  latinskog  gramatičara

Diomeda


27

i pape Ha drijana VI (1522.), „De philosophica con-



solatione“ i druge filozofske spise Severina Boecija (1523.), spise

teologa,  filozofa  i  logičara  Dunsa  Skota

28

(1525.),  faentinskog



ljekara i filozofa Menga Bianchellija (1526.), traktate kanoniste

Roffredusa Beneventanusa (12. maja 1537.), Egidu o posljednjoj

Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse

25 P.  S.  ALLEN  et  H.  M.  ALLEN,  Opvs  Epistolarvm  Des.  Erasmi



Roterodami, Tom.  VI,  1525  –  1527,  Oxonii  MCMXXVI,  pp.  141-142.;  A.

MORENO  HERNÁNDEZ,  La  génesis  de  la  edición  de  los  Commentarii de

César de Venecia, 1511: ¿emendatio original o mera copia?, ... op. cit., pág. 24.

26 Johannes  Canonicus  (Johannes  Mambres,  Jean  Mambre,  Tolosanus);

neoaristotelovac, XIV v.

27 „Diomedes aliique XIX authores, post Io. Tacuini impressionem reco-



gniti  etc.  (ed.  Luca  Panætius  Olchinenis)  Venetiis.  Caesar  Arrivabenus.

1522.“ Analecta Grammaticamaximam partem anecdota, ediderunt Iosephus

ab EICHENFELD et Stephanus ENDLICHER, Vindobonae 1837, p. XIX.

28 John Duns Scotus (Škotska, odnosno Irska, oko 1266. – Köln, 8. XII

1308.), „Doctor subtilis“, umješan u mirenju različitih stajališta, bio je jedan

od najuticajnijih teologa i filozofa kasnog srednjeg vijeka. Stupio je u franje-

vački  red  1291.  g.  u  Northamptonu  u  Engleskoj.  Studirao  je  i  predavao  u

Parizu  1293-1297.,  u  Engleskoj  i  Njemačkoj.  Utemeljio  je  poseban  pravac

unutar skolastike, nazvan „skotizam“.




218

MATICA, zima 2011.

www. maticacrnogorska.me

Aristotelovoj  knjizi  (1530.),  a  kao  „bene  docto  philosopho



Komentare Aristotelove  Etike Tome Akvinskog  (1539.).  Mnoga

djela  koja  je  uređivao,  među  kojima  izlaganje  i  komentari

Aristotelovih knjiga od Agostina Nifa

29

(1552.) ponovo su štam-



pana narednih decenija (Novele, 1574.). 

Evidentiranjem  i  proučavanjem  knjižnih  fundusa  u  stranim



bibliotekama, njihovom analizom i tumačenjem referentnih izvo-

ra,  otvaraju  se  mnoga  nova  pitanja  i  dodatno  rasvjetljava  razvoj

crnogorske pismenosti, štamparstva i knjižarstva, odnosno ukup-

nog kulturnog nasljeđa. Uz istraživanje kulturnih dodira, odnosa i

doprinosa koje su iseljenici sa domaćih prostora ostvarivali u stra-

nim sredinama, nameće se potreba utvrđivanja uticaja koje su takvi

oblici  društvene  prakse,  pripadnici  intelektualne  elite  i  izuzetni

pregaoci imali u domaćoj sredini. Sagledavajući aktuelne kogni-

cione dimenzije i rezultate domaćih saznanja o duhovnoj kulturi i

tradiciji,  uz  svu  opreznost  i  težnju  ka  objektivnoj  interpretaciji

zanemarenih, neuočenih i novospoznatih činjenica, stiče se neumi-

tna potreba za njihovim upotpunjavanjem. Kulturni doprinos Luke

Panetija u evropskim razmjerama neosporno podstiče na nove pro-

cjene dosadašnjih istoriografskih saznanja, duhovnog razumijeva-

nja  osobitosti  i  povijesti  pojedinih  prostora  te  revidiranje  nivoa

kulturnog razvitka odnosnog društvenoistorijskog perioda, a time i

poimanja opštih kulturnih tokova prošlosti.

29 Augustinus Niphus (Sessa Aurunca kod Napulja, oko 1473. – 1538. ili

1545.), talijanski filozof i komentator. Studirao je filozofiju u Padovi, a pre-

davao  u  Padovi,  Napulju,  Rimu  i  Pisi,  stekavši  izuzetnu  reputaciju  pa  ga  je

papa  Leon  X  odabrao  da  brani  katoličku  doktrinu  besmrtnosti  od  napada

Pomponazzija  i  Aleksandrista.  Usprotivio  se  Pomponazzijevoj  teoriji  da  je

racionalna duša neraskidivo povezana s materijalnom stranom individue i da

stoga  tjelesna  smrt  znači  i  smrt  duše.  Njegovo  je  stanovište  bilo  da  je  duša

pojedinca,  kao  dio  apsolutnog  intelekta,  neuništiva,  smrću  tijela  stopljena  s

vječitim svejedinstvom. U početku je slijedio učenje Averroesa, ali je kasnije

modifikovao svoja stanovišta postajući prihvatljiv za konzervativne katolike.

Izdao je Averroesova djela s komentarima 1495. g., a njegovi brojni komenta-



ri Aristotelovog učenja bili su vrlo čitani i često štampani.

Yüklə 0,5 Mb.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©www.genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə