Sociologija religije Seminar iz sociologije

Sociologija religije

• Seminar iz sociologije

Sociologija religije

• je znanstvena disciplina koja se bavi socijalnim strukturama, povijesnom pozadinom, razvojem, univerzalnim temama, ulogama i funkcijama religija u društvu.

• pokušava objasniti efekte koje religija ima na društvo i efekte koje društvo ima na religije, odnosno njihov uzajamni odnos.

• poseban naglasak stavlja na ulogu religije kao univerzalne pojave u gotovo svim društvima na Zemlji i u dosad zabilježenoj povijesti te njezinog utjecaja u industrijaliziranom društvu

Riječnik pojmova

• Religija (lat. ligare-vezati(?)) - apstraktan sustav ideja, vjerovanja, vrijednosti ili iskustava ali i rituala, institucija i moralnih kodova razvijenih kao dio kulturne matrice, koje se dijelom tiču nadnaravnog, svetog, uzvišenog ili božanskog objekta, osobe, neviđenog bića ili sistema misli.

• Ne mora nužno biti: vjera u boga (mana u Polineziji) ili upravljanje ponašanjem vjernika (antička Grčka)

• Uključuje: skup simbola, rituale (više ili manje formalna pravila kako bi se ljudi trebali ponašati u prisutnosti svetog, koja osnažuju vjeruju i stvaraju solidarnost) i zajednicu vjernika

• Religioznost – apstraktan pojam koji obuhvaća aspekte religijske aktivnosti, posvećenosti i vjere

• Uključuje: vjerovanje, praksu, spoznaju, iskustvo, pripadanje

Sveto – odlika mjesta, osobe, objekta ili koncepata za koje sljedbenici vjeruju da su iznimne, nesvakodnevne, tajanstvene ili povezane s božanskim ili nadnaravnim koje izaziva osjećaj strahopoštovanja i zato ih se štuje.

• Sveto – odlika mjesta, osobe, objekta ili koncepata za koje sljedbenici vjeruju da su iznimne, nesvakodnevne, tajanstvene ili povezane s božanskim ili nadnaravnim koje izaziva osjećaj strahopoštovanja i zato ih se štuje.

• U suprotnosti je s profanim (svakodnevnim i uobičajenim) a razliku čini odnos koji ljudi uspostavljaju, a ne same osobine.

• Vjera – povjerenje bazirano na transpersonalnom odnosu s Bogom, ‘višom silom’ ili prirodom.

Tipologija religija (McGee)

• Jednostavni supernaturalizam: u jednostavnim društvima pripisivanje prirodnim pojavama i predmetima bezlične i nadnaravne osobine ->sila povoljno ili nepovoljno utječe na događaje;

• Različitim postupcima nastoje privoljeti silu da djeluje po njihovim htijenjima.

• Animizam: vjerovanje u duhove ili ‘onostrana bića’ koja borave u

• životinjama, biljkama, stijenama, drugim ljudima a imaju slične motive i osjećaje kao i ljudi pa koriste i ista sredstva: darove, kazne, štovanje, ulagivanje…

Teizam: vjera u boga; monoteizam ili politeizam

• Teizam: vjera u boga; monoteizam ili politeizam

• Sustav apstraktnih ideala: postizanje moralne i etičke izvrsnosti (etičke religije);

• Konfucijanizam- usklađivanje duhovnog života s unutarnjim skladom prirode, štovanje predaka;

• Budizam- odricanje od želja i jačanje samodiscipline meditacijom;

• Taoizam- meditacija i nenasilje;

Tipologija religijskih organizacija (Trolsch)

• Crkve – religiozne organizacije koja su snažno intergrirane u dominantnu društvenu i političku kulturu; (Rimska katolička Crkva)

• Denominacije – podgrupe većih religijske organizacije koje djeluju pod zajedničkim imenom, tradicijom i identitetom; (Baptizam)

• Mogu nastati: *sporo iz različitih geografskih, kulturnih ili razloga različitih utjecaja kako se počinju nazirati teološke, filozofske, etičke ili ritualne razlike između skupina

• *naprasno *odcjepljivanjem od već postojeće denominacije

• *ukoliko skupina doživi fenomen spiritualne obnove ili buđenja i želi formirati novu denominaciju;

Sekte – manja religiozna organizacija koja dijeli vjerovanja i rituale sa većom religioznom organizacijom od koje se odvojila, ali se od nje razlikuje doktrinama;

• Sekte – manja religiozna organizacija koja dijeli vjerovanja i rituale sa većom religioznom organizacijom od koje se odvojila, ali se od nje razlikuje doktrinama;

• Naglašavaju povratak “istinskoj” vjeri i često se odvajaju zbog optužbi za herezu ili neposluh. (Amiši)

• Kultovi – kohezijska grupa (često manji i nedavno osnovan religijski pokret) koji nisu u skladu s kulturom i društvom a propagiraju povratak novome ili nečemu davno izgubljenome;

• Često su pod utjecajem karizmatskog vođe.

Društvene funkcije religije

• Kompenzacija (psihološka) – religija pruža utočište i nadomjestak spram životnih nedaća, odgovara na metafizička pitanja i pomaže u životnim prijelazima;

• Pribavlja osjećaj osobne intergracije.

• Socijalna intergracija – stvara i očuvava društvenu solidarnost;

• Ritualima i ceremonijama stvara se vrsta kolektivne emocionalne energije kojom se vjernici uvode u zajedničko stanje svijesti o međusobnoj povezanosti, a odnos prema višoj sili odnos je prema društvu.

• Štovanje boga štovanje je središnjih društvenih vrijednosti što omogućuje njegovu intergraciju.

Socijalna kontrola – osiguranje poštovanja društvenih normi;

• Socijalna kontrola – osiguranje poštovanja društvenih normi;

• Društvo štiti temeljne institucije zaogrtanjem društvenih vrijednosti i normi svetošću i strahopoštovanjem. (brak i u modernim društvima).

• Djeluje i iznutra oblikovanjem savjesti (internalizacijom društveno poželjnih oblika ponašanja).

• Utjecaj na društvene promjene – podloga za društvene pokrete koji žele izmijeniti pojave u društvu (Martin Luther King) ili može ljudima pružiti takve motive za ponašanje i obrasce odnošenja prema svijetu da to izazove ili podupre proces društvene promjene;

• Neke religijske pojave nemaju svoju funkciju (skupina pustinjaka koja u divljini traži mistično prosvjetljenje

• Neke religijske pojave su disfunkcionalne (prinošenje ljudskih žrtava kod Asteka)

Kritika religije

• Religijska vjerovanja i ponašanja nude neupitne istine koje mogu biti prepreka novim oblicima mišljenja i ponašanja.

• Nejednakost i nepravda dani su od boga i nepromjenjivi (kaste).

• Karl Marx smatra vjeru iluzijom i obmanom koja prikriva i opravdava društvene nepravde i privilegije vladajuće klase.

• Društvena nejednakost i potlačenost uzrokuju masovno okretanje religiji kao utjehi.

Klasici u sociologiji religije-Durkheim

• 15 godina proučavao “primitivne religije” Australskih Aboridžina pleme Arunta nastojeći shvatiti osnovne odrednice religijskog života koje vrijede u svim društvima.

• -> djelo Elementarni oblici religijskog života

• ->Religija je oblik socijalne kohezije, vrlo stvaran i ekspresija je samog društva i koncepcija o sebi (primjer totema u Aboridžina);

• Kao individualci stvaramo višu silu koja je naš društveni život, i dajemo toj pretpostavki nadnaravan oblik, a simbolička snaga raste našim religioznim izražavanjem u grupi.

• Religija je izražaj kolektivne svijesti.

Jednostavnija društva imaju jednostavnije religiozne sustave koji uključuju toteme povezane s određenim klanovima.

• Jednostavnija društva imaju jednostavnije religiozne sustave koji uključuju toteme povezane s određenim klanovima.

• Složenost religioznih sustava raste sa složenošću društva.

• Kako društva dolaze u doticaj s drugim društvima, postoji tendencija da se u religioznim sustavima naglašava univerzalnost kako bi se širili.

• No kako podjela rada naglašava položaj pojedinca, religiozni sistemi fokusiraju se na individualan spas i svijest.

• Religija definira funkcionalistički – ona esencijalno ujedinjuje društvo na temelju svetoga;

• Rituali u modernim društvima ne moraju biti povezani s uobičajeno shvaćenom religijom;

• Postoje funkcionalni ekvivalenti (politički rituali) kojima se središnje vrijednosti reafirmiraju

Klasici u sociologiji religije2- Weber

• Ne reducira religiju na bit ili funkciju, već se koncentrira se na učinke religiozne aktivnosti i neaktivnosti;

• U kakvom su odnosu religiozne ideje i grupe sa drugim aspektima društvenog života (ekonomijom)?

• Kakvo je subjektivno značenje religije pojedincu?

• Verstehen ->Religijske skupine pod utjecajem su različitih stvari ali ako tvrde da se tako djeluju zbog religije, njihovu perspektivu trebamo pokušati shvatiti na religioznim temeljima;

• Religija oblikuje ljudsku sliku svijeta i ova slika svijeta može utjecati na njihove interese i konačno na to kakve odluke donose.

• Religiju ju najlakše razumjeti kroz pitanja teodicije i soteriologije

• Pitanje teodicije je pitanje kako izvanredna moć božanskog u skladu sa nesavršenošću svijeta kojeg je stvorio i nad kojim vlada.

• Soteriologički odgovori su oni koji nude nadu za spas- odmor od patnje i utvrđivanje smisla.

• Potreba za spasom tako postaje dio ljudske motivacije.

Na taj način utvrđuje da je kalvinizam osnova za stvaranje modernog kapitalizma na Zapadu.

• Na taj način utvrđuje da je kalvinizam osnova za stvaranje modernog kapitalizma na Zapadu.

• Kalvinizam se temelji na činjenici da će samo odabrani biti spašeni od prokletstva i to na temelju Božje predestinirane volje a ne na temelju djelovanja u životu.

• Nitko nije nije mogao pouzdano znat je li među odabranima.

• Engleski puritanci uvjeravali su ljude da je dobar znak od Boga ukoliko im posao bude išao dobro- uz uvjet da pametno iskorištavaju plodove rada.

• To je dovelo do razvoja racionalne i kalkulirane proizvodnje izvan onoga što im je trebalo za preživjeti- duha kapitalizma.

• S vremenom su te navike izgubile svoje religiozno značenje i profit je postao jedini cilj.

• Također je istraživao hinduizam i budizam;

Suvremena sociologija religije-Stark

• Religije su sustavi kompenzatora deprivacije (ekonomske, socijalne, organizmičke, etičke ili psihičke) – područje jezika ili rituala koji kompenziraju psihički nedostatak ili neostvarenji cilj;

• Kompenzatori se mogu podijeliti na specifične kompenzatore za specifične ciljeve i generalne kompenzatore za općenito postizanje ciljeva (socijalni ili politički pokreti često nakon neuspjeha u ostvarivanju ciljeva prirodnim putem posežu u nadnaravno i transformiraju se u religiju).

• R. Stark i W.S. Bainbridge: Teorije religija ->

• Većina religija počne kao kultovi ili sekte i s vremenom izumiru ili postaju ‘uobičajene’ i prihvaćene od društva.

Četiri su modela formacije kulta:

• Četiri su modela formacije kulta:

• Psihopatološki model – pojedinac razvija religiju za vrijeme ozbiljnog stresa u njegovu životu i pokušava psihološke probleme riješiti osnivanjem religije (terapija, samoliječenje);

• Poduzetni model - osnivač voli pothvate, razvoj produkata i prodavanje konzumentima;

• Većina njih već ima iskustva u drugim religioznim grupama iz kojih uzimaju elemente i pokušavaju ih pobojšati i popularizirati.

• Socijalni model - naglašava grupu,a ne osnivača;

• Religija se osniva sredstvima socijalne implozije, tako da članovi provode što više vremena ‘unutra’, a ne vani čime se njihova emocionalna povezanost i ljubav povećavaju,a druge nestaju.

• Na temelju toga prirodno se razvijaju nova teologija i rituali.

• Model otkrića normalnog - stvara religiju u kojoj osnivač interpretira normalni fenomen kao izvanredan, koristi svoju vlastitu kreativnost;

• Nakon osnutka osnivač treba pridobiri članove (najbolje otvoreni tipovi koji ne pripadaju ili se ne uklapaju u neku drugu religioznu grupu sa velikim brojem prijatelja).

• Većina velikih religija (naročito kršćanstvo) učvrstile su se i proširile nakon što su ih prihvatili politički moćni pojedinci.

Religija u modernom društvu

• Weber: u modernom kapitalizmu religijska potrebna nije više potrebna

• Sekularizacija – proces smanjivanja utjecaja religije u društvu kako tehnologija i materijalizam dobivaju sve veću važnost u oblikovanju vrijednosti i normi modernim društva

• Očituje se u: smanjenju broja članova religijske organizacije, smanjenom broju vjenčanja u crkvi, smanjenju pohađanja vjerskih obreda i smanjenju političkog i socijalnog utjecaja crkava

• Glasner: religija nastavlja bujati izvan struktura što su je uobičajeno obuhvaćale

• Privatizacija religije – preobrazba religije iz javne u osobnu stvar, usidrenu u individualnoj svijesti uz opadanje sudjelovanja u institucionaliziranoj religiji i porasta religijskog individualizma

Civilna religija(R. Bellah) – kvazireligiozna vezanost za simbole i institucije sekularnog života )

• Civilna religija(R. Bellah) – kvazireligiozna vezanost za simbole i institucije sekularnog života )

• Rituali poput nacionalne himne, javnih parada, nacionalnih praznika, zastava kao religiozni simbol (komunizam, Bog je Amerikanac?)

• Nova religioznost – varijacije postojećih vjerskih organizacija, potiču iz drugih krajeva svijeta ili originalni izumi

• Mogu biti *religije koje se prilagođavaju svijetu: kritiziraju crkve, a ne društvo, teže izravnijem doživljavanju svetog (pentekostalne sekte)

• *religije koje odbacuju svijet: odbacuju središnje vrijednosti i pretpostavke modernog društva, od iskvarenosti svijeta brane se izolacijom, traže predanost (Unifikacijska crkva)

• *religije koje prihvaćaju svijet: najvažniji su osobni ciljevi unutar religije, traže doprinose od članova (scijentologija)

Sekularizacija?

• Ako je Bog mrtav zašto

• * je posjećenost crkava u SAD-u stabilna zadnjih 40 godina?

• * je se u Africi broj kršćana povećao sa 10 na 200 milijuna u zadnjih 100 g.?

• * islamski fundamentalizam svoje nove utjecaje bazira na Zapadu?

• Sociolozi religije predviđali su porast religioznosti (P.Berger predviđa kulturne ratove na vjerskoj osnovi u kasnom 20. stoljeću.

• Čovjek postmoderne nalazi se u sakralnoj shizofreniji. Vrlo je religiozan ali je njegova religioznost bez identiteta.

Fundamentalizam

• je konzervativno stajalište koje zagovara povratak temeljnim načelima religije i nastoji obnoviti izvornu vjeru pred brzim društvenim promjenama;

• Kršćanski fundamentalizam: doslovno tumači Bibliju i liberalne interpretacije drže pogrešnim;

• Netolerantni su prema vjerskoj raznolikosti;

• Naglašavaju osobni doživljaj vjere i zagovaraju rituale kojima se postiže vjerska obnova;

• Imaju neprijateljski odnos prema svijetu koji je izvor ‘sekularnog humanizma’

• Krajem 20. stoljeća poprimio politički oblik u Novoj krščanskoj desnici

• Islamski fundamentalizam : naglašava važnost islamskih vrijednosti nasuprot modernizacijskim silama ‘američkog i zapadnog života’;

• Realiziran je 1979. u islamskoj revoluciji u Iranu

Religioznost u Hrvatskoj

• Nakon 1990. došlo je do porasta religioznosti u Hrvatskoj zbog slobodnog izražavanja religijskog uvjerena

• 1972. 42% 1999. 85%

• U Hrvatskoj prevladava tradicionalna i običajna religioznost

• Unatoč tome Hrvati su skloni prihvaćati vjerovanja koja ne pripadaju dogmi njihove vjere (sudbina, horoskopi)

• Postoji znatna razlika između usvojenog vjerovanja i religijske prakse

• Vjeruje da Bog postoji 84% Odlazi na misu nedjeljom 25%

Hvala!

• Ana

• Iva

• Matea

• Sunčica

Literatura

• Dr. Nenad Fanuko: Sociologija

• Sabino Acquaviva, Enzo Pace: Sociologija religija

• Hubert Knoblauch: Sociologija religije

• http://en.wikipedia.org/wiki/Sociology_of_religion