RUJAN 2013
SONDA
31
Važnost procjene biotipa gingive u
kliničkoj praksi
Marina Perić, Ivana Perković
1
Prof. dr. sc. Andrej Aurer
2
Pojam „biotip gingive“ uvode prvi
put Seibert i Linde (1989.) kako bi
klasificirali gingivu na deblju, ravni-
jeg tijeka i tanju, izraženije valovitosti
(1). Prva je opisana u pripadnika tzv.
„debelog biotipa gingive“. Karakter-
izira je široka zona pričvrsne gingive
koja je fibrotična i neprozirna, velike,
apikalnije smještene kontaktne plohe,
kratke interdentalne papile te kvadrat-
ni oblik zubi s izraženim cervikalnim
konveksitetom (Slika 1). U podlozi se
nalazi debelo koštano tkivo. Pokazuje
veću pojavnost u muškoj populaci-
ji. „Tanki biotip gingive“ se odlikuje
ranjivom i gotovo prozirnom gingiv-
om s uskim pojasom keratiniziranog
tkiva. Interdentalne papile su vitke i
visoke, aproksimalne kontaktne plo-
he male, smještene incizalno, a zubne
krune uske s blagim cervikalnim kon-
veksitetom (Slika 2). Ovaj biotip ide
uz zube trokutastog oblika i češći je
u ženskoj populaciji. Podležeća kost je
tanka s mogućom prisutnošću fenes-
tracija i dehiscijencija (2, 3, 4, 5).
Budući da dva opisana biotipa
imaju različitu gingivnu i koštanu
arhitekturu, pokazuju i različite pa-
tološke odgovore izloženi upali, trau-
mi i kirurškim postupcima (Tablica 1)
(5). Predloženo je da se parodontne
bolesti češće pojavljuju u pojedinaca
s tankim biotipom. Također, prilikom
planiranja implantoprotetske terapije,
biotip gingive je bio važan prognos-
tički faktor uspjeha (1). Kod debelog
biotipa gingive uočeno je bolje pri-
marno cijeljenje rane zbog bogatije
vaskularne opskrbe, veća otpornost na
mehaničke iritacije, manja pojavnost
recesija te bolje prekrivanje rubova
preparacije i boje titana (6). Dokaza-
na je pozitivna korelacija između de-
bljine gingive i pojavnosti interdental-
nih papila. Ograničena krvna opskrba
se smatra glavnim razlogom otežanog
oporavka i očuvanja interdentalnih
papila. Deblja keratinizirana gingiva
je otpornija na fizička oštećenja i bak-
terijski prodor. Zbog toga se debeli
biotip smatra povoljniji za postizanje
optimalnih estetskih rezultata (3).
Biotip gingive može se odrediti
vizualnom inspekcijom, vizualnom
inspekcijom uz pomoć parodontne
sonde (na temelju vidljivosti sonde
kroz gingivno tkivo tijekom sondiran-
ja sulkusa) (Slike 3 i 4) i direktnim
mjerenjima uz korištenje posebnih
instrumenata. Dokazana je statis-
tički značajna razlika u rezultatima
dobivenim vizualnom procjenom od
rezultata dobivenih drugim dvjema
metodama čiji se rezultati nisu među-
sobno značajno razlikovali. Vizual-
na procjena je subjektivna, ovisna o
iskustvu kliničara te nedovoljno pou-
zdana (7). U istraživanju Eghbali A i
sur. gotovo polovica pripadnika tank-
og biotipa nije bila prepoznata ovom
metodom što predstavlja problem jer
ti pojedinci pripadaju rizičnoj skupini
za razvoj estetskih komplikacija na-
kon provedne restaurativne i kirurške
terapije (8).
Nepostojanje dogovora oko klas-
ifikacije biotipa gingive je djelomično
rezultat postojanja različitih dostup-
nih tehnika mjerenja debljine mekog
tkiva (Tablica 2) (6).
U dosadašnjoj literaturi je predlože-
no nekoliko metoda za određivanje bi-
otipa gingive, međutim subjektivne su
i opažajuće (9). Na temelju kliničkog
ispitivanja identificirana su dva bioti-
pa gingive: tanki i debeli. Postojanje
trećeg biotipa je također dokumenti-
rano u raznim istraživanjima. U njima
se koristila metoda klaster analize za
razvrstavanje ispitanika u grupe s ra-
zličitim kombinacijama morfometri-
jskih podataka: omjer širine i duljine
krune zuba, širina pričvrsne gingive,
visina papila, debljina gingive, oblik
zuba. Sličnost navedenih parame-
tara u različitim istraživanjima bila je
značajna za dvije klasterske grupe, što
potvrđuje postojanje dvaju biotipova
gingive koji se mogu lako razlikovati.
Za treću klastersku grupu se sličnost
nije mogla utvrditi. Budući da se
trećina populacije ne može klasificira-
ti na jedinstven način, moguć je rasni
i genetski utjecaj na morfologiju zubi i
mekih tkiva (4, 10, 11).
U dosad objavljenoj literaturi nije
predložen protokol za brzu, atrau-
matsku i objektivnu evaluaciju biotipa
gingive koji bi kliničarima mogao po-
moći u planiranju i određivanju tijeka
terapije.
[1] Studentice 6. godine
[2] Zavod za parodontologiju, Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Važnost procjene biotipa gingive u kliničkoj praksi
...nastavna i stručna sonda >>>
32
RUJAN 2013
SONDA
1. Fu JH, Yeh CY, Chan HL, Tatarakis N,
Leong DJ, Wang HL. Tissue biotype and
its relation to the underlying bone mor-
phology. J Periodontol. 2010;81(4):569-
74.
2. Olsson M, Lindhe J, Marinello CP. On the
LITERATURA
relationship between crown form and
clinical features of the gingiva in adoles-
cents. J Clin Periodontol. 1993;20:570-
77.
3. Chow YC, Eber RM, Tsao Y-P, Shotwell JL,
Wang H-L. Factors associated with the
appearance of gingival papillae. J Clin
Periodontol. 2010;37:719-27.
4. De Rouck T, Eghbali R, Collys K, De Bruyn
H, Cosyn J. The gingival biotype revisited:
transparency of the periodontal probe
through the gingival margin as a method
to discriminate thin from thick gingiva. J
Clin Periodontol. 2009;36:428-33.
5. Kao RT, Fagan MC, Conte GJ. Thick vs.
thin gingival biotypes: a key deter-
minant in treatment planning for
dental implants. J Calif Dent Assoc.
2008;36(3):193-8.
6. Fu JH, Lee A, Wang HL.Influence of tissue
biotype on implant esthetics. Int J Oral
Maxillofac Implants. 2011;26(3):499-508.
7. Kan JY, Morimoto T, Rungcharassaeng K,
Roe P, Smith DH. Gingival biotype assess-
ment in the esthetic zone: visual versus
direct measurement. Int J Periodontics
Restorative Dent. 2010;30(3):237-43.
8. Eghbali A, De Rouck T, De Bruyn H, Cosyn
J. The gingival biotype assessed by expe-
rienced and inexperienced clinicians. J
Clin Periodontol. 2009;36:958-63.
9. Januário AL, Barriviera M, Duarte WR.
Soft tissue cone-beam computed
tomography: a novel method for the
measurement of gingival tissue and the
dimensions of the dentogingival unit. J
Esthet Restor Dent. 2008;20(6):366-73.
10. Müller HP, Heinecke A, Schaller N, Eger
T. Masticatory mucosa in subjects with
different periodontal phenotypes. J Clin
Periodontol. 2000;27:621-6.
11. Müller HP, Eger T. Gingival phenotypes
in young male adults. J Clin Periodontol.
1997;24:65-71.
12. Abai S. Implant considerations in the
esthetic zone. [Internet]. 2013 Jun [cited
2013 Jun 5]. Available from: http://www.
glidewelldental.com/inclusive-magazine/
volume4-1/implant-considerations.aspx.
Tablica 1. Usporedba tkivnog odgovora na upalu, kirurški zahvat i ekstrakciju zuba. Preuzeto
iz (5)
Debeli biotip
Tanki biotip
Upala
Meko tkivo: upala
marginalne gingive s
formiranjem džepa, cijanoza,
krvarenje nakon sondiranja,
edem, fibrotične promjene
Tvrdo tkivo: gubitak kosti uz
formiranje džepa/infrakoštani
defekti
Meko tkivo: recesija
gingive bez formiranja
džepa
Tvrdo tkivo: gubitak tanke
vestibularne ploče
Kirurški zahvat
Predvidiv tijek cijeljenja
tvrdog i mekog tkiva
Nepredvidiv tijek cijeljenja
uz nastajanje recesija
Ekstrakcija zuba
Minimalna resorpcija
grebena
Resorpcija grebena u
apikalnom i lingvalnom
smjeru
Tablica 2. Usporedba različitih dostupnih tehnika za određivanje debljine mekog tkiva.
Preuzeto iz (6)
Tehnika
Prednosti
Nedostatci
Vizualna procjena
Jednostavna, jasna,
neinvazivna, ekonomična
Subjektivna, visoko
varijabilna
Sondiranje gingive
Jednostavna, jasna,
ekonomična
Invazivna, zahtijeva
lokalnu anesteziju,
prevelika sila može narušiti
integritet gingivnog tkiva
Vidljivost sonde kroz
gingivu
Jednostavna, jasna,
ekonomična
Subjektivna i invazivna
Ultrazvučna metoda
Jednostavna, jasna,
neinvazivna
Neekonomična, veliki
promjer sonde može
onemogućiti upotrebu na
teško dostupnim mjestima,
poteškoće u održavanju
usmjerenosti sonde, vlaga
može utjecati na točnost
mjerenja
Kompjuterizirana
tomografija stožaste zrake
(CBCT)
Neinvazivna, može pružiti
kvantitativnu mjeru, može
se obrađivati slike zbog
bolje vizualizacije tvrdih i
mekih tkiva
Skupa, zahtijeva tehničku
opremljenost i stručnost,
visoka doza zračenja u
odnosu na konvencionalne
radiograme
Slika 1.
Debeli biotip s ravnijim tokom gingive.
Tablica 1.
Usporedba tkivnog odgovora na upalu, kirurški zahvat i ekstrakciju zuba. Preuzeto iz (5)
Tablica 2.
Usporedba različitih dostupnih tehnika za određivanje debljine mekog tkiva. Preuzeto iz (6)
Slika 2.
Tanki biotip s izraženom valovitošću toka
gingive.
Slika 3.
Vidljivost parodontne sonde prilikom
sondiranja sulkusa u pripadnika debelog biotipa
gingive.
Slika 4.
Vidljivost parodontne sonde prilikom
sondiranja sulkusa u pripadnika debelog biotipa
gingive.
Slike 1-4 preuzete iz (12).
Važnost procjene biotipa gingive u
kliničkoj praksi