Metodološki individualizam – pojedinac kao jedinica analize

Metodološki individualizam – pojedinac kao jedinica analize

• Metodološki individualizam – pojedinac kao jedinica analize

• Adam Smith – sebični pojedinac i društvena korist – nevidljiva ruka tržišta, ekonomski čovjek

• Bentham – utilitarizam, načelo korisnosti: zadovoljstvo (ugoda) i bol

• Liberalnoindividualističke teorije: F. von Hayek i R. Nozick

Racionalni akter, koji proračunava troškove i koristi. Ekonomska teorija demokracije – Anthony Downs: političke stranke i birači kao sudionici na političkom tržištu, kao što poduzeća i kupci se sreću na ekonomskom tržištu, nastoje postići najbolji ishod

• Racionalni akter, koji proračunava troškove i koristi. Ekonomska teorija demokracije – Anthony Downs: političke stranke i birači kao sudionici na političkom tržištu, kao što poduzeća i kupci se sreću na ekonomskom tržištu, nastoje postići najbolji ishod

• Problem "slobodnih strijelaca" ili "švercera" (free riders): Mancur Olson, Logika kolektivnog djelovanja, neracionalnost priključenja organizacijama koje ne donose korist samo članovima.

• William Niskanen, Birokracija i predstavnička vlast, državni službenici slijede svoje sebične interese; ako nema tržišne konkurencije oni radi povećanja svog statusa, dohotka i zadovoljstva teže uvećanju ureda (javne potrošnje)

• Tragedija zajedničkog dobra

Polazi od racionalnog pojedinca, modeli igara u kojima pojedinci bolje prolaze ako surađuju i oni u kojima im je bolje ako ne surađuju

• Polazi od racionalnog pojedinca, modeli igara u kojima pojedinci bolje prolaze ako surađuju i oni u kojima im je bolje ako ne surađuju

• Najpoznatiji model zatvorenikova dilema – sukobljeni akteri ne mogu dobro komunicirati i ne mogu jasno odrediti svoj interes i ne vjeruju jedan drugom (države)

• OPIS MODELA: dva zatvorenika optužena za kazneno djelo, nema čvrstih dokaza i potrebno je priznanje. Najbolja situacija da nijedan ne prizna ali postoji strah da će dobiti strožu kaznu ako drugi prizna. A on ne prizna

• 4 ishoda

1) zatvorenik A priznaje, zatvorenik B priznaje = blaga kazna za obojicu (npr. 2 godine)

• 1) zatvorenik A priznaje, zatvorenik B priznaje = blaga kazna za obojicu (npr. 2 godine)

• 2) zatvorenik A ne priznaje, zatvorenik B priznaje = stroga kazna za A (npr. 4 godine), laka za B (npr. 1 godina)

• 3) zatvorenik A priznaje, zatvorenik B ne priznaje = laka kazna za A (1 godina), stroga za B (4 godine)

• 4) zatvorenik A ne priznaje, zatvorenik B ne priznaje = izbjegavanje kazne za obojicu

Pokret u političkoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata i polazište u proučavanju politike: istražuje se političko ponašanje – što pojedinci doista čine, kako se ponašaju kao glasači, članovi udruga, koje su njihove osobne potrebe i motivi.

• Pokret u političkoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata i polazište u proučavanju politike: istražuje se političko ponašanje – što pojedinci doista čine, kako se ponašaju kao glasači, članovi udruga, koje su njihove osobne potrebe i motivi.

• Politologija kao stroga znanost. Mjerenje - promatranje, ankete, intervju.

Elita i masa kao osnovne i trajne odrednice politike i političkog života

• Elita i masa kao osnovne i trajne odrednice politike i političkog života

• Vilfredo Pareto, Rasprava o općoj sociologiji (1916) – instinkt kombinacije (inventivnost) i instinkt postojanosti agregata (konzervativna sklonost), cirkulacija elita – "povijest je groblje aristokracija", lavovi i lisice

• Gaetano Mosca, Vladajuća klasa (1896) – manjina vladajuća klasa, organizacijska nadmoć, aristokratska (zatvorena) i demokratska (otvorena) elita

• Robert Michels – željezni zakon oligahije u demokratskoj organizaciji

• Ch. Wright Mill, Elita vlasti (1956) – u SAD oligarhijska elita: korporacije, vojska federalna vlast, unutarnja cirkulacija, obrazovanje, način života, vrijednosti

Uvjerenje da je raznolikost dobra, da se društvo sastoji od različitih grupa. Pojedinac kao član različitih grupa

• Uvjerenje da je raznolikost dobra, da se društvo sastoji od različitih grupa. Pojedinac kao član različitih grupa

• Demokratsko društvo – disperzija moći, nehijerarhijska i kompetitivna raspodjela

• R. Dahl (1956), Tko vlada (1961), nema elite, složena struktura moći - poliarhija

• Država samo jedno od udruženja, djeluje reaktivno na djelovanje interesnih grupa

• Neopluralizam – sve grupe nemaju jednak pristup političkom procesu; povlaštene grupe - novac

Nastoji otkriti uvjete potrebne za održavanje, modernizaciju i stabilnost društvenih i političkih sustava. Radi se o načinima na koje se pojedince odgaja za uloge i kako se oni u težnji za ostvarenjem svojih društveno sankcioniranih ciljeva prilagođavaju promjenjivim okolnostima.

• Nastoji otkriti uvjete potrebne za održavanje, modernizaciju i stabilnost društvenih i političkih sustava. Radi se o načinima na koje se pojedince odgaja za uloge i kako se oni u težnji za ostvarenjem svojih društveno sankcioniranih ciljeva prilagođavaju promjenjivim okolnostima.

• Pod utjecajem Parsonsa, razvio ga je David Easton: 4 elementa

• 1. politički sustav – autoritativna alokacija vrijednosti (distribucija nagrada u obliku bogatstva, moći i statusa)

• 2. okolina sustava – kulturni, socijalni, ekonomski podsustavi

• 3. inputi (ulazne informacije) iz okoline: zahtjevi i podrška

• 4. outputi (izlazne informacije), suočavanje s utjecajima

• Gabriel Almond – analiza komparativnih sustava i kultura

Marx – materijalističko shvaćanje povijesti; teorija klasa, vladajuća i podređena klasa

• Marx – materijalističko shvaćanje povijesti; teorija klasa, vladajuća i podređena klasa

• klasna dominacija – kontrola proizvodnih resursa – vlasništvo

• Ralph Miliband – instrumentalistički pristup, kontrola države u rukama kapitalističkih snaga

• Claus Offe – strukturalistički pristup, logika kapitala, ustupci podređenoj klasi

Stari smjer razmišljanja – Platon, Aristotel, Montesquieu

• Stari smjer razmišljanja – Platon, Aristotel, Montesquieu

• Klasični institucionalizam – vladao u početku politologije, institucije kao osnovni faktor oblikovanja političkog ponašanja, bavi se institucijama u održanju stabilnosti, opisivanje ustavnih obilježja i djelovanja, pozitivizam i normativizam

• Novi institucionalizam – nastao u 1980-im: nije zaokupljen samo formalnim institucijama, već i neformalnim običajima

• 1. Normativni institucionalizam: središnja uloga normi i vrijednosti institucija za ponašanje članova; vezanost za konkurentske institucije – intenzitet povezanosti i privrženosti

• 2. Institucionalizam racionalnog izbora – motivi i interesi aktera

• 3. Historijski institucionalizam važnost početnih odluka, formalne i neformalne institucije (North – ropstvo)

Jean-Francois Lyotard, Postmoderno stanje, kraj velikih priča, sumnja u prosvjetiteljsku ideju napretka i emancipacije

• Jean-Francois Lyotard, Postmoderno stanje, kraj velikih priča, sumnja u prosvjetiteljsku ideju napretka i emancipacije

• Jean Baudrillard - dominacija masovnih medija, posebno televizije (spektakl)

• Michael Foucault – odbacivanje tradicionalnih pristupa moći, nema središnje moći, širenje moći je kapilarno i mikrofizičko, svuda nastaje (tvornica, bolnica, ludnica)