Meteorološki indeksi za sušu
Američko meteorološko društvo definira 1997. četiri kategorije suše (Heim, 2002):
1. Meteorološka ili klimatološka suša
2. Agronomska suša
3. Hidrološka suša
4. Socijalno-ekonomska suša
Meteorološka suša je uzrokovana smanjenom količinom oborine u odnosu na
dugogodišnji prosjek ili potpunim izostankom oborine u određenom vremenskom
razdoblju. Meteorološka suša se može naglo razviti i naglo prestati.
Kratkoročan manjak vode (nekoliko tjedana) u površinskom sloju tla, koji se događa u
kritično vrijeme za razvoj biljaka, može uzrokovati agronomsku sušu. Početak
agronomske suše može zaostajati za meteorološkom sušom, ovisno o stanju površinskog
sloja tla. Visoke temperature, niska relativna vlažnost zraka i vjetar pojačavaju negativne
posljedice agronomske suše.
Deficit oborina u duljem vremenskom razdoblju utječe na površinske i podzemne zalihe
vode, to jest na protok vode u rijekama i potocima, na razinu vode u jezerima i na
podzemne vode. Kada se to događa, govorimo o hidrološkoj suši. Početak hidrološke
suše može zaostajati nekoliko mjeseci za početkom meteorološke suše, no i trajat će
nakon završetka meteorološke suše.
Socijalno-ekonomska suša povezuje potražnju i opskrbu određenog ekonomskog dobra
(vrijednost) s elementima meteorološke, agronomske i hidrološke suše.
Svjetska meteorološka organizacija (WMO, 1992) je definirala sušu kao:
Produljeni izostanak ili naglašeni deficit oborine
Deficit oborine koji uzrokuje manjak vode za određenu djelatnost
Period abnormalnog suhog vremena, takvog da nedostatak oborine uzrokuje ozbiljnu
hidrološku neravnotežu
Potrebna je numerička mjera za sušu (indeks) da bi se mogle uspoređivati suše
koje su se
dogodile u različitim krajevima svijeta i u različitim razdobljima kroz povijest. No zbog
raznolikosti u definiranju suše vrlo je teško izraditi univerzalni indeks. Također, zbog
složenosti suše, niti jedan indeks nije sposoban opisati sušu u potpunosti.
Tijekom godina je stvoren i korišten velik broj indeksa. Mnogi od njih su bili
odgovarajući za određeni prostor, no korišteni su i u drugim krajevima. Često se u
stvaranju indeksa radi izravno s podacima i matematičko-fizikalnom formulacijom
indeksa, bez postavljanja nekoliko osnovnih pitanja. Koja je svrha indeksa? Tko su
korisnici? Kakvu informaciju korisnici zahtijevaju od indeksa?
Dobar primjer razvoja indeksa za sušu je razvoj standardiziranog oborinskog indeksa SPI
(eng. Standardized Precipitation Index). SPI su definirali 1993. T. McKee, N. Doesken i
J. Kleist (Redmond, 2002), posebice zbog dva razloga :
a)
da prepozna i naglasi da akumulirana oborina može biti istovremeno u višku i
manjku u različitim vremenskim intervalima,
b)
za praktične svrhe da odgovori na četiri pitanja:
1. Kolika je apsolutna količina oborine
2. Koliko je odstupanje od srednjaka (u mm)
3. Koliko je odstupanje od srednjaka (u %)
4. Kolika je vjerojatnost pojavljivanja različitih količina oborine (percentili)
Ono što čini SPI neobičnim jest činjenica da je prošao opsežna i pažljiva testiranja
upotrebom 100-godišnjih nizova podataka s 1200 postaja u Sjedinjenim Američkim
Državama prije formalnog predstavljanja javnosti.
Literatura
1
Heim R. 2002. A review of twentieth-century drought indices used in the United States. Bulletin of the
American Meteorological Society 83:1149-1165
2
Redmond KT. 2002. The depiction of drought. Bulletin of the American Meteorological Society 83:1143-
1147
3
WMO. 1992: International Meteorological vocabulary. 2d ed. WMO No. 182.