Appendini, Franjo Maraija (Francesco Maria), filolog I povjesni



Yüklə 16,76 Kb.
tarix08.12.2017
ölçüsü16,76 Kb.
#14778

Poemata, elegiae et epigrammata (Pjesme, elegije i epigrami), Jan Panonije (29. VIII 1434–30. XI 1472). Korpus njegovih pjesničkih djela, u cijelosti na latinskom, uključuje 7 dužih, "epskih" pjesama u heksametrima (Poemata ili Heroica), 35 elegija (Elegiae), 456 epigrama (Epigrammata), te prepjeve s grčkog na latinski (epigrami iz Grčke antologije, homerska himna Muzama, odlomak iz 6. knjige Ilijade). Do 1512, kad je samostalno objavljen panegirik Guarinu (Beč, Hieronymus Vietor i Johannes Singrenius), Panonijeve su pjesme tiskom objavljivane samo kao prilozi u tuđim knjigama; vrlo je živa, međutim, rukopisna predaja. Sabrana djela objavljena su prvi put 1555. (Basel, Johannes Oporinus). — Poemata, pjesme većeg opsega, redom su politički-prigodno intendirane. Izuzetak je tek najranija, Eranemos, seu carmen de certamine ventorum (Pjesma o nadmetanju vjetrova, 346 stihova, nastala 1450). Nadmetanje četiri personificirana vjetra pred Eolom isključivo je verbalno; ova retorička vježba ima i alegorijsku dimenzijom (vjetrovi su učenici, gospodar i arbitar Eol jest Panonijev ferarski učitelj Guarino). — Panegiricima Panonije hvali Lodovica Gonzagu, kneza Mantove, i Rénea d'Anjou, pretendenta na Napuljsko Kraljevstvo; veliča posjet cara Fridrika III. Ferrari i zaruke kćeri mletačkog humanista Francesca Barbara. Između 1450. i 1454. pjesnik radi na Panegiričkoj pregršti za svoga učitelja Guarina iz Verone (Silva panegyrica ad Guarinum Veronensem praeceptorem suum, 36 stihova predgovora u elegijskim distisima i 1073 heksametra samog panegirika; tekst je dorađivan 1456—57 i još jednom 1469). Biografska pohvala učitelja ujedno slika idealnog humanista, njegovu školu i učenike (autor spominje i sebe i vergilijevski "hram" koji će učitelju podići na obalama Drave). Panegirik Jacopu Antoniju Marcellu, Mlečaninu (Panegyricus ad Iacobum Antonium Marcellum Venetum; 50 stihova predgovora, 2871 stih glavnog teksta, 1454—58) najopsežniji je panegirik, slavljenje junaštava mletačkog patricija; istaknuto mjesto dobivaju Marcellova pomorska istraživanja, izraz renesansne težnje za otkrićima. — Elegije su privatnijeg tona, premda prave ljubavne pjesme izostaju; prevladavaju tužaljke. Najranija potječe, čini se, još iz 1451; to je žalobnica Uz smrt Andreole, majke pape Nikole V. i Filipa kardinala bolonjskoga (De morte Andreolae, Nicolai V pont. Romani et Philippi card. Bonon. matris). Talijanskom razdoblju pripadaju i Pohvala padovanskog slikara Andree Mantegne (Laus Andreae Mantegnae, pictoris Patavini, 1458), pjesnička prepiska o ljubavi i poeziji s Titom Vespasianom Strozzijem, i tri autobiografska teksta: Apolonu, kad mu se razboljela noga (Ad Apollinem cum e pede laboraret), Žalobnica za sobara Racacina (Threnos in Racacinum cubicularium), te, na koncu ferarskih studija, Oproštaj od Muza (Valedicit Musis, 1454). Period zaključuje učena humanistička elegija o posjeti jednom izvoru, Božanstvenoj Feroniji, prvoj među italskim Najadama, pri povratku iz Rima (Naiadum Italicarum principi divae Feroniae... in reditu ex Urbe, 1458). Elegije iz ugarskog Panonijeva razdoblja većinom su mračnijeg i refleksivnijeg raspoloženja, s više autobiografskih elemenata. Pjesnik tematizira vlastitu bolest, oplakuje smrt majke Barbare (1463), ali i registrira izuzetne događaje: kometu, golemog vepra i jelena, veliku poplavu. Vlastitu bolest interpretira u neoplatonističkom duhu u elegiji Svojoj duši (Ad animam suam, 1466). — Epigrami su nastajali dvama trećinama u Ferrari i Padovi, za školovanja, između petnaeste i dvadesete godine autorova života. Došljak iz Panonije upućuje epigrame slavnim humanistima (Enea Silvio Piccolomini, kasniji papa Pio II; Tito Strozza, Teodor Gaza, Niccolò Perotti, Lorenzo Valla) ili vladarima (Leonello d'Este, ferarski vojvoda); pozornost privlači i rugalicama, čije su mete ponekad ugledne, premda se češće ismijavaju kolege studenti, poznanici, susjedi, različite javne osobe. Književno-kritički epigrami govore o odnosu prema antičkoj tradiciji, osobito pjesničkim uzorima (pjesnik samoga sebe naziva "simia Martialis", "Marcijalova majmunčića", Mayer 28). Prepjevi epigrama iz Grčke antologije, potaknuti školskim vježbama, vrlo brzo postaju autorski rad, katkad već činom odabira predloška (pesimistično-autobiografski dvostih Mayer 118 "O sebi" prijevod je Grčke antologije X, 58). Posebnu važnost za stvaranje moderne predodžbe o Janu Panoniju odigrale su opscene pjesme, karikature različitih vidova spolnosti, neke od njih pornografski eksplicitne. Takav mali ciklus "De vulva Ursulae", "O Ursulinoj vulvi" (196–198 Mayer) intertekstualno je blizak opscenoj latinskoj zbirci Antonija Beccadellija Hermaphroditus (gdje se "junakinja" zove Ursa). — Povratkom u Ugarsku, epigrami učestalo skiciraju doživljaj kulturne izolacije (389 Mayer, o bademu izraslom u Panoniji; alegorija stabla ima paralelu i među elegijama); dojmljiva je pjesma na rastanku s Varadinom (321 Mayer), međuigra zimskog krajolika, poleta putovanja, patosa "odiljanja" i književnih efekata.
IZDANJA:

Teleki, Samuel; Kovásznai Alexander (edd.) Iani Pannonii Poemata quae uspiam reperiri potuerunt omnia, I-II, Utrecht, 1784. (faksimil: Budapest, Balassi Kiadó, 2002).

Ivan Česmički (Janus Pannonius), Pjesme i epigrami. Tekst i prijevod, Preveo Nikola Šop, predgovor M[ihovil] Kombol, Zagreb: JAZU, 1951, (Hrvatski latinisti, 2).

Janus Pannonius: Opera Latine et Hungarice. Janus Pannonius munkái latinul és magyarul, ur. Sándor V Kovács, predg. Gyozo Csorba, prev. Lajos Áprily i dr., Budapest, 1972.

Jani Pannonii epigrammata – The epigrams, ed. and transl. by Anthony A. Barrett, historical foreword by János M. Bak, Budapest, 1985.

Iani Pannonii opera quae manserunt omnia, volumen I: Epigrammata, fasciculus I: textus, ed. Iulius Mayer, similia addidit Ladislaus Török, Budapest: Balassi kiadó, 2006.

LIT.:


Békés, Enikő, Janus Pannonius (1434-1472). Válogatott bibliográfia / Bibliografia selezionata / Selected Bibliography, Budapest, 2002.

Birnbaum, Marianna D., Janus Pannonius, Poet and Politician, Zagreb: JAZU, 1981.

Csehy Zoltán, "Ursa és Ursula", u: Humanista mûveltség Pannóniában, ur. Bartók István, Jankovits László, Kecskeméti Gábor, Pécs, Mûvészetek Háza–PTE, 2000, 39–46.

Dani hvarskog kazališta XVI: Hrvatski humanizam: Janus Pannonius, ur. Nikola Batušić i dr., Split: Književni krug, 1990.

Dolby, Laura M., "Janus Pannonius: The Poetics of the Grotesque", Hungarian Studies, 8(1993), 4–16.

Gortan, Veljko, "Epigrami Jana Pannoniusa (Ivana Česmičkoga) i pjesnik Marcijal", Živa antika, (21)1971, sv. 2, str. 573–579;

Jankovits László, "La caccia „al Pulce”: gli epigrammi lascivi di Giano Pannonio", u: L’eredità classica in Italia e Ungheria fra tardo Medioevo e primo Rinascimento, ur. Sante Graciotti, László Szörényi, Firenze, Olschki, 1999;

Jankovits, László, Accessus ad Janum. A muértelmezés hagyományai Janus Pannonius költészetében, Budapest, 2002.

Juhász László, "Janus Pannonius epigrammáinak szövegkritikájához és herméneutikájához", Filológiai Közlöny, 14(1968), str. 146–185;

Novaković, Darko, "Jan Panonije kao prevodilac s grčkoga: filologija u službi politike", Latina et Graeca, 5 (2004) ; 13–27.

Ritoók, Zsigmond, "Verse Translations from Greek by Janus Pannonius", Acta Antiqua Academiae Scientiarum Hungaricae XX (1972), 1-2, 235–270;



Thomson, Ian, Humanist Pietas. The Panegyric of Janus Pannonius on Guarinus Veronensis, Bloomington: Indiana University, Research Institute for Inner Asian Studies, 1988.

Neven Jovanović
Yüklə 16,76 Kb.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©www.genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə