[]



Yüklə 6,27 Kb.
tarix28.11.2017
ölçüsü6,27 Kb.
#13043

Proslov

Opet smo zajedno, sada već četvrti puta u Osijeku, na Kongresu hrvatske udružbe obiteljske medicine, svjesni činjenice o osobitoj važnosti našega poslanja u sadašnjem vremenu velikih promjena suvremene medicine, obitelji i društva općenito.

Posljednja desetljeća dvadesetoga stoljeća i početak novoga, donose golemi znanstveno-tehnološki napredak medicine kako u dijagnostičkim tako i terapijskim metodama, ali istovremeno veliki raskorak između postojeće pravne regulative i stvarnih troškova suvremene medicine, u konačnici, liječenja i dobrobiti bolesnika. To pred liječnike, osobito obiteljske medicine, bez obzira na sav kontinuirani razvoj medicinskih znanosti, postavlja mnogobrojne etičke dileme. Doc.dr.sc. Ljiljana Audy-Kolarić u nizu svojih radova jasno izražava razliku između ranijega tradicionalnog studija medicine koji je budućem liječniku pružao cjeloviti profesionalni i humanistički odgoj, dostatan za rješavanje većine zdravstvenih i etičkih pitanja za njegova bolesnika. „Neizlječive bolesti su bile definirane i za mnoge od njih nije bilo nikakvih mogućnosti liječenja, trudnoća se odvijala prirodnim tijekom, zatajivanja organa bila su konačni usud bolesnika, a granice života i smrti bile su jasne: klinička smrt značila je ujedno i biološku smrt.“ / Izvor: Lj. Audy-Kolarić „Etičko promišljanje liječnika nekad i danas, posebice na području intenzivnoga liječenja djece“ / Danas imamo posve drugačiju „ novu medicinsku situaciju“ koja je potakla razvoj bioetike, novih metoda dijagnostike, novih načina liječenja, novih aparata u nadzoru i održavanju vitalnih funkcija, novih lijekova, novih... novih... I s pravom se pitamo kamo se i dokle pomakla granica znanja, djelovanja i odlučivanja liječnika obiteljske medicine?

Ovogodišnja teme Kongresa „Kardiovaskularne bolesti i infektološki pacijent u ordinaciji obiteljske medicine“ otvorit će i dati odgovore na brojna pitanja i dvojbe iz kojih postaje posve razvidna naša velika i nezamjenjiva uloga u prevenciji, savjetovanju, dijagnostici, liječenju i njezi bolesnika. Upravo zato u liječničkome zvanju ne bi se smjele pojavljivati etičke i zakonske teškoće na koje upozoravaju brojne deklaracije o pravima bolesnika. Danas je opet korisno podsjetiti se na Deklaraciju Svjetskoga liječničkog udruženja o neovisnosti i profesionalnoj slobodi liječnika iz listopada 1986. godine: „ U okviru medicinske prakse i skrbi za bolesnike, od liječnika ne treba očekivati da sudjeluje u procjeni prvenstva koje vlada ili društvo propisuju prilikom raspodjele oskudnih sredstava za zdravstvo. Takav bi postupak izazvao sukob između interesa bolesnika i obveze liječnika prema njemu i ozbiljno umanjio profesionalnu neovisnost liječničke struke u koju se bolesnik pouzdaje“. Bila je to 1986. godina. Jesmo li se približili cilju kojemu svi mi težimo?



Poštovani sudionici ovoga časnog skupa, želeći vam uspješni, plodonosni rad , uvjerena sam, približit ćemo se barem jedan korak prema pronalaženju istine, ili kako je Ksenofan rekao prije nekoliko tisuća godina: “Bogovi zaista nisu od početka otkrili smrtnicima sve stvari, ali dugim traganjem smrtnici postižu napredak u pronalaženju.“

Vesna Samardžić-Ilić
Yüklə 6,27 Kb.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©www.genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə